Ivan Zrinjski - Srbija
Osim za ‘vatrene’, na SP-u ću ovog ljeta navijati i za Srbiju. Zašto? Za početak, nije da imam previše izbora. Moja draga supruga, inače u devetom mjesecu trudnoće, rođena je Beograđanka i sigurno je da će napeto pratiti ‘orlove’ u Rusiji, ma koliko god si obećavala da se zbog ‘fudbala’ neće nervirati.
Budući da je na njezine opaske o natečenim zglobovima ionako ljutim mudrim odgovorima u stilu ‘pa trudna si, to je normalno’, ne bi bilo previše mudro likovati u slučaju da, nedajbože, susjedi izgube od Kostarike. Pa da još naletim na volej male Dunje koja u majčinom trbuhu već neko vrijeme glumi Van Bastena.
Stoga, kad Andrija Živković uđe u 80. minuti i predribla pola Švicarske pa zabije pobjednički gol, iskreno ću vikati ‘tako je bre!’. Samo bih komšije lijepo molio da ne igraju baš previše dobro i pobjede Brazil jer ćemo u tom slučaju i Dunja i ja narednih desetljeća slušati ‘kad si se ti rodila, mamini su razvalili šampiona svijeta’!
Augustin Palokaj - Švicarska
Za koga ćemo navijati osim za svoju reprezentaciju je tema o kojoj svaki dan razgovaramo s kolegama novinarima u Bruxellesu. Ta je tema najbolnija za kolege iz Nizozemske i Italije. I jedni i drugi smatraju da bez njih Svjetsko prvenstvo nije isto, a s time se slažu i mnogi drugi. Nizozemci kažu da je za njih ‘bolno’ kada ih se pita hoće li navijati više za Belgiju ili Njemačku dok se talijanski kolege glasno počnu derati kada se njih zafrkava. Ja im kažem da imam veći izbor. Hrvatska je na Svjetskom prvenstvu, ali simpatije imam i za Švicarsku.
Za tu reprezentaciju igra dosta mojih sunarodnjaka porijeklom s Kosova pa često Švicarsku zovemo i kao ‘Kosovo A tim’ jer za nju igraju najveće nogometne zvijezde kosovskih korijena poput Xhake, Shaqirija i Behramija. Uz njih je i Drmić iz Hrvatske. Švicarska igra lijep nogomet i već duži niz godina je na samom svjetskom vrhu. Da je bilo sreće mogli su u osmini finala izbaciti Argentinu jer su u igri do 120 minute bili bolji sastav. Kolega iz Srbije mi predbacuje da mi je dodatni motiv navijati za Švicarsku zato što je u skupini sa Srbijom. Ne bih želio komentirati takvo osobno mišljenje kolege.
Tomislav Čadež - Island
Nema mi logičnije od pomisli da ispadne li Hrvatska, navijam za Island. Naime, posrne li Hrvatska, Island neće. Ipak se igra u Europi i praktički je nemoguće da iz skupine ne prođe dalje makar jedna europska reprezentacija. Povijest prvenstava pokazuje da Europljani uvijek dominiraju kad se prvenstvo igra u Europi.
A nema manje države na svijetu koja se ikad našla na svjetskom nogometnom prvenstvu od Islanda. Onoliko koliko znamo o njima, dovoljno je da shvatimo kako žive u surovim uvjetima i kako moraju biti složni i pošteni, budući da ih ima svega tek nešto više od tristo tisuća, a svi su siti i zaposleni. Duge polarne noći zacijelo ne pridonose vedrini njihova karaktera, a niske temperature vjerojatno ih trajno odvlače od nama omiljenoga ‘lako-ćemo-pristupa’.
Islandski građani će zacijelo biti manje nesretni od hrvatskih ako njihova reprezentacija ne prođe niti skupinu - imaju i drugih briga. A nama, kojima nogomet većinom služi za zanemarivanje stvarnosti, zbilja ne bi loše došla jedna skandinavska saga što je iznjedri hrvatska tragedija.
Vlado Vurušić - Kostarika
Zašto Kostarika? Jeste li vidjeli njihovu zastavu!? Plavo-bijelo-crven, crven-bijeli-plavi! Zar ima bolje? Impregnirana hrvatska povijesna zbilja i trauma u neprohodnim srednjoameričkim prašumama i zemlji s najraznolikijom florom na svijetu. Kada sam se davnih dana zaljubio u nogomet, fascinirao sam se golmanima (Vukčević i Dautbegović), a sada mi je drago na golu vidjeti Keylora Navasa, kojeg stalno nešto propitkuju, mjere, je li on dovoljno dobar za Real, a već im treću godinu za redom donosi Ligu prvaka.
Još? Pa, veliki Hernán Medford, prvi stranac koji je došao u Dinamo i to u praskozorje rata 1990 godine. Predsjednik te bliske zemlje je bio Hrvat s Krka Francisco José Orlich Bolmarcich (1962-66) i unatoč toj etničkoj pripadnosti nije bio loš! Dapače - socijaldemokrat, a uz to uspješan i još uvijek rado spominjan. Njegov trg nisu ukidali. I Brnabić je s Krka! U Brazilu su izbacili Italiju i Englesku, a na penale u četvrtfinalu ispali od Nizozemske! I ne manje važno, Kostarika je u skupini sa Srbijom pa se i iz tog razloga nadamo njihovu dobrom rezultatu.
Dražen Krušelj - Francuska
Arogancija igrača i njihov nemaran odnos prema kultu nacionalne momčadi u prošlosti su odbijali neutralne promatrače od ‘trikolora’. Ima u tom smislu i dalje štofa da ih zadržite na distanci. Paul Pogba se, primjerice, češće ukazuje kao marketinški proizvod nego kao veliki igrač, a nezgrapne reakcije Oliviera Girouda katkad čovjeka natjeraju da pomisli kako tajna njegova uspjeha mora ležati u najbližem srodstvu s izbornikom. Ali s druge strane...
Francuski reprezentativci su u kvalifikacijama za SP skupljali čak 20 uspješnih driblinga po utakmici, nitko u Europi danas ne igra tako okomito, hrabro, čak i avanturistički, možda su se stilom približili tek Belgijci. Francuzi to mogu jer posjeduju rijetku individualnu klasu u Griezmannu, Mbappéu, Dembeleu ili Lemaru, igračima strašnog talenta i brzine koji vole konkretan i žestok nogomet. Riječ je o nekoj vrsti rock ‘n’ rolla na terenu koja vas ne ostavlja ravnodušnim. Francuzi neće poput Talijana do rezultata po svaku cijenu, oni to u posljednje vrijeme čine sa stilom, i zato bi bilo zgodno da u Rusiji potraju što dulje.
Robert Bajruši - Urugvaj
Bilo je to jako, jako davno, kada sam prvi put vidio svijetloplavo-crne dresove, i odlučio ‘od sada navijam za Urugvaj’. Okej, ako omiljenu momčad birate prema boji dresa, to je klinički dokaz da ste ludi, ali i to je normalno kada je u pitanju Urugvaj, koji je manji od Hrvatske, a dva puta su bili svjetski prvaci i usput još osvojili 15 Copa America.
Došao sam na svoje prije osam godina u Južnoj Africi, kada su Diego Forlán i Luis Suárez (uz moje agnostičke molitve), zabijali svima na koje su nailazili, Diego Godin mlatio svakoga tko se približio 16-ercu, i na kraju, svijetloplavi su osvojili treće mjesto. U međuvremenu, Forlana je zamijenio nevjerojatno prodoran Edinson Cavani, kome jedino zamjeram jer u PSG-u nikada nije istamburao bezveznog Neymara.
I na kraju, kako ne navijati za repku čiji je izbornik Oscar Tabarez, 73-godišnji učitelj, koji utakmice vodi na štakama, a treninge na skuteru? Morate voljeti repku iz države u kojoj su smislili izreku: ‘Druge zemlje imaju povijest, Urugvaj ima - nogomet’.
Marko Biočina - Engleska
Otprilike svake četiri godine u ovo vrijeme, uz nadu, povike ohrabrenja i mahanje bijelim rupčićima, preko kanala La Manche otisne se četa hrabrih ljudi, samo da bi se kojih dvadesetak dana kasnije istim putem vratila grupa osramoćenih propalica, lakrdijaša i niškoristi čija su lica ovjekovječena novinskim fotomontažama na tijela domaćih životinja, a intelekt slavljen podrugljivim pjesmicama na ulicama radničkih kvartova sjevernog Londona.
Engleska nogometna reprezentacija na svjetskim prvenstvima ultimativna je tragedija, muka slična onoj koje proživljavaju navijači Italije, ali pritom bez ikakve nade u sretan završetak koji Talijani tu i tamo dožive. Taman da momčad odigra savršeno, da trener postavi genijalnu taktiku, da se ždrijeb poklopi, malo će tu biti koristi. Ili će u presudnoj utakmici najbolji igrač dobiti crveni karton, ili će lopta odskočiti od krtičnjaka i preko ruke golmana ući u mrežu, ili će suparnik zabit gol rukom ili će - to je najizvjesnije - ispast na penale.
Čemu onda sve to? Cilj je, možda, unaprijed propao, no ima li išta ljudskije od vjere u pobjedu u izgubljenim bitkama? Ne zna želja što je nemoguće…
Maja Kruhak - Španjolska
Ženski pogled na velike nogometne smotre nešto je drugačiji od onog na što smo navikli od muške ekipe. Svakako ne zanemarujem činjenicu da su najbitniji virtuozi na nogometnom travnjaku, no tu se traži i dodatni faktor. Bitan je i šušur koji je neizostavni dio Svjetskog prvenstva - moda, izgled, koreografija... Zato bi većina nas izabrala Talijane.
No, budući da smo se nekako morali oporaviti zbog njihova izostanka sa SP-a, a zasigurno će zbog toga patiti i Rusija, biram Španjolce. Zašto “furija”?
Iz ugla rubrike Spektakli prvo na što pomislimo su Shakira i Pique. No, intrigira priča nove djevojke Isca koji se zaljubio u atraktivnu glumica Saru Salamo. Navijači je ne vole, uvjereni su da je upravo ona glavni i jedini krivac za njegove loše igre u Primeri. Čak su joj prijetili i smrću. No Salamo je i bez Isca zvijezda, iza sebe ima niz atraktivnih uloga, a ove godine glumi s Penelope Cruz i Javierom Bardemom. Intrigira javnost i novinarka Pilar Rubio, ne samo zbog seksepilnog izgleda, već i odvažnih modnih kombinacija. Riječ je o partnerici Sergia Ramosa koja je nedavno rodila njihovo treće dijete. Seksepilna Pilar starija je osam godina od kapetana španjolske reprezentacije i mami uzdahe među navijačima. Pravi showbusiness. I više nego dovoljan razlog da Španjolci postanu svjetski prvaci. U njihovoj reprezentaciji odvija se prava životna sapunica.
Ivica Buljan - Argentina
Prva strana nogometna reprezentacija za koju sam navijao bila je reprezentacija Brazila. Godina je 1970., a finalnu utakmicu Svjetskog prvenstva igraju Italija i Brazil. Sjećam se da smo utakmicu na crno-bijelom televizoru otac i ja gledali zajedno sa susjedima. Ne sjećam se više tko je, u tom ne prevelikom društvu, navijao za koga. Osim što dobro pamtim svoje uzbuđenje i želju da prvak svijeta postane Pele i njegov Brazil. Od tada neke su se stvari promijenile.
Nikada više nisam navijao za Brazil, a Peleova samodopadnost i sitničavost s godinama me je sve više nervirala, da bi na kraju njegovo nogometno herojstvo u mojim očima sasvim izblijedilo... Ipak, jedna je stvar ostala ista: i tada i danas koristim isti navijački obrazac - navijam za reprezentaciju za koju igra nogometaš kojeg, s pravom ili ne, držim najboljim. Navijao sam tako za Cruyffovu Nizozemsku 1974. godine na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj. Detalja se ni u ovom slučaju ne sjećam. Gdje sam gledao utakmicu, tko je sve bio u mom društvu, tko je za koga navijao... Pamtim samo veliku tugu i ogorčenost.
Nizozemci su, vjerovao sam tada, bili pokradeni. Onda su došli Platini, Maradona, Zidane... Sada, dok čekam početak još jednog svjetskog prvenstva, nemam težak zadatak. Navijat ću za Argentinu.
Predrag Žukina - Nigerija/Senegal
Kad i ako Modrić i suigrači (prerano) završe put na mundijalu u Rusiji, moj su izbor Nigerija i Senegal. Uz sav respekt prema ostalim Afrikancima - Egiptu, Tunisu i Maroku, kao i nekim drugim parcijalnim simpatijama - moj je izbor ipak samo “prava crna Afrika”, kolijevka zaigranog i dječački čistog nogometa. Bez obzira što se Nigerijom imamo potući u skupini, navijam za njih - neka ispadnu također mi simpatični Messi i Argentina i Islanđani. Zašto Afrika?!
Kao “stara kost” pratim, a dobro i pamtim svoj prvi SP, onaj u Njemačkoj 1974. Tad je Jugoslavija (bože me sačuvaj, netko priznaje da je za nju i navijao) u skupini tukla Zair sa 9-0. Dobro pamtim očaj jadnih Afrikanaca kad su svojoj “braći po nesvrstanosti” u Gelsenkirchenu kao od šale zabijali Bajević (3), Džajić, Šurjak, Katalinski, Bogićević, Oblak i Petković. Dobro pamtim taj očaj na njihovim licima i otud mi je valjda - da se igramo Frojda - do današnjeg dana živo suosjećanje prema slabijima. Kako u nogometu, tako i u životu općenito. Kao što sam “plakao” za jadnim Zaircima te 1974., tako sam žalio Kamerunce 1982. u Španjolskoj i 1990. u Italiji, Nigerijce 1994. u SAD-u, Senegalce 2002. u Japanu i Koreji, Ganu 2010. u JAR. Svi su oni, naime, igrali najljepši nogomet na svakom tom SP-u, bili bolji i nesretno ispadali.
Oni malo stariji također pamte i znam da znaju o čemu pričam. Što se mene tiče, sad je došlo vrijeme da konačno neka afrička reprezentacija prvi put u povijesti dosegne polufinale SP-a.
Ilija Matanović - Njemačka
Navijati za Nijemce u bilo čemu je, ispada, teška stigma. Kad kažeš da ti je uz Hrvatsku najdraža njemačka reprezentacija, ljudi te tretiraju kao da si, otprilike, izvalio da si ‘spreman kao njemački vojnik 22. lipnja 1941’. Glupost. Moja simpatija prema ‘elfu’ nema veze s politikom ili geografijom - a pogotovo ne s poviješću - potpuno je nogometno meritokratska.
U igri u kojoj će barem 8 od 10 puta pobijediti bolja momčad prije nego tim s boljim pojedincima, Nijemci su vrhunaravni izraz te filozofije. Iako su skoro uvijek imali i još uvijek imaju briljantne pojedince, nikome od njih nikada ne bi palo na pamet da se pretvaraju da su išta više od samo jednog od 11 kotačića u mehanizmu.
Ja možda jesam pacijent, ali ideal genijalnoga gola za mene nije ona Maradonina ludorija protiv Engleza, nego situacije u kojima, recimo, Real Madrid izvede 44 uzastopna dodavanja među svih 10 igrača u polju da na kraju neki Casemiro s gol- linije lagano zakuca loptu u mrežu. To su stvari koje nogomet čine najljepšom igrom, sve ostalo je pimplanje. I nitko toga nije svjesniji od mojih Švaba.
Tomislav Juranović - Brazil
Dok sam odrastao, djed me indoktrinirao dvjema stvarima: Dinamom i Peléom. I to uspješno. Ulazeći u adolescentsko doba buntovnika bez razloga, zaljubio sam se u Sócratesa, a pride su išli i aktualni junaci poput Romárija i Bebéa.
Ruku na srce, najveći tandem svih vremena u mom nogometnom panteonu pripada Maradoni i Caniggi, no nogometno, oduvijek sam se opijao tim famoznim Brazilcima. I premda posljednjih godina "carioce" više dolaze iz Šahtara nego iz Barce ili Reala, što je nogometni oksimoron stoljeća, "jogu bonito" u mojoj glavi još uvijek španaju Rivaldo, Ronaldinho, Ronaldo... dakle, stari boemi zbog kojih nogomet nije samo tusta konfekcija.
Bio bi tu i Neymar, ali, iskreno, baš i ne volim previše estradizaciju ovog divnog sporta. Stoga zavaljen maštam o nekim bivšim i ljepšim danima. Ali i da - svakako, ako već Hrvatska ne može postati prvak, pa valjda je red da se titulom okiti Brazil. To je ipak najprirodniji nogometni poredak...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....