Srp u jednoj, čekić u drugoj ruci, crvena petokraka pored, te dva udarnička murala na nikad do kraja sagrađenoj robnoj kući i nekoliko strateški raspoređenih ćiriličnih natpisa bilo je dovoljno da za potrebe strane filmske produkcije Obrovac odglumi ruski grad iz osamdesetih godina.
Ni u što drugo filmaši nisu trebali zadirati. Niz stambenih zgrada na desnoj obali Zrmanje je desetljećima jednake sive nijanse. Stara jezgra nasuprot je urušena, da je od rata, netko bi je obnovio, ali kada udari vrijeme, nema joj pomoći. Novouređena zgrada Gradske uprave neće pokvariti dojam, jer je lijepa i odmaknuta od obrovačke svakodnevice, pa je kamere neće uhvatiti. Nije poznato koji ruski grad je Obrovac predstavljao, može se tek pretpostaviti da se radilo o nekoj zabiti bez industrije i stanovnika, jer zašto bi inače došli baš tu? Kupili su ga na pet dana i za to platili 10.000 eura.
Morao je te filmaše oduševiti već sam ulazak u grad. Flora, ogoljela niska bjelogorica i zimzeleno žbunje dobrano ulaze u načetu prometnicu. Fauna kao da nikad nije ni stupila na ovo tlo. Velebit ne da kišnim oblacima da uđu s kontinenta, ali nebo svejedno nije plavo. Betonskim ostacima bivše Tvornice glinice Jadral kao da je tu mjesto oduvijek, a ne samo od 1970. kada su izdignuti pa otvoreni uz vatromet.
Iz DDR-a su tada avansirali 30 milijuna dolara kako bi si tamo osigurali sigurne isporuke aluminija. Jesu li stručnjaci loše procijenili zalihe boksita u ovom krškom kraju ili su tadašnji partijaši lažirali brojke samo kako bi kakva-takva tvornica bila sagrađena na njihovom području, ostat će vječna tajna, ali vrlo brzo nakon otvaranja je ta tvornica bila isplativija kada nije radila, nego kada je radila.
Projekt koji je ovaj kraj trebao izdići iznad Kosova, tada najzaostalijeg dijela bivše države, postao je najveći privredni promašaj u hrvatskoj povijesti. Pa tamo je, u konačnici, propao čak i projekt sanacije zaostalih bazena s lužinom. Sve ostalo je porazbijano i pokradeno. Bivša portirnica je sjajno mjesto za grafitere početnike. Dominira natpis “tražitelji smisla”. U moru natpisa jedan je svježe prebojan bijelim krečom - 4C i Ovo je Srbija.
općinska zgrada jedna je od rijetkih koja izgleda tip-top
Zaboravljeni grad
Na ovaj pogon je naslonjen drugi koji ne radi. Nisu tu nikad bile plantaže cannabis marihuane, tabla s kraticom imena tvornice THC, naime, ne predstavlja “tetrahidrokanabinol”, već Tvornicu hidrauličnih cilindara”. Sagrađena pred rat, trebala je preuzeti kotač zamašnjak od Jadrala, ali nakon privatizacije otišla je i ona u zaborav, pa se sada prodaje samo kao plac. U ovoj portirnici je nešto više života, na zidu je kalendar HNK Hajduka sa sloganom “Hajduk živi vječno”.
U grad duhova, zaboravljeni grad ili najružniji grad na najljepšem mjestu, kako god nazvali ovo mjesto kojim se rugaju sve statistike, a novinarima godinama služi kao vreća za napucavanje, doći ćete serpentinama, a one će vas iz njega i izvući. Putnika nema mnogo, sve dok bura ne zatvori autocestu preko Svetog Roka, pa onda dobro dođe zaboravljena cesta Obrovac - Gračac. U središtu mjesta, na desnoj obali Zrmanje dominira ruina one robne kuće.
Oni komunistički simboli poput petokrake i srpa i čekića, koji bi stanovnike mogli najviše uznemiriti su obrisani, udarnički mural će sam izblijedjeti. Preko rijeke je hotel sa 60 ležajeva u kojemu se nitko nije odmorio godinama, jer ga je vlasnik zatvorio i oglasio na prodaju po dobroj cijeni, naglašavajući da bi se mogao prenamijeniti u dom za umirovljenike. Nedaleko je autobusni kolodvor koji putnike nije primio ni ispratio od rata u kojem je uništen.
U mjestu nema nijednog trgovačkog centra, restorana, javnog bilježnika, nemate gdje kupiti cipele ni, recimo, fotografirati se za osobnu iskaznicu. Ovdje je u stečaj otišao čak i mjesni KUD. Iako sa stogodišnjom tradicijom i najstariji u Zadarskoj županiji, gradske vlasti ga smatraše produženom rukom oporbenih političara koji su tamo bili na čelnim pozicijama, pa je “Zrmanja” zbog 6828 kuna duga, koji su natukla njihova dječica gostujući na Vinkovačkim jesenima 2012. godine, likvidirana. Istovremeno, dva nogometna kluba dijele pola milijuna kuna gradskog novca, MNK Kruševo koji se natječe u Benkovačkoj ligi, a predsjednik mu je Mladen Klanac (HDZ), ujedno i predsjednik Gradskog vijeća, te NK Zrmanja, koji vodi dogradonačelnik Slobodan Jurjević (HDZ).
Slobodan Jurjević
Oni igraju u Drugoj županijskoj ligi, a u prošlom kolu na domaćem terenu sa 8:2 deklasirao ih je NK Pag i zacementirao na sedmom mjestu ljestvice te su vrlo blizu zoni ispadanja. Uprava i igrači mogu biti opušteni jer nemaju kamo ispasti s obzirom na to da ne postoji niži rang natjecanja. Klub u kojemu je prve nogometne korake učio kapetan Luka Modrić ima slab omladinski kadar zbog iseljavanja, pa bi morali poraditi na dovođenju igrača, novac nije u pitanju, jer im je godišnji budžet veći od svih preostalih devet klubova u ligi - zajedno.
Enormni razvojni potencijal
Gdje god se okrene, čovjek se ovdje upita: kako je to moguće? No, postoji nešto što nadmašuje sve ovo, svojevrsni kralj paradoksa teško igdje zabilježen i pitanje svih pitanja. Obrovac je dakle grad u kanjonu prekrasne Zrmanje, ali na području grada je još pet rijeka i dva su mora, Novigradsko i Karinsko. Na raskrižju su puteva za Zadar, Šibenik i Knin, podno velebitskih prijelaza Malog Alana i Prezida kojom prolazi Majstorska cesta, povijesna prometnica koja je spojila sjever i jug Hrvatske i jedna od najljepših prometnica ikad sagrađenih kod nas. Tu se snimao poglavica Winnetou čiji je lik sahranjen podno Tulovih greda.
S jedne im strane NP Paklenica, s druge NP Krka, a Plitvica preko planine. Na magistralnom su pravcu brojnih talijanskih hodočasnika u Međugorje. U povijesti su se za njega tukli Turci i Mlečani, upravljali njime Habsburgovci i Francuzi, a onda i Nijemci i Talijani. Stjepan Buzolić, pjesnik, prevoditelj i teolog, prije stoljeće i pol ovdje je prevodio Danteov Pakao, a prije desetljeće i pol Obrovčani Dado Pršo i Luka Modrić proglašavani su najboljim hrvatskim nogometašem i najboljom mladom nogometnom nadom.
Kako, dakle, objasniti ovaj vjerojatno nezabilježen jaz u povijesti hrvatskog turizma između potencijala i realiziranih turističkih projekata, od prekrasnih ljepota i zanimljivih povijesno-društvenih crtica do depresivne stvarnosti iz koje putnik namjernik želi što prije pobjeći?
Izguglali smo razglednicu Obrovca iz 1904. godine i na njoj izbrojali 34 prolaznika koje je trenutak zaustavio na središnjem trgu u povijesnoj jezgri. Toliko ih za našega posjeta u četvrtak nismo vidjeli valjda čitav dan. Nismo vidjeli nijedno dijete. Na istom mjestu, Trgu Grgura Ninskog, četvrtak je oduvijek sajmeni dan. Tamo smo sreli Šimu iz Škabrnje, prodavača voća i povrća iz Škabrnje. I više nikoga.
- Zaradi se nešto, nemaju oni ovdje voća i povrća, a nešto moraju jesti. Dolazili su ovdje Janjevci iz Kistanja i prodavali cipele, odjeću i sitne kućanske potrepštine, ali odustali su kada više nisu mogli pokriti ni gorivo. Jad i bijeda, sirotinja i socijala. Nema žive duše, a radni je dan, a zamisli kako je vikendom, nema pasa - klima glavom Šime, pakirajući neprodanu robu i prije nego li će bat udariti zvono na crkvi Svetog Josipa 12. put. Na istom trgu krčma iz prošlih vremena iznad koje se nazire nečitki ćirilični natpis i preko puta nje restoran koji je nosio ime po osloboditeljskoj akciji iz Domovinskog rata, nemaju odavno mušterija, a čini se ni vlasnika.
Umirovljenik Slobodan Ljubičić koji je naišao tim putem misli da 75 posto žitelja živi u velikoj bijedi.
- Ovdje je prije rata radilo od 5000 do 7000 ljudi, danas radi možda 500, a u privredi nitko od njih. Ja sam bio vozač, 1988. godine imao sam plaću 2900 maraka, supruga je bila viša medicinska sestra i mogu reći da smo bili dobro situirani. Sada nismo gladni, jer imamo sina koji je živio u Kanadi, sada je u Nizozemskoj, pa pošalje kada zatreba. Bratova dva sina otišla su u Njemačku, jedan je za tri godine kupio kuću. Mladi su danas pametni. Spakiraju kovčege i odu di je bolje - kaže nam Slobodan.
Dragan Kajtazi se, bježeći od bijede, ovdje doselio s Kosova kao dječak, a sada njegova djeca iz istog razloga napuštaju njegovu obećanu zemlju.
Dragan Kajtazi
- Imam sedmero djece, samo je najmlađa ostala tu, jer još ide u osnovnu školu. Ostale sam pošteno odškolovao, postali su svoji ljudi i odoše po cijeloj Hrvatskoj i u Njemačku. Ja sam radio u jednoj pekari, ali je vlasnik umro i zatvorila se. Sada sam i ja na socijali - priča nam Dragan bacajući komade starog kruha patkama u Zrmanji.
Promatra nas sijedi starac koji se odvažio prići tek kada smo ostali bez sugovornika u ovom pustom gradu. Nije se želio predstaviti, rekao je da je bio visoki funkcionar u doba bivše države, stari partijaš koji je obavljao visoke dužnosti, uglavnom u društvenim djelatnostima, ali i upravama bivših SIZ-ova punih 40 godina. Vidi se da je načitan, ali i ekonomski potkovan, iako se to iz njegove fizičke pojave ne bi dalo ni naslutiti. Nije on žalio zbog prošlih vremena zbog sistema u kojemu se, očito, bolje snalazio, već za ljudima koji su iščezli s obrovačkih ulica i radnih mjesta kojih je još manje.
- Sada imamo par kafića, nemamo restoran, a prije su bile 23 trgovine, 22 restorana i kafića, samo u gradu. Bio je i hotel - ilustrira nam čovjek. On, začudo, ne gubi nadu da će biti bolje uzdajući se u skoro pokretanje tvornice žbuke koja bi mogla preokrenuti stvari. O njoj se, doduše, priča godinama, no ako ikad i proradi, naći će se u problemu, jer u gradu nema 100 nezaposlenih, koliko ih trebaju. Više ne žive tu.
- Hajde, spomenite malo naše nogometaše, Gugletu, Desnicu, Pršu i Modrića, da ne bude baš sve crno - dovikne nam čovjeka na odlasku.
Obrovac, dakle, glumi rusko mjesto u kojemu se žestoko sukobljavaju specijalci britanske tajne službe M16 i ruska vojska u popularnoj britanskoj seriji “Strike Back”. Ovo je osma finalna sezona, a svih njezinih deset epizoda koje će biti emitirane na proljeće iduće godine snimaju se na ovim prostorima još od svibnja. Rijeka je na isti način odglumila Tel Aviv, Zagreb je bio München, Trogir - Venecija. U ranijim sezonama sporedne uloge su odradili Rade Šerbedžija, Branko Đurić, Ivana Miličević i Goran Bogdan. Serija je nastala prema bestseleru Chrisa Ryana, a svaku epizodu gleda oko milijun ljudi.
Producenti iz “Ambasade Filma” prije prve obrovačke klape građane su zamolili da ne oštećuju simbole s kulisa, objašnjavajući im da se radi o ruskom jeziku. No, nisu imali nikakvih problema, dapače, stanovnici ovog tužnog grada sa simpatijama su promatrali akciju na njihovoj rijeci u središtu grada. A i oni simboli iz mračnih vremena teško da su ih mogli uznemiriti koliko to čini današnja svakodnevica.
U Obrovcu godinama vlada ista vlast, koalicija HDZ-SDSS, gradonačelnik je umirovljeni liječnik, HDZ-ov Ante Župan (71), a zamjenici su mu stranački kolega Slobodan Jurjević i Stanko Mijić, predstavnik srpske nacionalne manjine. Kažu nam ljudi da dva od tri čelna čovjeka i ne žive u Obrovcu, već u Zadru, ali na stranu to, ovdje imaju barem boravište, pa je forma ispunjena. U vijeću imaju snažnu prevagu, čak 11 od 13 vijećnika, pa su u oporbi samo dva člana HSLS-a, Ivica Vrkić i Marko Klanac, koji su tamo dospjeli s koalicijske liste njihove stranke s HSP-om i SDP-om. Pitamo Klanca zašto je suparnička politička opcija toliko dominantna. On naglašava dva ključna razloga.
Marko Klanac
- Prvo. Krađa glasova. U užem dijelu grada živi realno 300-400 ljudi, a triput je više birača - kaže Marko Klanac, podsjećajući da je prije nekoliko dana potvrđena presuda zadarskog suda, prva takva u povijesti, po kojoj je Branislav Švonja osuđen na jednogodišnju uvjetnu zatvorsku kaznu jer je organizirano iz Srbije na obrovačko područje dovozio glasače kako bi glas dali SDSS-ovim predstavnicima na lokalnim izborima.
- Drugo. Lokalni veterinar je pred izbore obilazio sela i prijetio seljacima da će im pokrepati stoka ako ne glasuju za HDZ. Kako? Pa, lijepo. On cijepi stoku, vlast plaća cjepivo. HDZ je vlast. Ako HDZ nije na vlasti, nema cjepiva za stoku, stoka krepava - objašnjava Klanac.
On smatra da je Obrovac grad nepotizma i korupcije. Zbog nedavanja informacija dobio je sudske sporove protiv gradonačelnika, ali svejedno, kaže, nije na kraju dobio informacije. Zanimalo ge je kamo odlaze silne stotine tisuće kuna za reprezentaciju i s kime se sklapaju ugovori o djelu vrijedni 700.000 kuna, kao i kome idu silne subvencije. Kaže da ne može dobiti čak ni informaciju u što je utrošen kredit od čak 10 milijuna kuna. Jedna pripadnica vladajućih struktura je, tvrdi on, otkupila stan za 6000 eura, a prodala ga državi za 56.000 eura, pa se pita je li to normalno. Tvrdi da je tako “okrenuto” 30-40 stanova.
- Oni se već sada spremaju za nove izbore i sada će oni dovoditi birače, samo ne autobusima, jer su se opametili, već automobilima. Zna se i cijena, dvije tisuće kuna po vozaču, dakle za njegove i troškove birača - priča Klanac, tvrdeći da gradom godinama drma pet obitelji.
Sve manje nezaposlenih
On je tehnički rukovoditelj u mjesnom Komunalcu u vlasništvu grada, a sukob s gradonačelnikom Antom Županom kulminirao je još prije desetak godina, kada je gradonačelnik optužio ovog oporbenjaka da je istragom utvrdio kako na svojem službenom računalu sluša Lepu Brenu i gleda porniće, što je Klanac odlučno demantirao.
Gradonačelnik Župan u prošlom saborskom sazivu bio je i saborski zastupnik, kao zamjena Tomislavu Karamarku, obojica korijene vuku iz obližnjeg Kruševa. Kad mu se najave novinari, njemu obično iskrsne neko putovanje i onda angažira svojeg zamjenika Slobodana Jurjevića. Tako je bilo i s nama u četvrtak. Požurili smo jer se zbog produljenog vikenda radilo skraćeno.
U gradu su svi nekoć važni objekti, poput kolodvora, zapušteni
- Mislim da život u Obrovcu prati trendove s razine države, iz dana u dan se vidi napredak, znači ima perspektive. Sve je više zaposlenih, a sve manje nezaposlenih. Istina je da se ovo otvaranje granica s EU odrazilo i na nas, pa ljudi iseljavaju. Čujte, ljudi odu, misle, bit će bolje, pa se razočaraju i onda vraćaju - tumači nam dogradonačelnik Jurjević. On vidi perspektivu u turizmu, kaže da su imali čak 260.000 noćenja, što mu budi optimizam, iako se radi o prometu u nekoliko apartmanskih naselja izvan samog grada.
- Da, turizam je ono na čemu bi mi mogli graditi neku svoju perspektivu. Možda drukčije razmišljam od poduzetnika, ali ja se ne mogu oteti dojmu da nedostaje tog poduzetničkog duha. Ljudi dođu k nama i nemaju gdje potrošiti novac, jer nemamo ponudu. Svi očekuju da mi kao Grad nešto napravimo, evo kupili smo robnu kuću, dobre su šanse da nam prođe projekt vrijedan 15 milijuna kuna i tu uredimo Centar za pomoć u zajednici, tu bi onda spremali hranu za stare i nemoćne pa je razvozili po terenu. Kupili smo i onaj kolodvor, tu još moramo razmisliti što ćemo napraviti. Gradimo i šetnicu uz Zrmanju - pobrojao je projekte dogradonačelnik.
Jedan od problema jest i zamjena za dr. Gorana Jusupa, koji je sa medicinskom sestrom Veronikom Pecolaj danima punio novinske stupce. Na njegovo mjesto u Domu zdravlja ne javlja se nitko mjesecima, iako njegovu zamjenu, kažu na u Gradu, čeka riješeno stambeno pitanje i mogućnost otkupa stana po dobrim uvjetima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....