Već je sam put zavojitom cestom do Jezerskog čaroban, izaziva neku smirenost i dobar osjećaj u trbuhu. Vozim se uz rijeku Kokru uz žubor nemirne vode, a ispred mene na horizontu otvaraju se magični vidici na planine, sredinom ožujka još uvijek od snijega bijelih vrhova i zlatnozelenih boja drveća u podnožju.
Moje je odredište Zgornje Jezersko, pitoreskno slovensko selo s urednim drvenim kućicama razbacanima po alpskim livadama i brežuljcima.
Jezerska dolina smjestila se gotovo na samoj granici s Austrijom, zagrljena planinskim masivom Karavanke na sjeveru i moćnim Kamniško-Savinjskim Alpama s druge strane. Svoje ime, Jezersko, selo i dolina dobili su po ledenjačkom jezeru koje je postojalo ovdje sve do velikog potresa 1348. godine, kad su se otvorile brojne pukotine u zemlji i voda je postupno otjecala i nestala. Posljednji ostaci isušeni su u 17. stoljeću, no mjesto i danas ima slikovito, umjetno napravljeno Planšarsko jezero, omiljeno odredište ribolovcima i izletnicima.
Šetnja ovim samo naizgled malenim mjestom počinje uz potok urednom stazicom omeđenom stablima i obavezno uključuje obilazak jezera, nastavlja kružno sve do Šenkove domačije, jedne od najstarijih zgrada u selu u kojoj je danas farma na kojoj se mogu vidjeti brojne životinje i upiti duh svakodnevnog života stanovnika.
Nešto dalje nailazimo na Jankovu kasarnu. Ova zgrada uredne fasade sagrađena je još u 15. stoljeću, nekad ju je koristila i Napoleonova vojska, a danas se u njoj nalazi Etnografski muzej s brojnim predmetima iz 500 godina duge povijesti. Na jednom dijelu, pokraj Ankove domačije, stajemo uz izvor okrepljujuće, hladne vode. Grabim rukama i uživam u okusu, pa saznajem da pijem mineralnu vodu nazvanu “Jezerska slatina”, jednu od najzdravijih na svijetu. Puna je za tijelo korisnih minerala, odlična za zdravlje, no ne preporučuje se popiti više od dva decilitra dnevno zbog visokog udjela magnezija koji potiče probavu.
Cijelo je selo mirno, vrijeme ovdje kao da teče sporije, gdje god da se okrenem zadivi me pogled na prekrasnu prirodu, planinu, šumu, potok... Sve ono što meni predstavlja odmor i bijeg od užurbane svakodnevnice.
Usred te planinske idile smjestio se hotel koji na nevjerojatan način uspijeva voditi suživot s prirodom i čarobnim okolišem koji ga okružuje, dopuštajući toj prirodi da vodi glavnu riječ u svemu.
Vila Planinka mjesto je na kojem vrijeme teče drukčijim tempom. Njihov je moto “Isključite se da biste se napunili” (unplug to recharge) i to, po svemu što sam doživjela tijekom produljenog vikenda tamo, nisu samo prazne riječi.
Već je i sama arhitektura savršeno uklopljena u okoliš i selo. Drveno-kamena zgrada s 23 sobe podignuta je na mjestu na kojem je nekad stajao stari, u međuvremenu propali hotel sagrađen 1938. godine, a prilikom preuređenja korišteni su ekološki, lokalni materijali, svaki je kamen i svaki komad drva postavljen smišljeno i s poštovanjem prema okruženju i tradiciji.
A kao i brojne stvari u životu, ovaj je raj na zemlji nastao gotovo slučajno. Vlasnik Marjan Batagelj posjetio je Jezersko sa suprugom Katjom i oduševio se načinom života i povezanošću s prirodom koje je tu osjetio. Kupio je i renovirao hotel s mišlju da on mora poštovati tradiciju Jezerskog i darove prirode koji ga okružuju.
”Za mene je održivost ostaviti svojim potomcima bolje mjesto nego što smo ga mi zatekli”, njegova je misao vodilja.
Hotel je kategoriziran s 5 zvjezdica, sobe su prostrane, s velikim staklenim plohama i balkonima kao stvorenima za uživanje u pogledu na prirodu, no na prvi je pogled jasno da nije riječ o luksuzu u onom današnjem, konzumerističkom smislu riječi. Hotelom vlada duh romantične drvene planinske kolibe okružene netaknutom prirodom, s dodatkom komfora za potpuno opušten odmor.
U kupaonicama nećete naći hrpu plastičnih bočica s kozmetikom, već drvene višekratne posude - ništa jednokratno ovdje ne može proći. Vodi se računa o razvrstavanju otpada, stremi se “zero waste” filozofiji, hotel radi svoj kompost, tuševi i toaleti imaju smanjenu potrošnju vode, koriste se reciklirani i održivi materijali... Sobe nisu klimatizirane, ali nema niti potrebe - za tople ljetne mjesece u blizini je glečer Skuta, najjužniji glečer u Europi, najbolji prirodni rashlađivač zaslužan za održavanje ugodne temperature.
Na recepciji hotela bit će vam predloženo da ostavite svoj mobitel u posebnoj kutiji, a futrola za odlaganje mobitela nalazi se i na ulazu u samu sobu. Nitko vam ne uvjetuje da to i učinite, naravno, ali sugeriram da pokušate. Odmor od poziva, vijesti i društvenih mreža u miru i tišini ono je što nam svima, zapravo, nedostaje.
Posebna su priča večeri i noći u Jezerskom i Vili Planinka. U cijelom se mjestu u 23 sata gasi javna rasvjeta, pazi se na svjetlosno zagađenje, a sve kako bi ljudski utjecaj na prirodne procese u okruženju bio minimalan. Hotel organizira i noćne šetnje i planinarenje pod zvijezdama s vodičem, iskustvo koje se zasigurno dugo pamti, ali sam ga zasad ipak ostavila za toplije mjesece.
Dan ovdje završava mirno, odmor u udobnim i prostranim krevetima u potpunom mraku i tišini je okrepljujuć i puni energijom za brojne aktivnosti koje ovaj kraj nudi. Jezersko je idealno odredište za sva godišnja doba. Ja sam došla u kasnu zimu, sredinom ožujka, snijega je u dolini još bilo, ali ne previše. Taman dovoljno za radosnu ciku djece na sanjkalištu, smijeh s lokalnog klizališta i pogled na brojne rekreativce koji su se okušali u skijaškom trčanju za koje je uređen niz staza. Ljeti je pak atrakcija obilazak mjesta, planina i livada s herbalistom i učenje o bogatom biljnom svijetu ovog kraja.
Široke pješačke i biciklističke staze zovu na istraživanje u svako doba godine, bicikli se mogu unajmiti u Vili Planinka, a uz prethodni dogovor moguće je za izlete i obilaske dogovoriti stručnog, lokalnog vodiča.
Za to sam se ja odlučila. Želja mi je bila planinariti na neki od prekrasnih vrhova koje sam gledala iz doline. Najviši su Grintovec i Storžić, no ja sam se odlučila za ipak lakši, poludnevni izlet na Goli vrh. Moj je vodič bio lokalac Primož, mladi gorski spašavatelj, stanovnik Jezerskog i veliki zaljubljenik u planine i svoj kraj. Krenuli smo stazom koja je na dijelovima još bila prekrivena snijegom i ledom i nakon nešto više od dva sata izbili na vrh. Pogled mi je oduzeo dah! Primož mi objašnjava koje sve vrhove vidim, ovo su Kamniško-Savinjske Alpe, tamo su Karavanke, a kako smo imali sreću i penjali se na vedar, sunčan dan pogled je sezao sve do Triglava.
U daljini mi Promož pokazuje još jednu planinarsku atrakciju ovog kraja. Pod sjevernom stijenom Grintovca iz daljine vidimo Češku koču, planinarsku kuću sagrađenu prije više od stotinu godina. Naime, Jezersku dolinu su prvi turistički otkrili upravo Česi, kojih je velik broj radio krajem 19. i početkom 20. stoljeća u lokalnoj tvornici. Nastavili su dolaziti u ovu rajsku dolinu na odmor, a Češku koču smještenu na 1540 metara nadmorske visine, izgradili su 1900. godine. Ova planinarska kuća omiljeno je mjesto za početak svih zahtjevnijih uspona na okolne vrhove, radi od lipnja do rujna, a u šest soba ima četrdeset ležajeva te restoran sa 70 mjesta. Ako se ikad odvažim na uspon na impresivni Grintovec (2558 m) ili glečer Skuta (2532 m), svakako ću uživati u ovom povijesnom objektu i izbliza.
Spuštam se polako s Golog vrha, napunjena prekrasnim vidicima i energijom koju samo planina može pružiti vraćam se u dolinu. Vila Planinka ima i mali, butikni spa centar s nekoliko vrsta sauna i masaža, u kojem se opuštam od rekreacije. Sljedeće jutro koristim za šetnju do crkve svetog Ožbolta koja se nalazi odmah iza hotela, a prolazim i dio staze za još jedan atraktivni vrh, Virnikov Grintovec. Njega ovom prilikom ipak ne osvajam, no vidim dovoljno da shvatim da je to mjesto na koje se sigurno želim vratiti.
Jasno mi je da pojmovi odmora i luksuza nisu svakome isti. Netko želi ispijati koktele uz glasnu muziku do kasno u noć. Netko želi ogroman bazen i gradske sadržaje u blizini. I to je u redu, različiti smo. Ali za one kojima odmor predstavlja bijeg u prirodu, mir, tišina, vrhunska hrana, aktivnosti koje umaraju tijelo, ali pune dušu - ovo je najluksuzniji mogući odmor. Kako kaže jedan od slogana Vile Planinka - najbolji spa je priroda. A nje ovdje ima u izobilju, i savršena je.
