‘NARAVNO, KRIZA JE. ALI ZA MENE, SCHATZI, UVIJEK IMA POSLA...’ Jutarnji u hamburškoj četvrti crvenih svjetiljki

Izdaleka, dok stupa po pločniku zabacujući bokovima kao kakva ljudska klackalica i s grivom bujne kose koja se klatari na vjetru, nemoguće je razlučiti da je Gina nekada bila muškarac.

Tek kada se malo približi njezina statura od dobra dva metra na gotovo žonglerskim štiklama, stvari postaju jasnije. Gina je na poslu. Ulice Reeperbahna, dijela Hamburga koji predstavlja jednu od najpoznatijih četvrti crvenih svjetiljki na svijetu, njezino su radno mjesto.

Otkako se povukla recesija koja je nagrizla čak i njemačku legalnu prostituciju, stvari su se na Reeperbahnu popravile, ali samo malo. Slavni dani tog mjesta su, čini se, ipak nepovratno prošli, i to zbog razloga koji nemaju veze s nedostatkom novca. Reeperbahn je, naime, svoj zenit prošao 80-ih, kada je zavladao strah od AIDS-a i počeli su sukobi između albanskih i ruskih mafijaša. Gina se, međutim, ne žali.

- Za mene, schatzi, uvijek ima posla - smije se grlenim crnačkim grohotom. - Ako posao ne dođe meni, ja ga nađem.

Grešna milja

Reeperbahn je bulevar dugačak točno 930 metara, čijom duljinom se poput krvnih žila rasprostiru pokrajnje ulice. Za ovo mjesto postoji više nadimaka, ali najpoznatija su dva: Grešna milja i Genitalna zona. Sve je puno kafića, klubova, bordela, seks-šopova, striptiz barova, hotela, restorana, kazališta i sve se vrti oko seksa. Lako je pretpostaviti kako je ova crvena zona nastala i zašto: današnja druga najveća luka u Europi oduvijek je bila važan lučki grad i oduvijek je bila puna mornara koji su na moru provodili silne tjedne. Reeperbahn, smješten u vrlo osebujnoj hamburškoj četvrti St. Pauli, odmah je uz luku, a sama ulica nekada je bila mjesto gdje su se izrađivali konopci za brodove (reep i znači konopac). Ako je vjerovati vratarki kluba Moulin Rouge, gromadi od žene u 50-im godinama, upravo je nedostatak mornara veliki razlog za pad posla.

Kaže da je nekada trebalo pet dana da se istovari brod za prijevoz kontejnera pa su mornari imali vremena za opuštanje, a danas ih u luci “okrenu” u jednom danu.

Mornari zakazali

- Osim toga, danas i najveći brodovi imaju posade od 20-ak mornara. Od toga je 10 Filipinaca koji štede sve pare i šalju ih kući, pet ne želi varati ženu, a trojica su pederi. I što ostane - kiselo se smiješi ispod svog polucilindra.

Nije oduševljena ni time što je sve puno klinaca, tinejdžera koje su kafići i klubovi privukli jeftinim alkoholom.

- I ti hosteli, otkad su ih počeli otvarati, sve je puno te dječurlije koja se napije pivom iz Penny Markta i Lidla, ispovraća dušu po trotoaru i ode se onesvijestiti u krevet - zabrinuta je teta Moulin Rouge.

Preko dana bi neupućeni turist lako ovo mjesto mogao zamijeniti za neki ortodoksniji dio Hamburga, najbogatijeg njemačkoga grada i grada s jednom od najmanjih stopa nezaposlenosti u zemlji. No, kako se približava noć i napadni neon se počne zabadati u oči, na ulice Reeperbahna izlaze ljudi željni novca u potrazi za ljudima željnima zabave, i obrnuto.

Životni tempo Grešne milje teče otprilike u ritmu vode koja se grije u loncu. Polako se zagrijava s početkom večeri, negdje oko ponoći ulice su već pune ljudi koji cirkuliraju i tankiraju se alkoholom, a sve proključa između 1 i 2 ujutro. Jedan od najživljih dijelova kvarta je nevelika ulica Grosse Freiheit (Velika sloboda).

Nazvana tako jer su ovdje katolici smjeli slobodno prakticirati svoju vjeru, danas je dom nekoliko erotskih klubova, među njima i posljednjeg u kojem se uživo izvodi seks na pozornici. Velika sloboda je kultno mjesto gdje su Beatlesi često gostovali prije nego što su postali Beatlesi, što je danas komemorirano skulpturom u njihovu čast na samom početku ulice.

Govoriš li njemački?

Na putu do Herbertstrasse, malene ulice u kojoj mušterije zabavljaju prostitutke iza stakla i u koju je zabranjen ulaz maloljetnicima i ženama, nalazi se Davidstrasse, danas jedina ulica u kvartu gdje je dozvoljena ulična prostitucija, i to samo od 20 do 4 sata ujutro.

Bizarno djeluje prizor skupina prostitutki koje hvataju mušterije nasuprot zgrade s gigantskim natpisom POLIZEI, ali legalan biznis je legalan biznis. U Njemačkoj danas ima oko 400 tisuća prostitutki, koje okreću oko 14 milijardi eura. U Hamburgu ih je oko 2500, iako ih je prijavljenih samo 29, ostale su se deklarirale kao “radnice u industriji zabave” ili “službenice za relaksaciju”.

One koje ne rade u bordelima ili na poziv, nego na ulici, imaju svoj modus operandi: svatko tko prolazi pokraj njih - a pogotovo oni koji hodaju sami - zasut je salvom pitanja: jesi sam, govoriš li njemački, odakle si. Ponekad se poredaju u kolonu i prvo pred nemuštog šetača iskoči jedna, a kada se on pomakne u stranu da je zaobiđe, na put mu se ispriječi druga, potom treća i tako dalje, sve dok nije prisiljen stati. U takvu su zamku upali i Beograđani Ljuba i Novica, koji su u Hamburg došli poslom i nisu tražili takvu vrstu zabave.

Tajland je daleko

- Htjele su znati odakle smo i kad smo im rekli da smo iz Srbije, samo su se onako pogledale, okrenule na peti i otišle - kaže Novica.

Temeljito ih je zbunila takva reakcija, za koju imaju dva moguća objašnjenja, oba jednako loša, objašnjava Ljuba.

- Ili su već imale posla s nekim iz Srbije tko je bio grub ili nešto slično ili jednostavno znaju da - nemamo para... - smije se.

Para zato ima Colin, koji svakih nekoliko mjeseci dolazi u Hamburg iz Birminghama, čisti seks-turist. On već ima svoje preferencije i svoje omiljene dame. No, i on dolazi samo zato što mu je relativno blizu.

- Cijene su 70 eura za pola sata, 100 za cijeli sat, sve dodatno se plaća. Iako ih ima već i za 40 eura. Za tu lovu na Tajlandu dobiješ što ti srce poželi. Ali je daleko pa nemam izbora nego dolaziti ovamo... - jada se Englez.