BEZ SMARTPHONA

'ŽIVIO SAM TJEDAN DANA BEZ PAMETNOG TELEFONA' Novinar Jutanjeg podvrgnuo se komunikacijskoj detoksikaciji: 'Bio je to jedan mali vrtuljak emocija'

 
 Ivana Nobilo / CROPIX

Većina Hrvata svoj dan započinje i završava s pametnim telefonom, pokazuje istraživanje koje su prošle godine proveli Huawei i agencija Ipsos. Prema njihovu istraživanju, više od polovice ispitanika iz Hrvatske ujutro prvo pregledava poruke i društvene mreže na svom mobitelu, a čak 66 posto Hrvata to je posljednje što naprave prije spavanja.

To je tek uvertira u podatke koji pokazuju koliko smo vezani uz naše mobitele. Primjerice, trećina stanovnika Hrvatske provjerava svoj smartphone desetak puta u satu, gotovo četvrtina ga aktivno koristi tri do četiri sata dnevno, a čak 98 posto Hrvata izjavilo je da će obavezno pri izlasku iz doma ponijeti svoj mobitel. Tu je još činjenica da je krajem prošle godine u Hrvatskoj evidentirano ukupno 4,546.527 mobilnih korisnika, što znači da u zemlji imamo više mobitela nego stanovnika.

Bijeg od ovisnosti

Uz sve ove brojke, možete li uopće zamisliti dan bez svojeg pametnog telefona? Samo jedan dan u kojem poruke šaljete samo SMS-om, tijekom kojeg ne možete provjeriti stanje na Facebooku ili uza se nemate mobilnu kameru? Mnogima nezamislivo, ali ima i onih kojima nije. U svijetu sve više ljudi odbacuje pametne telefone i vraća se tzv. glupim mobitelima. Štoviše, prošle je godine u svijetu prvi put od popularizacije smartphonea prodaja jednostavnih mobitela porasla, i to za 5 posto. To su uređaji s kojih se mogu samo slati obične poruke i primati pozivi, a korisnici kao glavni razlog prelaska navode bijeg od ovisnosti koju donosi posjedovanje smartphonea. Pomalo je teško prihvatiti da takvi ljudi uspješno žive u 21. stoljeću, u vrijeme kad nam je tehnologija omogućila sve i praktički oblikuje naše živote.

Da se uvjerim kako, zapravo, izgleda takav život, odlučio sam tjedan dana živjeti sa starim mobitelom na tipke. U redakciji su mi dodijelili Nokiju 1112, crno-bijeli mobitel čiji je tehnološki vrhunac mjenjač valuta, a ima nevjerojatnih četiri megabajta memorije. To je inače veličina jedne prosječne pjesme, odnosno MP3 datoteke.

Treba napomenuti kako pripadam generaciji koja je odrastala s takvim mobitelima (moj prvi mobitel bio je Siemens c62), pa mi nije stran osjećaj tipkanja po gruboj tipkovnici, kao ni mini srčani kad slučajno stisneš ikonu za internet i uplašiš se da ti nije pojelo sav novac na računu. No, posljednjih deset godina u potpunosti sam prepušten svijetu pametnih mobitela zbog čega ova tranzicija nije bila ni najmanje jednostavna. Večer prije velikog dana obavijestio sam bliske prijatelje da me od sada mogu dobiti samo putem SMS-a i poziva, zamijenio sam SIM kartice i uz poznat zvuk paljenja Nokije vratio se 15 godina unatrag, u eru “glupih” mobitela.

Prvo jutro ove detoksikacije bilo je najgore. Subota ujutro, prvi dan neradnog vikenda, ustajem uz zvuk kreštave budilice i instinktivno uzimam mobitel u ruke. Još pospan, ulazim u spremnik sa SMS porukama, no nema nijedne. To je to, nemam više razloga da visim na mobitelu. Ipak, i dalje sam tipkao, tek toliko da se razbudim gledajući kako se mijenjaju slike na ekranu. Ta navika tipkanja proganjala me cijeli dan. Kad god je nastupio neki trenutak bez aktivnosti, izvadio bih mali mobitel iz džepa, pritisnuo nekoliko tipaka i spustio ga. To bi trajalo nekoliko sekundi, a jedino dulje zadržavanje bilo bi kada bih igrao “zmijicu”, poznatu igru na starim Nokijama. No, ni to nije moglo trajati vječno jer je igra repetitivna i ubrzo dosadi, pa sam se u konačnici radije vratio besciljnom tipkanju. Naravno, nakon petog uzaludnog pokušaja i sam sam shvatio da to što radim nema smisla te da mi je bolje mobitel jednostavno ostaviti u drugoj sobi, ali navika je zeznuta stvar. Jednostavno sam morao imati mobitel uza se u slučaju da stigne iznenadni SMS ili poziv.

Telefon i na toaletu

Spomenuto istraživanje “Pametni (telefonski) odnosi”, koje je Huawei u suradnji s agencijom Ipsos proveo u 12 različitih zemalja, pokazalo je da 32 posto stanovnika Hrvatske provjerava svoj pametni telefon desetak puta u satu, a neki čak i više. Pritom uređaje najčešće koriste za pretraživanje informacija, zabavu, društvene mreže, čitanje novosti, navigaciju te kupnju i plaćanja. Istraživanje je također pokazalo da 61 posto ispitanika priznaje da svoj pametni telefon u prosjeku imaju uza se više od 13 sati dnevno. Mjesečno bi to iznosilo čak 390 sati, odnosno više od 16 dana u komadu. Pritom su ispitanici rekli da mobitele najviše koriste dok putuju na posao i s posla, potom u kuhinji, a trećina ispitanika redovito ih koristi u dječjoj sobi ili u toaletu.

Psihologinja Maja Vučić Vračević kaže da su to porazni podaci te da prevelika izloženost mobitelima utječe i na naše zdravlje.

- Budući da se većina nas žali na nedostatak vremena, jasnije vam je što pojede to vrijeme kad uočite da ste satima na pametnom telefonu. Naravno da mobiteli utječu na naše zdravlje jer što više vremena provedemo na njima to manje vremena provedemo, primjerice, u druženju s dragim ljudima, prijateljima i obitelji. Manje socijalnog kontakta vodi prema promjenama raspoloženja i iako imate dojam da ste u kontaktu s drugima i preko društvenih mreža, to ne može zamijeniti dobro staro druženje uživo. Manje druženja s drugima, zajedno s nizom drugih faktora, može dovesti do socijalne izolacije, a posljedično i do depresije - kaže Vučić Vračević.

Osobno mogu reći da sam svoj stari (pametni) mobitel koristio u svim tim situacijama i da su trenuci bez njega u džepu bili, zapravo, veoma rijetki, tako da sam veoma brzo osjetio da mi nedostaje. No, vratimo se na život s novim (glupim) mobitelima. Neki od vas će možda pomisliti - nije to toliki problem, pa i računala imaju internet. To je istina, no baš tog vikenda bogovi tehnologije htjeli su da u potpunosti iskusim život izvan 21. stoljeća. Naime, vikend sam proveo kod svojih roditelja, u rodnome mjestu, a njihov prvi susjed baš je tada morao iskapati novu sabirnu jamu i pritom prerezati optičke kabele. U jednom sam danu tako ostao bez pametnog mobitela, interneta, telefona i televizije. Dodajmo još da su mi svi prijatelji raštrkani po drugim gradovima, tako da sam bio osuđen subotu večer provesti doma u “tech free” okruženju. Iznenađujuće, nije to bilo toliko loše. Više sam se družio s roditeljima, razgovarali smo, kartali i provodili vrijeme na onaj staromodni način. Dobar način.

Ipak, lagao bih kad bih rekao da nisam bio sretan na zvuk dolaska SMS poruke. Što zbog činjenice da me se netko sjetio, što zbog misli da ću tako lakše ubiti sljedećih nekoliko minuta. Ujedno, sam čin dopisivanja porukama odmah me vratio u osnovnu školu. Na malom ekranu mogao sam pročitati jednu po jednu rečenicu i u slučaju dužih poruka vraćao bih se na početak kako bih se prisjetio što je tamo stajalo. Odgovaranje na poruku bio je već pravi izazov. Preko WhatsAppa bih u 60 sekundi poslao po nekoliko kratkih rečenica, a prije isteka minute još bih dobio i odgovor. Sada mi je, samo da napišem dvije rečenice, trebala cijela minuta. Koliko mi je bilo drago što dobivam poruke toliko mi je u jednom trenutku postalo zamorno odgovarati na njih. Posebno sam proklinjao ljude koji bi mi poslali više kratkih poruka jer sam u svaku morao posebno ulaziti i pamtiti što je u njima rečeno. Prema tome, cijelo to iskustvo s dopisivanjem bio je jedan mali vrtuljak emocija - sreća pri dolasku poruke i psovanje prilikom odgovaranja na njih.

Drugi dan vikenda prošao je u sličnom ozračju. Telekomunikacijski operater nije poslao tehničare da poprave kvar, što je značilo još jedan dan bez tehnologije. Ipak, kada sam trebao rezervirati prijevoz do Zagreba, prvi su put na vidjelo izašle “mračne” strane života bez pametnog mobitela. Kako u mojoj kući nije bilo interneta (roditelji ne koriste mobitele s podatkovnim prometom), otišao sam k susjedi po malo megabajta. Nažalost, nakon pretraživanja ponuda ispalo je da više nema slobodnih mjesta, pa sam se u Zagreb vratio vlakom. Mala opaska. Vožnja vlakom traje dva sata i moram jednom presjedati, a autom mi treba manje od sat vremena i u pravilu me vozač ostavi ispred stana.

Poslije toga, negativne situacije samo su se nizale. Tijekom radnih dana nisam mogao provjeravati medijske portale kako bih bio u tijeku s najnovijim događajima, zbog čega sam više vremena provodio ispred računala. Sugovornike koji su mi multimedijske sadržaje htjeli slati putem tekstualnih servisa poput WhatsAppa morao sam preusmjeravati na mail, na što su, u pravilu, nevoljko pristajali ili su odbijali to činiti. “Nemam vremena sada slati s maila”, glasio bi odgovor, zbog čega sam im davao broj nekoga od kolega, koji bi mi potom proslijedili taj sadržaj. U konačnici je ipak najveći problem bio što sam se manje čuo s prijateljima. S onim najbližima imam zajedničke grupe razgovora na društvenim mrežama ili WhatsAppu, u kojima se svakodnevno dopisujemo, a bez pametnog mobitela imao sam osjećaj kao da konstantno nešto propuštam. Najteže je bilo u tim pasivnim situacijama poput vožnje tramvajem ili čekanja u redu. Dok svi oko tebe ubijaju to vrijeme tipkanjem, ti si osuđen da gledaš u daljinu i razmišljaš o svojem životu - što nije uvijek najzabavnija tema.

Instant-zadovoljstvo

Mia Biberović, izvršna urednica tehnološkog portala Netokracija, kaže kako je opis iskustva odbacivanja pametnog mobitela blizak odvikavanju od opijata ili nikotina. Kako navodi, osobe bi u početku bile nervozne, nedostajao im je nalet uzbuđenja, dopamina koji pojuri u mozak kad god prime obavijest, komentar, lajk ili konzumiraju sadržaj koji ih ispuni.

- Zato i toliko puta i nesvjesno provjeravamo ima li što novo na tom zaslonu, jer nam je potrebno to instantno zadovoljstvo. No, kao i kod svih ovisnosti, dugoročno se stvaraju problemi, zato imamo sve više istraživanja o tome kako pametni telefoni utječu na kvalitetu naših života. Osim što su, s jedne strane, život poboljšali, učinili nas informiranijima (što je diskutabilno, jer se nalazimo u dobu postistine i lažnih vijesti), dostupnijima i zabavljenima, istodobno nam je pozornost raštrkana, teže se koncentriramo, a pametni telefoni i njihove aplikacije, posebice društvene mreže, čine nas depresivnijima, moglo bi se reći i manje društvenima, jer zanemarujemo one prave, ljudske kontakte i zamjenjujemo ih virtualnima koji ne mogu biti jednake kvalitete niti nas mogu na jednak način ispuniti - smatra Biberović te dodaje kako se i ona u više navrata isključila iz “internetskog svijeta”. To je radila tijekom godišnjeg odmora, kad bi zadržala svoj pametni mobitel, ali bi isključila sav podatkovni promet kako bi ostala odijeljena od ostatka društva na mreži. Ipak, navodi da su takvi eksperimenti upravo to - eksperimenti.

- Rijetko tko od osoba koje su testirale život bez pametnih telefona u potpunosti promijene svoj životni stil jer to zahtijeva ogromnu količinu truda, manevriranje, ponajviše zato što su nam pametni telefoni učinili i mnoge svakodnevne radnje lakšima - kupnju, pronalazak informacija, ostanak u kontaktu s dragim ljudima i druge stvari. Doduše, u posljednje vrijeme sve se više govori o negativnim posljedicama pametnih telefona te se zagovara njihovo racionalnije korištenje - navodi Biberović.

No, nemojte pomisliti da je sve tako crno bez pametnog mobitela. Iz svake negativne situacije proizašla je i neka pozitivna. U tramvaju i prije spavanja više sam čitao knjige, češće sam išao na kavu i pivo s prijateljima te uživo razmjenjivao dnevne novosti, a, što je dosta važno, nisam imao stalni pritisak da ću u bilo kojem trenutku dobiti poslovni e-mail. Kako sam se pametnog mobitela odrekao baš za potrebe pisanja ovog teksta, nitko mi nije mogao zamjeriti činjenicu da jednostavno nisam u svakom trenutku dostupan. Zapravo, koliko su mi nedostajale “sretne” notifikacije, toliko mi je bilo lakše što sam u isto vrijeme udaljen od “negativnih” poruka. Iako zvuči malo nespretno, taj fenomen dobrih i loših obavijesti objašnjen je u radu koje su proveli istraživači s britanskog Sveučilišta Nottingham Trent. Oni su ustvrdili da trećina obavijesti koje dobivamo putem naših pametnih mobitela negativno utječe na naše raspoloženje te izaziva osjećaje poput nervoze, straha, srama ili uznemirenosti. To se ponajviše odnosi na obavijesti vezane uz posao (pogotovo one koje nam stižu izvan radnog vremena), a psihologinja Vučić Vračević kaže kako je neprestana dostupnost najbrži put do sagorijevanja na poslu.

- Time se gubi pojam radnog vremena i odmora od posla, koji nam je jako bitan. Neprestanom dostupnošću i radom zapravo ćemo i sebi i svojem poslu napraviti medvjeđu uslugu jer ćemo nakon nekog vremena postati preumorni, nezainteresirani, bezvoljni, sve ćemo se više udaljavati od posla, postat ćemo manje produktivni i tako ćemo od želje da napravimo više i bolje doći do toga da radimo lošije i manje. Mislim da su to uočili ljudi koji su ih prestali koristiti i meni se čini da nisu pogriješili - ističe Vučić Vračević.

No, nisu sva istraživanja negativno ocijenila utjecaj pametnih mobitela. Istraživači David M. Markowitz i Jeffrey T. Hancock sa Stanforda utvrdili su da korištenje mobitela u kratkotrajnim intervalima pozitivno utječe na koncentraciju i raspoloženje. Zaključili su da smo, zapravo, sretniji s mobitelom nego bez njega.

“Mobitel, čak i kada se ne koristi, može poslužiti kao kognitivni podsjetnik povezanosti, identiteta, sigurnosti te čak ponuditi neki osjećaj kontrole. Zašto je to tako? Iako je mobitel jedan predmet fizičke tehnologije, ljudi ga koriste za gotovo sve, od socijalne povezanosti do informiranosti, preko profesionalnih aktivnosti do zabave, od sporta do kupovine”, stoji u njihovu radu, objavljenom na stranici Behavioral Scientist. Naravno, ističu kako je s vremena na vrijeme dobro uzeti odmor od pametnog mobitela i posvetiti se komunikaciji licem u lice, ali napominju da se trebamo prestati brinuti o našoj ovisnosti prema uređaju i jednostavno prihvatiti povezanost koju nam on omogućuje.

Ljudi me nisu zaboravili

Unatoč toj romantičnoj viziji da živimo bez pametnih mobitela, podaci pokazuju kako je broj ljudi koji se odriču svojih pametnih mobitela i dalje veoma nizak. Posebno u Hrvatskoj, što su nam i potvrdili najveći telekomunikacijski operateri. Iz A1 Hrvatska odgovorili su nam da je u prošloj godini više od 80 posto njihovih korisnika tražilo smartphone uređaje te da taj trend i dalje blago raste, a iz Hrvatskog telekoma su poručili da je broj njihovih korisnika koji koriste pametne telefone u odnosu na ukupan broj mobilnih korisnika u trećem kvartalu 2018. bio 66 posto, što je 5 posto više nego u istom razdoblju lani. Najporazniji podatak za “glupe” mobitele ponudili su u Tele 2, gdje su rekli da takve mobitele gotovo više ni ne prodaju.

“Konkretno, 2016. godine količina prodanih ‘feature’ telefona iznosila je do 15 posto ukupno prodanih mobilnih uređaja, a u 2017. i 2018. godini do 1 posto”, naveli su.

Za kraj, prijeđimo na zadnje trenutke moga eksperimenta bez pametnog mobitela. Nakon isteka sedmog dana izvadio sam mobitel iz ladice te bez ikakve ceremonije odbacio Nokiju i vratio se svojem pametnom telefonu. Koji trenutak nakon podizanja sustava zapljusnuo me val poruka i obavijesti. Nekoliko sam sekundi gledao kako se slijevaju po zaslonu i, iskreno, osjećao sam se dobro - ljudi me nisu zaboravili dok sam bio na tamnoj strani. Nakon tog početnog zanosa i niza (brzih i kratkih) poruka, obavijesti su prestale stizati i opet sam bio u onoj pasivnoj zoni koja se može ubiti listanjem objava na društvenim mrežama. No, još te večeri čitao sam knjigu. Skrolanje sam ostavio za neku od sljedećih.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 20:13