Volontiranje mladih

Ustupljena Fotografija

Razgovarali smo s tri udruge koje neprestano pomažu mladima – Proni Centar za socijalno podučavanje koji svoje aktivnosti usmjerava na razvoj zajednice s posebnim naglaskom na mlade ljude na području Osječko-baranjske, Vukovarsko-srijemske i Šibenko-kninske županije, Udruga za promicanje informatike, kulture i suživota (IKS) iz Petrinje te Info zona, nevladina neprofitna organizaciju za mlade koja podiže razinu informiranosti mladih

‘Roditelji zovu i pitaju što smo napravili njihovoj djeci, odjednom čiste, kuhaju i peglaju. Ovo iskustvo mijenja život‘

Međunarodne razmjene, volontiranje, uključivanje u projekte, edukacije, predavanja i druge aktivnosti osnažuju mlade da preuzmu odgovornosti prema zajednici

Piše:

Doris Kezić/ Sponzorirani sadržaj

Objavljeno: 15. prosinac 2022. 11:15

Nikad nisam vjerovala da mogu biti volonter u pravom smislu te riječi, mislila sam da nisam osoba za to.

Tom rečenicom započela je naš intervju Maša Bulatović (30), volonterka programa Europske snage solidarnosti (ESS) kojoj je javljanje udruzi Help potpuno promijenilo život.

Sve je počelo na Silvestrovo 2019. godine, kada je blagdane prvi put provela u uredu. U to vrijeme bila je zaposlena u informatičkoj tvrtki i premda je voljela svoj posao uvijek je zamišljala kako bi bilo raditi na poslu koji ne zahtijeva cjelodnevno zurenje u ekran. Motivirana na promjenu, brže-bolje je kontaktirala Udrugu za pomoć mladima Help koja, među ostalim aktivnostima, informira osobe mlađe od 30 godina o tome kako da preuzmu aktivniju ulogu u društvu i sudjeluju na međunarodnoj razmjeni. Maša je u tom trenutku imala 27 godina i znala je da ako tad ne iskoristi priliku, možda se nikad neće odvažiti na volontiranje u inozemstvu.

- Od siječnja 2020. godine počela sam se aktivno prijavljivati na međunarodne projekte preko internetske platforme Europski portal za mlade, a razmjena e-mailova s udrugama koje provode projekte diljem Europe trajala je šest mjeseci. Imala sam mnoštvo intervjua, ispunila sam popriličan broj formulara jer se trebalo poklopiti da su mi radno mjesto i apartman prilagođeni, budući da sam osoba s invaliditetom, kao i da mi se vrsta volontiranja sviđa. No, unatoč tome nisam odustala – govori Maša koja je pola godine nakon prvog javljanja udruzi Help, vlakom otputovala u poljski grad Leszno.

Plan je bio da ondje dva mjeseca održava satove hrvatskog jezika gospođi Doroti Wrobel, a nakon toga se zaputi u Wroclaw gdje će deset mjeseci volontirati u dječjem vrtiću.

Tako je na koncu i bilo. Iako na početku nije bila pretjerano zadovoljna ovom promjenom okruženja nakon samo osam tjedana, ubrzo je zaključila da joj je Wroclaw dao, kako ona kaže, life changing experience.

Iskustvo života

- Posao u dječjem vrtiću u Wroclawu u meni je probudio neke osobine za koje nisam znala da ih posjedujem. Imala sam neiscrpnu energiju za rad i druženje s djecom, uživala sam u tome više nego u bilo kojem drugom poslu koji sam dosad radila. Nikad nisam očekivala da ću biti poput kakve globalne zvijezde među poljskom djecom i da ću slušati uzvike dragosti poput „Pani Maša!”, što u prijevodu s poljskog na hrvatski jezik znači učiteljica ili gospođa Maša. Tako sam postala pravi pomagač, radnik jedne velike zajednice, animator i prijatelj djece, a sve sa ciljem podizanja svijesti o osobama s invaliditetom u najranijoj dobi – govori Maša koja kaže da je iznimno ponosna na sebe jer se unatoč strahovima odvažila na ovaj korak.

A brinula se, navodi, o svemu. Od toga hoće li kao osoba s invaliditetom moći savladati sve fizičke barijere do toga kako će „preživjeti” poljsku zimu.

- Nisam odustala čak i onda kad su mi na aerodromu rekli da električna kolica ne mogu sa mnom u avion. Tad sam se zaista zapitala hoću li se moći sama kretati nepoznatim gradom, oslanjajući se na vlastite ruke, gdje pritom nitko ne komunicira mojim jezikom. Kakvi su ljudi tamo, hoće li me prihvatiti? A djeca? Hoću li uspjeti održati tijelo zdravim, a redovito vježbati? Što ako se razbolim? Sve mi je to prolazilo kroz glavu – objašnjava volonterka programa Europske snage solidarnosti koja je većinu odgovora na svoja pitanja dobila od udruge Help, a koja joj je poslužila i kao podrška za sve što je slijedilo na njenom volonterskom putu.

Najbolji saveznici

Upravo su udruge najbolji saveznici mladih koji razmišljaju o međunarodnoj razmjeni, volontiranju ili uključivanju u projekte, edukacije, predavanja i druge aktivnosti. Spremne su svakoj mladoj osobi ponuditi sve potrebne informacije na jednom mjestu, ali ih i podržati, kako financijski tako i ohrabrujućim riječima da naprave korak koji će im, baš kao i Maši, promijeniti život.

Uz udrugu Help, koja je Mašu potaknula i podržala u volontiranju, postoji i cijela europska mreža organizacija, informativnih centara za mlade, koji mladima nude savjetovanje i provjerene informacije o prilikama za volontiranje, putovanja, stažiranja, studiranja, razmjene i mnogim drugim aktivnostima koje nude europski programi Erasmus+, ESS te drugi međunarodni programi. Ova mreža zove se Eurodesk.

U Hrvatskoj Eurodesk surađuje s 15 „multiplikatora“, udruga koje organiziraju razna događanja i vode info-pointove tako da su mladima uvijek na raspolaganju za sva pitanja i savjet.

Neke od njih osim što djeluju kao Eurodeskov multiplikator, također svoje volontere šalju na projekte u inozemstvo, ali i primaju strane volontere.

Da bismo iz prve ruke saznali kako izgledaju aktivnosti koje navedene udruge provode te kakve sve informacije mladi mogu ondje saznati, kontaktirali smo tri multiplikatora Eurodeska – Proni Centar za socijalno podučavanje koji svoje aktivnosti usmjerava na razvoj zajednice s posebnim naglaskom na mlade ljude na području Osječko-baranjske, Vukovarsko-srijemske i Šibenko-kninske županije, Udrugu za promicanje informatike, kulture i suživota (IKS) iz Petrinje te Info zonu, nevladinu neprofitnu organizaciju za mlade koja podiže razinu informiranosti mladih, pruža podršku u njihovu razvoju, sudjeluje u kreiranju politika za njih i razvija međusektorsku suradnju s ciljem socijalne inkluzije mladih.

Prvi na redu je Proni Centar, a razgovarali smo s Majom Knežević, asistenticom voditeljice ureda u Osijeku. Prije osam godina, kao mlada osoba uključila se u volonterski rad organizacije, a nakon godinu dana se ondje zaposlila kao koordinatorica projekata za mlade. Najveće zadovoljstvo u radu s mladima joj predstavlja njihov osobni i profesionalni napredak.

Radionice, predavanja, volontiranja,..

U 24 godine djelovanja, Proni Centar proveo je brojne projekte od kojih je većina bila usmjerena na osnaživanje mladih te osoba koje rade s mladima. Udruga od samog početka svog rada potiče i provodi različite oblike međunarodne suradnje, a unazad dvije godine nositelji su akreditacije u programu Europske snage solidarnosti, kao organizacija pošiljateljica i organizacija primateljica. Bave se organizacijom projekata razmjene, od upućivanja mladih iz ovog dijela Hrvatske u zemlje EU, do primanja mladih iz Europe na boravak i volontiranje u našoj zajednici.

U Osijeku su na razmjeni trenutačno Angeles Madueno Triguillos i Enrique Martos Sanchez iz Cordobe te su oboje dio projekta „Stronger together” na temu održivog razvoja. U Vukovaru su Inês Tavares i Joana Almeida iz Portugala i sudjeluju u projektu „Moja inkluzivna zajednica" kojemu je cilj poduprijeti razvoj inkluzivnog volontiranja.

- Praćenje trendova, širina znanja i brojne vještine potrebni su za učinkovit rad na razvoju zajednice, a upravo je iz tih razloga dio organizacijske kulture i orijentacije Proni Centra biti organizacija koja uči. Uključivanje volontera u svakodnevni rad je vrlo zahtjevan posao, ali i najljepši dio našeg rada te ne podrazumijeva samo upravljanje njihovim radom i razvojem, nego i kontinuiranu posvećenost. Volonterstvo je za Proni Centar način osluškivanja zajednice i predstavlja jedan od oblika svakodnevnog kontakta s ciljnom skupinom. Ujedno, rad s volonterima je i način razvoja kvalitetnih pojedinaca, a samim time i razvoja zajednice – istaknula je Maja Knežević.

Promjene kod mladih

Najvažnije se odvažiti, a jednom kad se uključe mladi se vraćaju i žele još, kaže Sabina Stipanec Grgić, Eurodeskova koordinatorica udruge IKS koja je šest godina zaposlena u Udruzi. Zadužena je za strateško planiranje, pripremu novih djelatnika na rad, praćenje ciljeva i podršku ljudskih resursa.

Udrugu je u Petrinji 2003. godine osnovala skupina mladih entuzijasta koji su u poslijeratnoj zajednici željeli pokrenuti pozitivne promjene. Broji oko 15 stranih i 20 lokalnih volontera tijekom godine, a cilj im je, Sabina, osnažiti pojedinca da preuzme odgovornosti prema zajednici.

Najviše ih veseli promjena koja nastupi kod mladih nakon sudjelovanja u međunarodnoj razmjeni, a koja je, objašnjava Stipanec Grgić, kod mnogih jako vidljiva.

- Jedni se riješe predrasuda o drugim kulturama i državama, drugi izgube strah od putovanja, dok treći steknu nove navike zbog kojih nam pri povratku hrvatske mladeži s međunarodne suradnje znaju nazvati njihovi roditelji. Pitaju nas što smo napravili s njihovim djetetom, kako to da čisti, kuha, pere posuđe i radi stvari koje nikad prije nije, a mi im zatim objasnimo da je usvojilo dobre navike od drugih mladih koji dolaze iz kultura gdje je to obaveza – kroz osmijeh govori koordinatorica udruge IKS.

„Lov na blago”

Mladi su u zajednici jako zainteresirani za uključivanje u društvene aktivnosti, a Eurodesk je odlična početna točka mladima željnih akcije, kaže Goran Biličić, jedan od osnivača Info zone koja je nastala iz inicijative za pokretanjem informativnog centra za mlade u Splitu.

Više od 20 godina aktivan je u organizacijama civilnog društva, njegovi prvi volonterski angažmani bili su vezani uz rad s djecom, problemima u ponašanju, a zatim se vrlo brzo počeo baviti medijskim projektima za mlade.

Radom u Info zoni sve ga je više zanimala politika za mlade pa je sudjelovao u radu nekoliko savjetodavnih i radnih tijela na lokalnoj i nacionalnoj razini.

- Dok me rad s djecom ispunjavao jer su se vrlo konkretni pozitivni pomaci često vidjeli u relativno kratkom roku, u radu s mladima u području informiranja i aktivnog sudjelovanja mladih u društvu vidio sam opsegom veći i dugoročniji doprinos društvu. Svakako je izazov što rad s mladeži u području politika za mlade zahtijeva jako puno strpljenja i upornosti, no još uvijek uspijevam pronaći razloge da ustrajem na idejama i principima čije smo temelje postavili – objašnjava Biličić koji je od svih aktivnosti kojima se udruga bavi, izdvojio njihov doprinos Eurodeskovoj kampanji „Time to Move”.

Riječ je o najvećoj Eurodeskovoj europskoj kampanji kojom se potiče mlade na sudjelovanje na međunarodnim projektima te se nizom informativnih aktivnosti promoviraju mogućnosti volontiranja, stažiranja, studiranja i putovanja u Europi i izvan nje. Kampanja se odvija svake godine u listopadu u organizaciji Eurodeskove informacijske mreže čiji je Info zona jedan od multiplikatora.

Info zona je u suradnji s ostalim multiplikatorima u 15 hrvatskih gradova organiziralaEurodesk „Treasure Hunt”, uzbudljiv lov na blago kroz koji su sudionici rješavali zanimljive zagonetke i izazove. Kroz ispunjavanje zadataka sudionici su obilazili zadane lokacije na kojima ih je svako novo točno rješenje vodilo prema novoj lokaciji i korak bliže cilju. Rješavajući zadatke učili su o gradu u kojem se nalaze te se informirali o mogućnostima koje im se nude i inspirirali se za prva ili nova iskustva mobilnosti. Iz viđenog, očito je da su se sudionici i dobro zabavili, a zanimljivo je da je kroz pripremu zadataka svoja znanja proširilo i desetak volontera.

- U prvu zajedničku aktivnost uključili smo više od 300 mladih iz svih dijelova Hrvatske - Zaboka, Vukovara, Osijeka, Labina, Šibenika, Pule, Rijeke, Daruvara, Slavonskog Broda, Karlovca, Zadra, Zagreba, Petrinje i Splita, što je uistinu potvrda da volje i želje kod mladih za novim znanjima ne nedostaje – zaključio je jedan od osnivača Info zone.

Pozivamo vas da pogledate kartu Eurodeskovih mogućnosti i Eurodeskovih multiplikatora i pronađete priliku za sebe!

Europske snage solidarnosti

Osnovne informacije o programu Europske snage solidarnosti i mreži Eurodesk:

Europske snage solidarnosti program je Europske unije primarno namijenjen mladima od 18 do 30 godina. Program ima za cilj jačanje solidarnosti u raznim područjima: od pomoći osobama u nepovoljnom položaju i pružanja humanitarne pomoći do angažmana za zdravlje i okoliš u EU-u i šire. Program mladima pruža priliku da odgovore na potrebe zajednice, daju konkretan doprinos društvu i pritom stječu neprocjenjivo iskustvo i razviju nove vještine. Namijenjen je i organizacijama aktivnima u području solidarnosti koje žele uključiti mlade u svoje aktivnosti.

Eurodesk mladim osobama nudi besplatno savjetovanje i provjerene informacije o prilikama za volontiranje, putovanja, stažiranja, studiranja i razmjena i o brojnim drugim prilikama za učenje i razvoj, koje im nude europski programi Erasmus+ i Europske snage solidarnosti, ali i drugi međunarodni programi.

Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Agencije za mobilnost i programe Europske unije.

Međunarodne razmjene, volontiranje, uključivanje u projekte, edukacije, predavanja i druge aktivnosti osnažuju mlade da preuzmu odgovornosti prema zajednici

Shutterstock

Jedan od Mladenovih ciljeva bio je odlazak na stručnu praksu u inozemstvo tijekom srednjoškolskog obrazovanja. Međunarodno iskustvo pomoglo mu je da postane samostalniji, organiziraniji i samopouzdaniji. Program Erasmus+ bio mu je „vjetar u leđa” za nadolazeće životne izazove, a ponajviše za pronalazak posla

Mladen je odrastao u romskom naselju, često bio gladan i promrzao, no danas ruši sve stereotipe

Mladen, Tajana i Boleslaw sudjelovali su u programima Erasmus+ i Europske snage solidarnosti. Ispričali su nam sve zanimljive detalje o ovom iskustvu

Piše:

Doris Kezić/ Sponzorirani sadržaj

Objavljeno: 16. rujan 2022. 17:13

Mladen Ignac (21) imao je teško djetinjstvo. Odrastao je u romskom naselju Piškorovec gdje je u siromaštvu proveo više od pola svog života. Suočen s okrutnošću života, da bi preživio, snalazio se kako je mogao. Često je bio gladan, a o slatkišima i igračkama mogao je samo sanjati. Uvjeti života su bili nikakvi, a bilo je noći koje je proveo promrzao i usamljen na hladnoj kiši. Roditelji se nisu znali brinuti o njemu i ostaloj djeci, a brižnost nije osjetio sve do trinaestog rođendana kad mu je Centar za socijalnu skrb pružio sigurnu luku i toplo utočište. Ustanova je njega i desetogodišnju sestru Maju ubrzo smjestila u Mursko Središće kod udomitelja Vladimira i Marine Hoblaj o kojima nije ništa znao osim da imaju puno slatkiša, što mu je kazao stariji brat Igor koji je već živio kod Hoblaja. To je njegovoj mlađoj sestri bio dovoljan motiv da poželi ostati kod ove obitelji, dok je Mladen tražio puno dublji smisao životne promjene koja ga je tada snašla. Prvih nekoliko tjedana pružao je jaki otpor, a u više navrata je pokušao pobjeći od udomiteljske kuće. Tako je bilo sve do trenutka kad je napokon shvatio da će mu ova obitelj pružiti ono za čim žudi cijeli život – ljubav.

- Prvih mjesec dana privikavanja bilo mi je prilično teško jer nisam imao neke osnovne životne navike i rutine. S vremenom sam se prilagodio i prihvatio novonastalu situaciju. Tijekom odrastanja u udomiteljskoj obitelji sve smo rješavali razgovorom što je u meni izazivalo pozitivne emocije. Prije toga nisam znao za takve metode rješavanja nesuglasica jer moji biološki roditelji nikada nisu vodili dijalog sa mnom. Bliskost su potaknula i obiteljska druženja, no ponajprije ljubav koju su mi pružili – ponosno ističe Mladen Ignac i nadodaje kako je upravo zahvaljujući podršci Marine i Vladimira uspio postići svoje životne ciljeve.

Želja za učenjem

Jedan od Mladenovih ciljeva bio je i odlazak na stručnu praksu u inozemstvo tijekom srednjoškolskog obrazovanja.

Školovao se za njegovatelja u Srednjoj školi Čakovec gdje je preko nastavnika i koordinatora za Erasmus Mladena Tote doznao za Erasmus+. Riječ je o najvećem programu Europske unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport koji već 35 godina obogaćuje živote i širi vidike milijunima građana svih generacija. Nastavnik je uočio Mladenov interes za programom pa ga je pozvao na individualni razgovor i ohrabrio da se prijavi.

- Nastavnik mi je rekao da sam sposoban, snalažljiv i da se trebam othrvati strahovima. No, potaknula me i želja da vidim kako je živjeti u inozemstvu sa samo nekoliko kolega iz škole, što znači samostalno organizirati slobodno vrijeme, biti odgovoran i točan na praksi te poslu. Budući da sam se uz srednju školu doškolovao za konobara i sportskog animatora, otvorila mi se prilika da odrađujem praksu u Sloveniji. Pohađao sam pripremne radionice, a nastavnik Tota mi je pružio puno korisnih savjeta te stalno brinuo da sve dobro prođe – prisjeća se te dodaje kako mu se cijelo Erasmus iskustvo toliko svidjelo da se iduće 2019. godine ponovno prijavio i na tri tjedna otputovao u susjednu državu.

Kaže kako mu je međunarodno iskustvo tijekom drugog i trećeg razreda srednje škole pomoglo da postane samostalniji, organiziraniji i samopouzdaniji. Bilo mu je „vjetar u leđa” za nadolazeće životne izazove, a ponajviše za pronalazak posla.

Hrabra odluka

Prošle godine se odlučio na još jedan korak koji mu je promijenio život.

Otišao je „trbuhom za kruhom” u Njemačku. Bez ikakvog znanja njemačkog i engleskog jezika usudio se na ovaj korak jer je, kako sam kaže, komunikativan, lako pronalazi prijatelje i dobro se snalazi u svakoj okolini. Upravo su mu te osobine pomogle da se brzo zaposli kao njegovatelj u Chiemingu, malom mjestu u Bavarskoj.

- Za preseljenje u Njemačku sam se odlučio jer mi je želja uštedjeti novac da si mogu priuštiti vlastitu kuću ili stan. U Njemačkoj radim u firmi u kojoj su me voditeljica, kao i sve ostale kolege jako dobro prihvatili. Govorim njemački jezik, ali se malo teže snalazim s gramatikom. Često se dogode trenutci u kojima mi nedostaju obitelj, braća i prijatelji, no tih dana sam sebe podsjetim na motiv odlaska iz Hrvatske i bude mi nešto lakše – ispričao je Mladen te nadodao kako se za dvije, tri godine planira vratiti u Lijepu našu.

Na međunarodnu karijeru prije četiri godine odvažila se i mlada Osječanka Tajana Mohnacki (29). Njoj je Erasmus priča donijela bogato iskustvo i zaposlenje.

Ona se pak, zahvaljujući iskustvu koje je stekla tijekom Erasmusa 2016. godine, odlučila preseliti u Dublin gdje trenutačno radi u području internacionalizacije visokog obrazovanja. Radno vrijeme provodi držeći radionice te treninge za sveučilišno osoblje, domaće i internacionalne studente. Uz to, osmišljava i organizira razne aktivnosti s ciljem povezivanja studenata s lokalnom zajednicom.

Za Tajanu je obrazovanje oduvijek predstavljalo važan dio njena života

Odrasla je u okolini koja ju je poticala na uspjeh, od obitelji do profesora. Uživala je u slobodi da sama izabere svoj karijerni put, čak i kad nije znala kud ju on vodi. To su ujedno i glavni razlozi zbog kojih misli da je imala zdraviji odnos prema obrazovanju od nekolicine njenih vršnjaka.

Sama je odlučila i da će se prijaviti na Erasmus+.

- Za Erasmus+ sam saznala u srednjoj školi. Tako da sam na neki način uvijek bila svjesna njegovog potencijala i mogućnosti. No, mislim da sam program uistinu upoznala kroz iskustva internacionalnih studenata kada sam počela volontirati u Erasmus studentskoj mreži (ESN) Osijek, što me je ujedno i motiviralo da se i sama prijavim na razmjenu. U ESN-u blisko surađujemo s dolaznim studentima, dočekujemo ih u njihovom novom gradu, pomažemo im pri integraciji i organiziramo aktivnosti za njih kroz cijelu akademsku godinu. Ne samo da je volontiranje u ESN-u dobra priprema za odlazak na razmjenu, već u vama i probudi volju i želju za istom ako ju već niste imali. Isto tako, promoviramo mobilnost te u suradnji sa Sveučilištem, pomažemo odlaznim studentima pripremiti dokumentaciju i pripremiti se za razmjenu. Nakon što sam imala priliku raditi na tome, moja prijava za Erasmus+ je bila dosta lagana i glatka – ispričala je Tajana i nadodala kako je otputovala u Poznan, u Poljsku koji ju jako podsjeća na rodni kraj.

Bogato iskustvo

Na Erasmus je otišla na drugoj godini diplomskog studija, što znači da je imala za riješiti samo diplomski rad. Otišla je na Sveučilište Adama Mickiewicza u Poznanu u veljači, a na razmjeni je ostala šest mjeseci. Otprilike je znala što može očekivati od mobilnosti, barem u vidu nekih formalnih koraka jer je tada već tri godine volontirala u ESN-u i podržavala nekoliko generacija internacionalnih studenata koji su došli na razmjenu u Osijek.

Živjela je u sobi s djevojkom iz Italije, dok je predavanja pohađala u miješanoj grupi u kojoj je bilo internacionalnih i poljskih studenata. Brzo su oformili svoju malu međunarodnu grupu te su zajedno izlazili i putovali po Poljskoj i okolnim državama.

Kako sama kaže, zahvaljujući odlasku na Erasmus+ postala je otvorenija, samostalnija i optimističnija. Proširio joj je vidike i probudio znatiželju o temama koje ju nisu prije previše zanimale te razbio predrasude o stvarima kojih ranije nije niti bila svjesna. Potaknuo ju je i da češće putuje.

- Razmjena je definitivno igrala veliku ulogu u načinu na koji se odnosim prema putovanjima. U mlađim danima sam bila sramežljiva i povučena, bilo mi je nezamislivo nešto napraviti sama. Zahvaljujući odlasku na Erasmus postala sam puno otvorenija i samostalnija. Putovanja postanu nova normala i u neke gradove se konstantno vraćate, kao da ste ostavili dio sebe u njima koji pokušavate vratiti natrag. Jako je čudan osjećaj znati grad kao dlan vlastite ruke, a ne živjeti u njemu. Od mog zadnjeg Erasmusa prošlo je pet godina, a ja se još uvijek sjećam koji tramvaj vozi od centra do doma. Otići na razmjenu znači izgraditi novi dom i obitelj, no to morate iskusiti da biste razumjeli – kaže Tajana te savjetuje svima koji razmišljaju o programu da se informiraju i pošalju prijavu već na sljedećem natječaju, a ako uoče neke prepreke (financijske, jezične, poteškoće u učenju ili mobilnosti), obrate se uredu za međunarodnu suradnju i/ili ESN-u jer za sve postoji rješenje.

Zbog ljubavi i Erasmusa doselio u Hrvatsku

Sličan stav je imao i Poljak Boleslaw Slocinski (32) kada se prije pet i pol godina prijavio na Erasmus i odlučio napustiti grad Gdanjsk. On je, baš kao i Tajana, volontirao tijekom studija u studentskim udrugama, a već je u srednjoj školi provodio aktivnosti i razne projekte u sklopu programa The Youth in Action u udruzi „Wspólne Miasto. Upravo je preko nje i doznao za Erasmus+ program, no nije se odmah prijavio.

Boleslaw ili kako ga prijatelji od milja zovu, Bolek, prvo je diplomirao prostorno planiranje, pronašao siguran posao u međunarodnoj korporaciji te je većinu vremena provodio u uredu. No, sve ga je manje privlačila ideja za osmosatnim sjedenjem u klaustrofobičnoj prostoriji pred ekranom. Vapio je za prirodom i zrakom. Za promjenom.

Odlučio je napraviti karijerni zaokret pa je s 27 godina dao otkaz na sigurnom poslu. Prijavio se na program volontiranja i otputovao u Hrvatsku, zemlju čiji jezik nije poznavao čak niti u osnovama.

Danas je zaposlen u BIOM udruzi koja se bavi borbom protiv krivolova i drugih zločina nad prirodom. Već je pet godina ovdje, sretan je, kaže, i ne planira otići iz Lijepe naše. No, za to ima jako dobre motive.

- Na studiju u Poljskoj upoznao sam svoju sadašnju suprugu Ivu iz Hrvatske koja je tada, dakle prije otprilike sedam godina, bila na razmjeni u Gdanjsku te ondje pohađala diplomski studij. Ona je ujedno i osoba koja me upoznala s radom udruge BIOM jer je i sama bila njihova volonterka. Osim toga, Iva je moj prvi kontakt s Hrvatskom te jedan od glavnih razloga zbog kojih sam postao volonter Europskih snaga solidarnosti (mlađi brat Erasmusa+) – ispričao je Boleslaw te nastavio kako je do 2018. godine volontirao, a nakon toga je potpisao ugovor i postao zaposlenik BIOM-a.

Bivši volonter se ne srami priznati da se na ovaj korak odlučio zbog ljubavi – prema prirodi i Ivi. U Hrvatskoj se, kaže, osjeća kao kod kuće jer ga Zagreb u mnogočemu podsjeća na Gdanjsk, no priznaje da je ovdje ipak malo opuštenije.

Brzo se prilagodio hrvatskom načinu života, a u pet godina je ostvario zavidnu razinu poznavanja jezika.

Nakon samo šest mjeseci mogao je pročitati prvu knjigu na hrvatskom jeziku, „Osmi povjerenik” Renata Baretića bila je prva koja se našla u njegovim rukama. No, nije se sam snalazio s jezikom jer mu je u učenju pomogla učiteljica Patrycja, također Poljakinja, koja je prije njega volontirala u udruzi BIOM. Zahvaljujući njoj, danas se savršeno sporazumijeva s Ivom, ostalim članovima obitelji te kolegama s kojima redovito odlazi na terene.

- Hrvatski jezik koristim svaki dan na poslu pa sam ga jednostavno morao brzo naučiti. Iako trenutačno radim na raspisivanju jednog projekta, često odlazim na terene i komuniciram s drugima, što je također dio moga posla. Ove godine sam putovao u Međimurje, Deltu Neretve i druge terene s velikim prirodnim površinama, a posebno me impresionirala upravo Neretva. Moj zadatak u udruzi je borba protiv zločina nad prirodom, prije svega protuzakonito ubijanje ptica i trovanje divljih životinja. Drugim riječima, učim ljude na koje sve načine direktno ili indirektno ugrožavaju prirodu – kaže zaposlenik BIOM-a te nadodaje kako je jedan od njegovih poslova i komunikacija s medijima te da je ovo njegov prvi intervju ove sezone.

Na pitanje što mu najviše nedostaje iz Gdanjska, odmah je odgovorio - pieroge!

- Inače, riječ je o faširanom kuhanom tijestu punjenom svježim sirom, krumpirom i prženim lukom. Taj specijalitet se ne može probati nigdje u Hrvatskoj pa ga odmah prvo jedem kad obilazim obitelj u Poljskoj – kroz osmijeh govori Boleslaw te nadodaje kako se bez obzira na omiljeno jelo ne bi vratio u Gdanjsk jer je u Zagrebu, zahvaljujući razmjeni, stekao obitelj, karijeru, prijatelje te povrh svega – sreću.

Erasmus+ mogućnosti za mlade bit će predstavljene na velikoj konferenciji 29. rujna

Povodom 35. obljetnice programa Erasmus+, 29. rujna 2022. održat će se svečana konferencija u u Zagrebu. Svi zainteresirani pozvani su na praćenje putem streama na Facebook stranici Agencije za mobilnost i programe EU.

Za provedbu Erasmus+ programa u Hrvatskoj je nadležna Agencija za mobilnost i programe EU koja ove godine slavi 15 godina postojanja. U Hrvatskoj se Erasmus provodi od 2009, a Hrvatska punopravno sudjeluje u Erasmusu od 2011. godine te je:

- iskorišteno gotovo 100 posto sredstava Europske unije. Projekte provode vrtići, škole, visoka učilišta, udruge, ustanove za obrazovanje odraslih, knjižnice, muzeji, sportski klubovi i mnoge druge organizacije.

- više od 14.600 studenata iskoristilo je Erasmus za studij ili stručnu praksu u inozemstvu

- ukupno je u Erasmusu sudjelovalo oko 115.000 hrvatskih građana.

Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Agencije za mobilnost i programe Europske unije.

Mladen, Tajana i Boleslaw sudjelovali su u programima Erasmus+ i Europske snage solidarnosti. Ispričali su nam sve zanimljive detalje o ovom iskustvu

Europska godina mladih 2022.

Evin se iz višemilijunskog Istanbula preselila u Zabok i napravila časopis za mlade. Najviše je oduševljavaju ljudi

Zbog jedne prave odluke četvero mladih je proputovalo tisuće kilometara, ovo su njihove fantastične priče

Evin, Khalil, Ana i Jelena sudjelovali su u programima Erasmus+ i Europske snage solidarnosti. Ispričali su nam sve zanimljive detalje o ovom iskustvu

Piše:

Dina Hrastović/Sponzorirani sadržaj

Objavljeno: 31. svibanj 2022. 08:30

Divno je maštati što bismo sve mogli biti jednom kad odrastemo. Pa to je toliko daleko i mora da je jednostavno. Prva škola, druga škola, zatim s ili bez ovog fakulteta i tamo smo, zar ne? Ali ljepota života je da često krije razna vrata koja nam sasvim preokrenu živote kao što ne bismo zamislili ni u najluđim snovima. Samo se ne smijemo bojati otvoriti ih i nekada malo jače pogurati.

Životne priče četvero mladih junaka u nastavku ovog članka upravo to dokazuju. Usprkos ograničenjima i strahovima, prepoznali su prilike i odlučili ih iskoristiti kako bi na kraju dana sretniji lijegali u krevet. Jedina stvar koja ih povezuje programi su Erasmus+ i Europske snage solidarnosti. Erasmus+ je od 2014. do 2020. godine uložio više od 21 milijuna eura za programe za mlade, a Europske snage solidarnosti od 2018. do 2020. gotovo 4 milijuna eura.

Ove godine slavimo Europsku godinu mladih s ciljem izgradnje bolje, zelenije, uključivije i digitalnije budućnosti. Tijekom 2022. u Hrvatskoj su za sada registrirana 155 događanja za mlade. Više o Europskoj godini mladih možete potražiti na stranicama Agencije za mobilnost i programe Europske unije.

No, da biste uistinu razumjeli na koje načine ovi programi funkcioniraju, koliko znaju biti važni mladima u našem društvu i što sve pomoću tih resursa ostvaruju, donosimo priče mladih koji svakim danom daju sve od sebe da mladima u Hrvatskoj bude ugodnije, poticajnije i, realno, zabavnije.

Upoznajte Evin, Khalila, Anu i Jelenu!

Evin Arslan (24): Preselila se iz Turske u Hrvatsku, sada uređuje magazin i uči hrvatski

Iz Istanbula, grada s više od 15 milijuna stanovnika, preselila se u Zabok koji ih nema niti 10 tisuća. Mlada i ambiciozna novinarka svoju je avanturu započela u prosincu i, koliko god joj nedostajao noćni život rodnog velegrada, zauvijek će pamtiti sve što je postigla u manje od godinu dana u Zagorju.

Evin Arslan (24) prije našeg razgovora kuhala si je jelo s tikvicama. To su svi detalji koje sam dobila jer nije osobiti fan kuhanja. Prije nego što je došla u Hrvatsku znala je pripremiti neka osnovna jela, no sada se gura naučiti. Shvatila je, govori mi kroz smijeh, da je kuhanje stvar preživljavanja.

U Zaboku živi s još jednim volonterom Europskih snaga solidarnosti i prilagodba joj je bila poprilično izazovna. No, prijateljstva s Hrvatima koja je stekla tijekom Erasmus+ programa prošlog ljeta u Portugalu bila su snažna motivacija da se odluči doći, a volonterski program koji je u skladu s njezinom profesijom samo je zapečatio odluku.

- U Istanbulu sam uz studij novinarstva znala volontirati, pripremati istraživanja i storytelling sadržaj za jednu udrugu. No htjela sam više putovati i poboljšati svoj engleski. Tako sam uopće krenula istraživati program Europske snage solidarnosti. Mnogi mladi zapravo ne znaju koliko je ovaj program odlična prilika za život u inozemstvu, upoznavanje novih kultura i usavršavanje jezika i drugih vještina – objašnjava mi Evin kojoj je glavni cilj upravo informirati mlade o tim mogućnostima kroz svoj podcast.

Iz Istanbula, grada s više od 15 milijuna stanovnika, preselila se u Zabok koji ih nema niti 10 tisuća.

Evin je volonterka na projektu unutar Mreže udruga Zagor u Zaboku. Glavni joj je zadatak popratiti sva događanja i aktivnosti kroz fotografije, videe i pisane reportaže koje uređuje sama i objavljuje online. Iako joj nedostaje veliki turski doručak, silno je zahvalna zbog novih prijateljstava u Zaboku.

- Trudim se posjetiti čim više drugih gradova u Hrvatskoj dok sam ovdje. Do sad sam bila u Zadru, Šibeniku, Splitu, Krapini, Zagrebu i drugim gradovima blizu Zaboka, ali tu ne namjeravam stati – poručuje Evin koja je u Hrvatskoj do kraja listopada.

Nakon programa vraća se na diplomski studij interaktivnog medijskog dizajna na Tehničkom Sveučilištu Yildiz, a možda i na posao reporterke u lokalnim novinama koji je nakon dvije godine rada ostavila pred dolazak.

No, za sada je snaga koja pokreće novu medijsku inicijativu u Zaboku.

- Osobni mi je projekt bio kreirati magazin za mlade koji će biti njihova zona slobode. Prvi sastanak smo održali 9. veljače, a prvo je izdanje izašlo 1. travnja. Iza mla-dost.dobro magazina stoji zaista divan tim mladih ljudi, a za dizajn cijelog izdanja pobrinula se Marija Gebert – ponosno mi govori.

Khalil Homrani (25): 'Za Hrvatsku sam čuo samo zbog nogometa!'

Tri dana putovao je do Zagreba. U Tunisu ne postoji hrvatska ambasada, a bez vize ne može prijeći granicu. Sjeo je na avion za Beograd s presjedanjem u Istanbulu. Otkad zna za sebe sve može izreći i na arapskom i na francuskom. No tada se po prvi put morao snaći na engleskom u nepoznatom gradu, o kojem gotovo ništa nije znao, osim da ima ambasadu u kojoj će aplicirati za hrvatsku vizu i hostel u kojemu će odsjesti dok je ne dobije. Nemalih 70 sati nakon početka putovanja, Khalil stiže autobusom u Zagreb i započinje avanturu života.

Khalil Homrani (25) volonter je Europskih snaga solidarnosti koji je nakon studija računalnih znanosti i multimedija odlučio uzeti život u svoje ruke.

- Oduvijek sam bio dobar u matematici, a moj fakultet se svima čini obećavajućim zbog dobrih plaća u industriji. Međutim, u Tunisu nije nimalo lako doći do posla. I, ako ćemo biti realni, treba ti dobra veza da uspiješ – objašnjava mi Khalil u nadi da će mu se možda sreća osmjehnuti na novoj adresi.

Preddiplomski studij Khalil je završio u lipnju prošle godine i odmah se zaposlio u maloj lokalnoj kompaniji kao grafički dizajner u Tunisu. Većina početničke plaće odlazila mu je na prijevoz radi kojeg se često znao buditi čak u pet ujutro. No, znao je da treba steći to početničko iskustvo i možda bi još i bio tamo da u međuvremenu nije počeo volontirati.

- Bila je to ideja mojih prijatelja. Krenuli smo volontirati za lokalni Crveni križ. Bar dva put mjesečno posjećivali bismo druge gradove, nosili novac i hranu u siromašnije sredine. Upoznali smo puno novih ljudi i super se zabavljali – prisjeća se Khalil.

U potrazi za većim izazovom stigao je do stranica Europskih snaga solidarnosti.

- Htio sam putovati, osamostaliti se i steći neka nova iskustva, a na tom webu nudilo ih se puno. Gledao sam i gledao dok nisam vidio program u Hrvatskoj. Iskreno, znao sam za Hrvatsku samo zbog nogometa i odmah se prijavio – priznaje skromno.

Na programe se prijavljuje jako puno mladih, stoga nije očekivao da će dobiti mjesto u programu. Danas to smatra svojim najvećim uspjehom uz samu selidbu. Nikada prije nije otišao toliko daleko od obitelji na dulje vrijeme. Dolaskom u ožujku ove godine odmah je počeo s petomjesečnim programom, no nada se ostati i dulje u Zagrebu.

- Nedostaju mi roditelji, pogotovo mama, starija sestra i prijatelji, ali svi znaju koliko je ovo iskustvo važno za mene i koliko sam ovdje sretan. Kolege u Centru Slave Raškaj velika su mi potpora. Pomogli su mi organizirati put, pronaći smještaj i kad god mi nešto zatreba tu su, posebice Madame Brigita i Madame Nina. Ljudi su ovdje toliko dobronamjerni i prijateljski nastrojeni. Za toliko toga se želim zahvaliti svojim novim prijateljima i kolegama. Zbog njih osjećam da ovdje pripadam – ističe Khalil koliko je zahvalan na novim prijateljstvima.

Ana Gavran (29): Slabovidnost je ni u čemu nije spriječila

'Jao, ona ne vidi. Pa kako će ona to?' nerijetki su komentari s kojima se Ana susretala tijekom svog studija. No ni njezina slabovidnost ni društvene predrasude nisu je do sada spriječile ni u jednome naumu. Sudeći prema njezinoj priči i energiji, ovo je tek početak.

Ana Gavran (29) već s rođenjem imala je poteškoća s vidom. Krajem osnovne škole počeo joj je postepeno opadati i tako nastavio još početkom srednje škole.

- Bila sam u pubertetu i nisam bila sasvim svjesna što se događa. No, odlučila sam to objeručke prihvatiti. Odmah sam krenula učiti čitati Brailleovo pismo i koristiti pomoćne uređaje. Na sreću, zbog toga sam danas neovisnija i samostalnija nego što bi možda netko očekivao – pojašnjava mi Ana i upozorava da vrlo vjerojatno ni ne bih primijetila da je visoko slabovidna da nije do bijelog štapa kojim se koristi za kretanje.

Ana je danas volonter Europskih snaga solidarnosti u projektu Unstoppable together koji provodi Centar Slave Raškaj u Nazorovoj u Zagrebu. Ana tamo radi ne samo s učenicima s kojima dijeli iskustvo osobe s invaliditetom, nego i kao stručna osoba. Ipak je Ana magistra edukacijske rehabilitacije s diplomom Sveučilišta u Zagrebu.

Svaka joj je fakultetska godina bila jedinstveni izazov, ali prva je, napominje, bila daleko najizazovnija. Nakon srednje škole u kojoj su je svi znali i s materijalima koji su joj bili prilagođeni, odjednom je ona bila ta koja je morala prilagoditi svoju okolinu.

- Morala sam prići svakom profesoru, objasniti okolnosti, zatražiti prilagođene izlaske na ispite i dopuštenje da neka predavanja snimam. Na kraju dana još i sama prilagođavati materijale. Tu mi je bila vrlo važna potpora kolega i obitelji koje je bilo na pretek – opisuje mi.

Ana je sve ispite predala u roku, a nakon pet godina uzela je apsolventsku godinu kako bi se sasvim posvetila diplomskom radu. Magistrirala je 2019. i odmah pronašla posao. Kao pripravnica je radila godinu dana u Centru za odgoj i obrazovanje Vinko Bek. Naglašava kako je sigurno ulogu na natječaju igrala njezina prednost pred jednakim uvjetima. Međutim, tko bi bolje podučio osobe oštećena vida Brailleovom pismu i tiflotehnici od magistrice s vlastitim iskustvom.

Po završetku pripravništva, položila je stručni ispit, a onda je nastupila korona. Tražila je posao, pratila natječaje i vidjela onaj od Centra Slave Raškaj koji je od Agencije za mobilnost i programe Europske unije dobio važnu ulogu kao Ambasador za uključivanje i raznolikost.

'Jao, ona ne vidi. Pa kako će ona to?' nerijetki su komentari s kojima se Ana susretala tijekom svog studija.

- Prijavila sam natječaj i otišla na razgovor. Rekli su mi da sam odlična, pristupačna i da bi rado surađivali sa mnom, no pozicija je bila za rad s mlađom djecom s poremećajima iz autističnog spektra. Zamisli da radim s djecom koja znaju biti skroz nepredvidiva. To za mene može biti jako opasno jer ne mogu vidjeti njihovu reakciju – objašnjava. No zvali su je nakon par tjedana da se prijavi za projekt Unstoppable Together na portalu Europskih snaga solidarnosti.

Danas je Ana glavni izvor informacija o najnovijim aktivnostima u centru. Piše blog na hrvatskom i na engleskom, vodi društvene mreže, intervjuira goste i učenike te svakodevno, kaže, poboljšava svoje komunikacijske i socijalne vještine.

Jelena Brcković: Ostavila je dobro plaćen posao da bi pratila svoje srce

Par dana prije početka Špancirfesta u Varaždinu Jelena se našla pred najvećim izazovom svog života – organizirati desetodnevni program za mlade na jednoj od pozornica festivala. Što joj je to trebalo u životu, čini se i danas logičnim pitanjem. Još to nije znala, ali te je godine s nekolicinom prijatelja počela mijenjati budućnost Varaždina.

Jelena Brcković (33) odrasla je u Apatiji, malom selu od stotinjak stanovnika blizu Ludbrega. U Varaždinu je završila gimnaziju i stekla prijateljstva za život. I, sudeći po ostatku priče, njezina se generacija iz Varaždina stalno seli pa vraća. Do Zagreba, Ljubljane, Rijeke pa natrag.

Nakon studija novinarstva u Zagrebu odmah je počela raditi. Prvo na par portala pa je prešla na radijsko novinarstvo. Zaljubila se u radio i mislila da je to to, tu će ostati do kraja. No realnost prihoda manjih od 3.000 kuna mjesečno u glavnom gradu ugušila je taj san.

Vratila se u Varaždin i radila na lokalnoj radio postaji. Nedugo zatim vratio se i njezin prijatelj Nino te je odlučio raspisati projekt za kandidaturu Varaždina za Europski grad mladih. Gradu se ideja svidjela, a Jelena je otpočetka pratila inicijativu.

- Nino je sakupio more zanimljivih mladih kreativaca koji su svi redom bili mlađi od 30 godina. Nakon par intervjua i reportaža, odlučila sam im pomoći kod pisanja priopćenja za medije, vođenja društvenih mreža, sve volonterski – govori mi uz onaj osmijeh kada smo svjesni vlastite naivnosti.

U međuvremenu je dobila stabilan i dobro plaćeni posao u Zagrebu, no čim se otvorila pozicija za komunikacijskog stručnjaka u kandidaturi, prijavila se. Radilo se o ugovoru na pola radnog vremena i na samo godinu dana. Kad je saznala da je dobila posao, nije ni trenutka razmišljala. Dala je otkaz u Zagrebu i vratila se u Varaždin.

- Možda je bila malo nepromišljena odluka, ali vjerovala sam u taj projekt i tu ekipu. Nisam uopće sumnjala da čak i, ako ne osvojimo kandidaturu, da će nešto dobro izrasti iz te priče. I stvarno jest. Stekli smo povjerenje grada i ljudi – ponosno mi priča.

Otada je članica Udruge mladih V.U.K. (Varaždinski underground klub). Zajedno s prijateljima i kolegama danas kreira program u Centru za mlade i nezavisnu kulturu u Preradovićevoj 4.

Varaždin jedan od dva europska grada koja će tijekom Europske godine mladih održati lokalni EYE – European Youth Event.

Tog su ljeta 2019. još za trajanja kandidature odlučili organizirati Kvart – zonu Špancirfesta za mlade.

- Samo nas troje radilo je 10 dana programa. Nikad to prije nismo radili u životu. Organizacija glazbenog eventa, festivalske zone s koncertima i radionicama. Tu smo skoro kolabirali, a paralelno smo radili na kandidaturi. Odjednom sam naučila sve od pisanja ugovora do dogovaranja glazbenika. I tako se rodila ljubav – objašnjava mi Jelena koja prije i nakon našeg razgovora ima sastanke i pozive vezane za ovogodišnji Kvart koji više nije dio Špancirfesta.

No Kvart je jedva usporediv s onime što ih čeka za šest mjeseci. Naime, njihova je udruga V.U.K. i centar P4 zaslužan što će Varaždin u studenome ugostiti tisuće mladih iz cijele Europe. Time je Varaždin jedan od dva europska grada koja će tijekom Europske godine mladih održati lokalni EYE – European Youth Event. Jelena i ekipa već su krenuli s pripremama za 25. i 26. studenog kada će u Areni Varaždin provesti program pod imenom Ø BORDERS. U organizaciji im pomaže Ured Europskog parlamenta u Hrvatskoj, a u pripremi detaljnijeg programa sudjelovat će i mladi direktno.

Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Agencije za mobilnost i programe Europske unije.

Evin, Khalil, Ana i Jelena sudjelovali su u programima Erasmus+ i Europske snage solidarnosti. Ispričali su nam sve zanimljive detalje o ovom iskustvu