Na samom početku ništa nije slutilo da se sprema operacija koja će dubinski promijeniti Hrvatsku u godinama koje slijede. Toga 20. listopada 2014. branitelji su se u Savskoj 66, gdje je smješteno Ministarstvo branitelja, pojavili u jutarnjim satima. Uz Josipa Klemma i Đuru Glogoškog, predsjednika Udruge stopostotnih hrvatskih ratnih vojnih invalida prve skupine, bili su Mirko Ljubičić Šveps, čelnik zagrebačke Hvidre, i Ilija Vučemilović Šimunović, bivši predsjednik Zbora veterana gardijskih postrojbi. Iako nije bilo jasno zašto prosvjeduju, tvrdili su kako su se okupili jer “smatraju da se osjećaju poniženima i zaboravljenima”.
Sličnih je okupljanja bilo i prije toga i izgledalo je kako bi sve moglo završiti za nekoliko dana. Ali, nije. Postavili su šator i ostali u Savskoj ulici sljedećih 555 dana sve dok s vlasti nisu pali njihovi zakleti neprijatelji: predsjednik Ivo Josipović i Vlada premijera Zorana Milanovića.
Povod za pobunu pronađen je u istupu Bojana Glavaševića nekoliko tjedana prije 20. listopada. “Kako to da hrvatski branitelji, civilne žrtve rata s hrvatske strane, boluju od niza malignih oboljenja i PTSP-a, a to je populacija koja je dobila rat, pobijedila u njemu i ostvaruje brojna prava, uključujući mirovine. S druge strane, imamo korpus populacije sa strane Krajine koja je izgubila rat, nema prava i nema PTSP. Možda ih mi ne vidimo jer nisu u bolnicama. To pitanje još nema odgovor i treba na njega odgovoriti, zar ne”, rekao je Glavašević, što su branitelji protumačili na način da se žrtva i agresor izjednačavaju.
Deur predvodnik rata
Uslijedili su radikalni zahtjevi za smjenu čelnih ljudi Ministarstva, organiziranje javne rasprave o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskim braniteljima, isto tako i donošenje zakona o Domovinskom ratu i hrvatskim braniteljima na ustavnoj razini.
I uspjeli su. Na trogodišnjicu postavljanja šatora u Savskoj aktualni ministar branitelja Tomo Medved objasnio je kako je “osigurano 200 milijuna kuna više nego u prethodnoj godini, a pokrenuti su i medicinski pregledi za više od 30 tisuća branitelja”.
U veljači 2015. Ante Deur, jedan od vođa prosvjeda, postao je savjetnik za braniteljska pitanja predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović.
Kada smo proteklih dana razgovarali s desetak osoba povezanih s veteranskom pobunom, a sugovornici su bili nekadašnji šatoraši, ali i branitelji bliski SDP-u, skoro uglas su apostrofirali Deura, tada još predsjednika Zbora udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojba, kao začetnika objave rata Vladi Zorana Milanovića. U predizbornoj je kampanji s Glogoškim i Klemmom organizirao javne tribine nazvane “100% za Hrvatsku” na kojima su okupljenima tumačili pogubnost ondašnje lijeve vladajuće garniture po hrvatsko društvo, domoljublje i tekovine Domovinskog rata.
“Meni je vrlo čudno i nezamislivo da osoba koja mjesecima vodi nelegalan prosvjed protiv jedne institucije države postaje savjetnik drugoj instituciji”, bila je reakcija ministara Predraga Matića.
Četiri godine poslije Bojan Glavašević, nekadašnji Matićev zamjenik i donedavni zastupnik SDP-a u Hrvatskom saboru, uvjeren je da su desnica i dio branitelja samo čekali povod za akciju kako bi šator bio postavljen, prije ili poslije. “Svakodnevno su u javnost puštane parole o SDP-u kao nenarodnoj i antihrvatskoj stranci, ali bilo je teže na taj način delegitimizirati Freda Matića, koji je imao impresivan ratni put, i mene, zbog moje obiteljske priče. U tu je svrhu iskorištena jedna moja izjava, ali istinski motivi šatoraša bili su sadržani u transparentu na kojem je pisalo ‘1991. - Oba su pala 2015. - Oba će pasti’, a srušiti je trebalo Zorana Milanovića i Ivu Josipovića”, pojasnio je Glavašević.
Prema njegovim riječima, iako su Josip Klemm i Đuro Glogoški bili u prvom šatoraškom ešalonu i postali simboli protuvladina pokreta, oni nisu bili jedini. “Na samom početku protest su inicirali Mirko Ljubičić Šveps i Miodrag Demo, bliski suradnici zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića koji je tog 20. listopada završio u pritvoru zbog optužbi za korupciju. Međutim, Ljubičić i Demo su se ubrzo povukli, a pojavili su se novi igrači, koji su dotad bili u pozadini.
“U prvom redu, Ante Deur”, kaže Bojan Glavašević i dodaje: “Deur je već u proljeće 2016. imenovan savjetnikom Kolinde Grabar-Kitarović koja je u predsjedničkoj kampanji i nakon izbora tri puta posjetila šator i pružila podršku toj ekipi. Oni su nju poduprli na izborima i Deurovo imenovanje bilo je Kolindino vraćanje usluga šatorašima”.
Slično rezonira i Fred Matić. “Bio je to pakao za mene i moju obitelj, ali glavni krivci nisu Glogoški i Klemm jer su oni intelektualno potkapacitirani i služili su za pokazivanje, a neki drugi su sve vodili iz pozadine”, rekao je nekadašnji ministar branitelja.
U stvarnosti, organizatori pobune protiv Milanovića i Josipovića su se mijenjali. Od samog početka to su bili Klemm, Glogoški i Deur, koji je djelovao iz pozadine nakon što je dobio sinekuru u Uredu predsjednice. Miodrag Demo je bio u stalnim kontaktima s ekipom, za razliku od Mirka Ljubičića koji je uskoro postao žrtva unutarbraniteljskih podjela i smijenjen je s položaja šefa zagrebačke Hvidre.
Iza Ljubičićeve smjene nalazio se onaj koji je postao siva eminencija šatora u Savskoj - Milijan Brkić Vaso. Brkić je moderirao djelovanje pobunjenih branitelja, čije je ponašanje postajalo sve radikalnije, kako bi isprovocirali reakcije lijeve Vlade. Kulminacija je uslijedila 28. svibnja 2015. kada su se na Markovu trgu veterani potukli s policijom koja je morala intervenirati pa su se branitelji povukli u obližnju crkvu. Branitelji su policajce lovili za vrat, bilo je naguravanja i noć su proveli u crkvi. Dio koji je ostao ispred Ministarstva branitelja blokirao je plinskim bocama Savsku cestu.
Brkić organizator
- Brkić je bio organizator jer su u HDZ-u znali da ekipa iz šatora radi u njihovu korist. Malo su se povukli poslije skandala s plinskim bocama na cesti, koji je počeo okretati javnost protiv šatoraša, no veza nikad nije potpuno prekinuta - ispričao je jedan od sudionika pobune, koji je u međuvremenu prilično ublažio nekadašnju retoriku.
Iz današnje perspektive jasno je da je Milijan Brkić uspio. Nakon izbora te godine formirana je desničarska Vlada HDZ-a i Mosta na čelu s nestranačkim premijerom Tihomirom Oreškovićem. Bio je to potpuni trijumf ekipe iz Savske i 26. travnja 2016., poslije 555 dana, šator je maknut. Istina, uskoro je pala Oreškovićeva Vlada, a na vlast došao prilično umjereniji premijer Andrej Plenković, međutim sve pokazuje da su u protekle četiri godine profitirali i ljudi koji su vodili pobunu. I oni i politika koju zagovaraju.
Vaso Brkić je potpredsjednik Hrvatskog sabora i dok ga nedavno nije kompromitirala afera SMS, nitko nije dovodio u pitanje njegov položaj lidera desnog krila HDZ-a.
Tomo Medved, nekadašnji zagovornik svrgavanja lijevo-liberalne koalicije, postao je ministar branitelja.
Dolaskom HDZ-a na vlast Miljenko Kolobarić, umirovljeni časnik 3. gardijske brigade, imenovan je vanjskim članom saborskog Odbora za obranu. Osim toga, Kolobarić je u veljači 2017. postao predsjednik Zbora udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi, a prilikom izbora je očekivano najavio da će nastaviti aktivno ukazivati na probleme braniteljske populacije te je posebice naglasio zaštitu dostojanstva Domovinskog rata i branitelja.
Vedran Černy, predsjednik zagrebačke podružnice Udruge hrvatskih branitelja i dragovoljaca Domovinskog rata, postavljen je u parlamentarni Odbor za ratne veterane. U nedavnom intervjuu pohvalio se kako je na sastanku u Predsjedničkom uredu zagovarao lustraciju i zatražio reviziju broja žrtava logora Jasenovac jer smatra da je riječ o velikosrpskoj propagandi.
Miodrag Demo je na izborima 2015. postao saborski zastupnik Bandićeve stranke, a izabran je u VI. izbornoj jedinici. Iduće godine nije uspio opet ući u Sabor, ali i dalje je predsjednik Odbora za branitelje, u Skupštini grada Zagreba. Dok je u listopadu 2014. huškao veterane na rušenje legalne vlasti, prošli je tjedan kritizirao Ivana Penavu zbog protuvladina mitinga u Vukovaru. - Pitam se zašto branitelji nasjedaju na te zakulisne političke igre nekoga tko je izbačen iz jedne priče koju provodi sadašnji premijer, odnosno proeuropsku politiku Hrvatske - rekao je Demo čiji šef Milan Bandić održava Vladu Andreja Plenkovića.
Još jedan od istaknutijih šatoraša, Marko Radoš, također se politički angažirao i na prošlogodišnjim lokalnim izborima bio je na listi Neovisnih za Hrvatsku, s Brunom Esih i Zlatkom Hasanbegovićem.
Herman Vukušić, psihijatar koji je aktivno podržavao šatoraše, imenovan je savjetnikom ministra Mije Crnoje koji je zbog financijskih malverzacija brzo podnio ostavku. Ipak, Vukušić svako malo napada Bojana Glavaševića, kao kada je izjavio “žao mi je što je Fred u zrelim životnim godinama spao pod utjecaj životnog stila jednog političkog lezilebovića koji je na karizmi slavnog oca htio napraviti karijeru”.
Josip Klemm, predsjednik Središnjeg odbora Udruge Specijalne policije, 2017. je nepravomoćno osuđen na godinu dana zatvora jer je iz svoje tvrtke nezakonito izvukao tri milijuna kuna. Oslobođen je pritom optužbe da je od države utajio porez.
Materijalne beneficije za koje su se uspjeli izboriti također su goleme i teško ih je pobrojati. Između ostalog, donesen je novi Zakon o braniteljima, a tu su i više naknade za nezaposlene branitelje i članove obitelji smrtno stradalih, ovisno o duljini ratnog staža, otvaranje roka za priznavanje statusa HRVI-ja, viši iznos mirovine, ovisno o duljini ratnog staža, niža dobna granica za umirovljenje, pravo na obiteljsku mirovinu i za izvanbračne partnere, a umirovljeni branitelji uživaju prosječne penzije od 5000 kuna, dok oni koji nisu stekli potvrdu da su ratovali primaju 2300 kuna.
Dubinski utjecaj
Nekadašnji prvoborci iz šatora u Savskoj danas odlučuju koji filmovi smiju biti emitirani na Hrvatskoj televiziji i kako se Domovinski rat treba opisivati u udžbenicima iz povijesti. Osim Katoličke crkve, niti jedna nevladina institucija u ovoj zemlji nema takav dubinski utjecaj poput braniteljskih udruga. S time se složio i Predrag Matić, ali uz ironičnu digresiju kako su “oni promijenili Hrvatsku u protekle četiri godine, ali u negativnom smislu”.
Samo, jesu li i dalje monolitni kao u jesen 2014. kada su njihovi ideološki suparnici sjedili u Vladi i Predsjedničkom uredu? Ne baš, pokazao je prošlotjedni protuvladin miting u Vukovaru. Podržali su ga predstavnici gardijskih brigada i specijalne policije, a Glogoški je - kao da se do danas nije maknuo iz šatora - poručio kako “svojim dolaskom u Vukovar daju potporu obiteljima ubijenih hrvatskih žrtava, a svim politikama, sadašnjim i budućim, još jednom dajemo do znanja da ratni zločin nema zastare i da najteži stradalnici iz Domovinskog rata neće odustati od traženja kazne za sve one koji su počinili zločin u agresiji na Hrvatsku”.
Nije, međutim, bilo većine nekadašnje šatorske ekipe, predstavnika Hvidre i Generalskog zbora, Deme, Đure Dečaka ni predstavnika desetaka braniteljskih udruga, svih koji bi se nacrtali u Vukovaru da je na vlasti SDP. Vukovarski miting nije uspio iz jednostavnog razloga - jer iza svega nije stajao HDZ. Interesni brak koji su HDZ i ratni veterani sklopili prije četiri godine i dalje je čvrst jer se temelji na materijalnim beneficijama, a šator iz Savske trajni je simbol te veze.