Svakako moramo biti odgovorni prema sebi i bližnjima zbog epidemije koronavirusa, no budemo li maksimalno odgovorni i oprezni prilikom putovanja, nema razloga da ne putujemo. Razmišljali smo tako već neko vrijeme i u siječnju odlučili: pobjeći ćemo od riječke kiše na Tenerife!
Pustolovinu smo počeli s negativnim PCR testovima u džepu, ranim kretanjem iz Rijeke. Čuli smo da karabinjeri zaustavljaju i zadržavaju vozila po Italiji, no to se pokazalo netočnim. Na aerodrom Marco Polo stigli smo tri sata prije leta bez da nas je itko pitao za test, a prešli smo dvije granice. Za test su nas prvi i jedini put u smjeru Tenerifa pitali na aerodromu u Madridu, gdje smo presjedali. Aerodromi su, očekivano, prilično prazni i bez puno putnika, a oni koji putuju poštuju sve preporučene mjere.
Dvanaest sati nakon kretanja od doma napokon smo sletjeli na jedan od Kanarskih otoka, Tenerife, gdje nas je dočekao dragi prijatelj i vrhunski windsurfer Enrico Marotti.
Bili smo smješteni u El Medanu, poznatom mjestu susreta brojnih surfera i hipija. Čudesna Montana Roja nalazi se odmah pokraj El Medana, specifična je po crvenom kamenju koje stvara poseban ugođaj za vrijeme zalaska sunca.
Pogled s vrha na Atlantski ocean s jedne strane i otok na dlanu s druge je fantastičan. Na ugodnih 24 stupnja danima smo uživali u blagodatima otvorenih restorana i kafića.
Ipak, neke mjere postoje.
Čim izađete iz stana morate staviti masku, policijski sat traje od 23 do 6 sati, a za istim stolom u kafiću ili restoranu smije biti do 6 ljudi. Važno je napomenuti da su cijene u dućanima i restoranima oko 20% niže nego kod nas. Preporučujemo kušati tradicionalna jela poput papas arrugadas (mini mlade krumpire kuhane u soli s različitim vrstama umaka), razne otočke sireve, stejkove i razne morske delicije kao što su mini pržene sipice ili pak kozice u češnjaku.
Kada uđete u restoran koji izgleda kao da je ispao iz meksičke sapunice i dočeka vas veliki Španjolac koji priča isključivo španjolski, budite sigurni da ćete dobro jesti!
S domaćinima Rikijem i Nikom u njihovu čudesnom kombiju istraživali smo otok. Iako smješten samo 100 km od Maroka, ovaj španjolski vulkanski otok poznat je po trećem najvećem vulkanu na svijetu i po povoljnoj klimi zbog koje nosi naziv “otok vječnog proljeća”.
Nastao je erupcijom vulkana prije tri milijuna godina, što uvjetuje i današnji vulkanski krajolik, a uz to nudi kilometarske pješčane plaže, labirinte kroz bazene lave, šetnje nacionalnim parkom i predivne panorame s pogledom na ocean. Po otoku se vozite besplatnom autocestom i uz detaljan plan možete obići sve zanimljivosti u tjedan dana, no mi smo odlučili provesti i dio vremena na predivnim pješčanim plažama i pokušali smo naučiti surfati, tako da nam je dio znamenitosti ostao za razgledati nekom drugom prilikom.
Razgledali smo Costa Adeje na jugu, što je cijeli niz mjesta s kilometarskim plažama, od kojih je najpoznatija
Playa de las Americas, poznata kao surferska plaža s divovskim valovima. Za one poput mene koje zanima povijest tu je skriveni gradić Masca, Machu Picchu Europe, smješten na 640 metara nadmorske visine u naborima drevnog masiva Macizo de Teno.
Put do gradića uskom i strmom cesticom u našem kombiću bio je doživljaj sam po sebi. Kaktusi ljudske veličine i pitoreskni gradić koji su nas dočekali na dnu puta ostavili su nas bez daha. Gradić je odvojen od ostatka otoka i stanovništvo je kroz povijest gradilo terase na nepristupačnom terenu kako bi mogli uzgajati hranu i držati životinje, a to sve na terenima gdje su korov kaktusi. Imali smo sreću da gotovo nije bilo turista pa smo uživali istražujući uličice i putiće između ogromnih kaktusa.
Vulkan Teide, čiji je vrh gotovo cijele godine pod snijegom, najposjećeniji je nacionalni park u Europi te drugi najposjećeniji park u svijetu nakon Yellowstonea pa je stoga, u okolnostima prije pandemije, ograničen dnevni ulazak posjetitelja.
Za dolazak ovdje potrebno je rezervirati točan datum i vrijeme, a želite li se samostalno uspeti do vrha potrebno je dobiti dozvolu parka, kupiti smještaj u prenoćištu i imati svu potrebnu opremu.
Mi nismo išli do samog vrha jer žičara radi do 16 sati, a mi smo stigli oko 16.30. No vožnja i uspon prema vrhu vrhunski su doživljaj sami po sebi. Tu su nadrealne izmjene krajolika, od visoravni na kojima se uzgaja krumpir, preko ogromnih kaktusa, starih borova koji niču iz vulkanskog tla, do pustinjskog krajolika i mora razlivene i osušene magme. Neobičan krajolik u nama je pobudio osjećaj divljenje i čuđenja! Iako se ne bi smjelo, uzeli smo si za uspomenu jedan ohlađeni magmatski kamen. Nemojte nikom reći...
Nakon dvanaest dana uživanja bližio nam se povratak kući, a nismo bili sigurni trebamo li se opet testirati. Nakon poziva hrvatskim ambasadama u Španjolskoj i Italiji (koje zapravo nisu imale nikakvu informaciju) pronašli smo laboratorij u San Isidru koji radi PCR testove i ponovno se testirali. Iduće jutro rezultati testa stigli su na mail dok smo čekali u redu za ulazak na aerodrom. Bez negativnog PCR testa imali bismo problem po dolasku u Italiju, putnici bez testa su odvajani i testirani na aerodromu. Na ulasku u RH pregledali su nam testove i zapisali registraciju vozila, i to je bilo to.
Putovanja u doba korone moguća su uz malo više pripreme i stalno informiranje o mjerama u državama koje posjećujete. Uz dobru organizaciju i dodatni trošak za PCR testove, naša je zimska avantura na toplim Kanarima prošla bez ikakvih problema!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....