Svi su udžbenici povijesti selektivni i niti jedan ne predstavlja pravu sliku povijesti. Tako su nove udžbenike povijesti u pravilu doživjeli povjesničari, stručnjaci za 20. stoljeće. To se najbolje vidi na tri primjera koja se tiču ratnih zbivanja - problematike hrvatsko-bošnjačkog sukoba, potom pitanja krivnje i toga kako je definira Haaški sud i toga tko su hrvatski ratni heroji.
U programu nastave povijesti izrijekom se spominju i heroji rata. Tom zahtjevu autori su pristupili različito - jedni ne spominju nikoga, a drugi navode samo one osobe kojih više nema među živima: Sinišu Glavaševića, Josipa Jovića, Blagu Zadru i Rudolfa Perišina. Povjesničar Hrvoje Klasić kaže kako bi volio znati jesu li autori programa kao mogućeg heroja rata predvidjeli i generala Zagorca koji je dobio čak 12 odličja.
- Što će učitelj reći djetetu kada ga pita je li heroj rata i Branimir Glavaš? Bojim se da će u cijeloj ovoj situaciji i povici koja se nepotrebno digla na udžbenike mnogi izbjegavati razgovor o tim temama. Domovinski se rat i dosad obrađivao sporadično, najčešće kroz učeničke referate jer je smješten na kraju knjige, pa nastavnici do te jedinice najčešće nisu niti stigli - objasnio je Klasić. Barić i Hasanbegović u spominjaju Glavaša kao heroja rata ne vide problem.
- On je vodio obranu Osijeka, a na sudu će se pokazati je li odgovoran i za zločine - komentirao je Nikica Barić.
- Netko može istodobno biti i junak rata i zločinac. Tito je junak antifašističke koalicije, a prema suvremenim kriterijima koji se primjenjuju na Haaškom sudu, on bi bio osuđen kao ratni zločinac - izjavio je Hasanbegović. On se u svojoj analizi pozabavio i načinom na koji su Erdelja i Stojaković obradili problematiku hrvatsko-bošnjačkog rata.
- Dok su ostali autori posegnuli za pitijskom formulacijom o nesretnom ratu na marginama srpske agresije na BiH, Erdelja i Stojaković posegnuli su za formulacijom u kojoj stoji da je u međunarodnoj javnosti 'prevladalo mišljenje' da su bosanskohercegovački Hrvati pod utjecajem hrvatske vlasti u Zagrebu, što je imalo izrazito negativan utjecaj na tadašnji međunarodni položaj Hrvatske.
Tako formulirana rečenica ostavlja dvojbu je li uistinu bilo tako ili je riječ o neutemeljenom shvaćanju zle međunarodne zajednice, što učenik neće razumjeti - upozorio je Hasanbegović.
Josip Jurčević drži da bi iz škola trebalo povući svih pet udžbenika jer svaki od njih varira tezu Haaškog tužiteljstva o ravnoteži krivnje.
- U udžbenicima se dominantno prepoznaju subjektivna opredjeljenja autora. Djeci iz ovako napisanih udžbenika neće biti jasno što se točno dogodilo, kako se dogodilo, koje su posljedice rata, tko je tu dobar, a tko loš. To bi trebalo zabrinuti roditelje - naglasio je povjesničar Jurčević.
Dr. Nikica Barić ističe da u udžbenicima moraju biti spomenuti i pojedinačni zločini kojih je nedvojbeno bilo i s hrvatske strane, ali ih ne bi trebalo stavljati u kontekst rata u Hrvatskoj jer to "dovodi do izjednačavanja odgovornosti za rat i njegove posljedice".
Na upit koji bi udžbenik odabrali da su u koži hrvatskih učitelja povijesti, većina se naših sugovornika veoma dvoumila. Uglavnom su rekli da bi izabrali sve ili niti jedan, no nitko osim dr. Josipa Jurčevića ne smatra da su udžbenici tako loši da bi ih trebalo zabraniti. Za većinu naših sugovornika izvor svih problema u nastavi povijesti jest program koji je još tradicionalno koncipiran i loš.
- Dobili smo nove udžbenike povijesti za sve razrede, a polemika se stalno vodi oko 20. stoljeća. To jasno pokazuje da ovo društvo ima problema s odnosom prema 20. stoljeću. Trebalo bi napustiti kronološki pristup, a razdoblje Drugoga svjetskog rata i Domovinskog rata obraditi detaljnije i problemski. To bi zahtijevalo da se cijeli program presloži, što smo mi već predlagali, ali Ministarstvo to nije prihvatilo - rekao je Tvrtko Jakovina.
Udžbenike generalno dijeli u tri skupine. U prvoj su oni koji đake najviše potiču na razmišljanje (Koren, Erdelja - Stojaković), u sredini su oni koji to manje potiču (Bekavac - Bradvica - Miočić i Kolar-Dimitrijević - Petrić - Raguž), a najneutralnija je knjiga Vesne Đurić. Prema njegovu mišljenju, mogla su se primijeniti i neka druga mjerila. Primjerice, za udžbenik autorskog trojca Bekavac - Bradvica - Miočić moglo bi se reći i da je najkonzervativniji i najkroatocentričniji.
Iako udžbenik Erdelje i Stojakovića smatra kvalitetnim, Jakovini je zasmetala količina teksta koji su autori posvetili sapunicama kao fenomenu postmodernizma. Naime, Erdelja i Stojaković u svom su udžbeniku sapunicama posvetili čak 15-ak redaka, a spomenuli su i to da je turski parlament zbog "Dallasa" prekinuo zasjedanje kako bi zastupnici vidjeli što se dogodilo s glavnim likom (J. R.-om) koji je bio ranjen.
Jakovina to smatra besmislenim te ističe da takav bizaran podatak on nikada ne bi uvrstio u udžbenik. Bizarnim mu se čini i navođenje u udžbeniku povijesti podatka da je 1989. godine na Eurosongu pobijedila zadarska grupa Riva, kao što su to učinili Bekavac, Bradvica i Miočić.
Jakovina je zamijetio da jedino autori Školske knjige, Erdelja i Stojaković, ne spominju 14. kongres KP SKJ. Snježana Koren (Profil) i Bekavac - Bradvica - Miočić (Alfa) spominju i kongres i Račana kao vođu partije, a V. Đurić (Profil) te Kolar-Dimitrijević, Petrić i Raguž (Meridijani) spominju samo 14. kongres. Prešućivanje Račana i njegove povijesne uloge Jakovina smatra velikim propustom.
Goran Hutinec začudio se kada je vidio da se od svih povijesnih ličnosti koje su obilježile 20. stoljeće, u programu prema kojemu su pisani udžbenici, poimence navodi samo Franjo Tuđman. Unatoč rasterećenju, Hutinec smatra da su knjige još preopterećene brojnim činjenicama.
- U svim je udžbenicima Drugom svjetskom ratu posvećen nerazmjerno velik prostor. Kraćenjem toga dijela rasteretilo bi se učenike ili bi se dobio prostor za detaljnu obradu drugih razdoblja - napomenuo je Hutinec. Najzahtjevniji prema količini podataka u tom su smislu udžbenici Školske knjige i Alfe. Hutinec kaže kako su ti autori u bezrazložnom preopterećenju išli toliko daleko da su "nabrajali tipove aviona te opisivali koliko metaka u minuti može ispucati koje oružje".
Zamijetio je i da Alfini autori jedini holokaustu ne posvećuju posebno poglavlje, kao što je to slučaj kod drugih, niti u tekstu razlikuju koncentracijske logore od logora smrti, ali zato jedini u udžbeniku imaju kartu rasprostranjenosti prikaza tih logora. U tom se udžbeniku spominju i progoni i raseljavanja Nijemaca iz istočne Europe nakon Drugoga svjetskog rata, za razliku od ostalih udžbenika u kojima se problem protjerivanja Nijemaca spominje samo u jugoslavenskom kontekstu.
Dr. Vladimir Geiger primijetio je da su svi udžbenici etnocentrični. Manjine se, kaže, u njima spominju samo u ekscesnim situacijama pa se stječe dojam da su one "remetilački faktor". Propustom ocjenjuje i to što se nigdje u udžbenicima ne spominju fojbe.
Geiger smatra da je prašina koja se digla oko udžbenika povijesti bila nepotrebna, a zahtjevi za povlačenje nekih od njih neutemeljeni, što ne znači da se ti ne mogu podijeliti na lijeve i desne. Lijevo su, kaže, udžbenici čiji su autori Koren i Edelja - Stojaković, desno je udžbenik koji su izdali Meridijani, a najdesniji je Alfin. Najneutralnijom Geiger ocjenjuje Vesnu Đurić.
- O opredjeljenju autora često govori i slikovni materijal. Svi imaju križni put, Tita, Pavelića i Anu Frank, ali je znakovito tko koristi koje fotografije i u kojem omjeru - napomenuo je. Zamijetio je i to da su pojedini autori u znak pitanja doveli događaje koja je historiografija odavno riješila, i to neki namjerno (S. Koren), a neki zato što su koristili stare izvore (Bekavac, Bradvica, Miočić).
Dr. Josipu Jurčeviću u udžbeniku Snježane Koren zasmetao je odlomak koji je autorica prenijela iz knjige francuskog novinara Yvesa Hellera "Neugašena žeravica". Koren u sklopu teme "Cijena rata" donosi četiri izvorne priče: Hrvatsko ratno pismo objavljeno 1992., odlomak iz teksta britanskog novinara Marcusa Tannera koji je u siječnju 1992. posjetio okupirani Ilok, te dvije priče Y. Halera. U jednoj je Haller prenio priču hrvatske prognanice D. M., a u drugoj razgovor s "G., Srpkinjom iz Hrvatske", koja živi u Zagrebu, iz mješovitog je braka, a udana je za Hrvata.
"Sa zaoštravanjem krize njezin se obiteljski svijet poremetio, muž joj je polagano upadao u hrvatski šovinizam i 'okrenuo se' protiv nje, a osjećala je i da se djeca udaljuju", zapisao je Heller koji je u uvodnom dijelu teksta zaključio: "Biti danas Srbin u Zagrebu - glavnom gradu Hrvatske - znači imati jake živce zbog stanja u kojem potpuno vlada bezumlje". Jurčevića je posebice zgrozila opaska koju je uz taj tekst napisala Snježana Koren, a u kojoj se kaže da je paralelno s eskalacijom rata u dijelovima koji su bili pod nadzorom hrvatskih vlasti raslo nepovjerenje i neprijateljstvo prema srpskom stanovništvu. "Bilo je otpuštanja s posla, deložacija iz stanova, uništavanja imovine, pa čak i ubojstava. Iz tih se dijelova Hrvatske iselilo više desetaka tisuća Srba", zapisala je Koren.
- Takva teza kompromitira ovaj udžbenik i čini ga neobjektivnim i u znanstvenom i u odgojnom smislu. To je bacanje neobjektivne krivnje na Hrvatsku kao društvo jer ispada da se i Hrvatska pripremala za zločin, a svi znamo da to nije istina. Teze Snježane Koren sukladne su tezama Haaškog tužiteljstva, kako bi se uspostavila ravnoteža krivnje za rat - komentirao je dr. Jurčević.
Snježana Koren objasnila je kako je njezina želja bila prikazati što rat znači za obične ljude, i Hrvate i Srbe. Tvrdnje da se uključivanjem priča koje govore o stradanjima ljudi na raznim stranama prenose teze Haaškog suda smatra najobičnijm podvalama.
"Bilo bi najbolje kada bi postojao dogovor da u RH imamo jedan udžbenik. Ovako su mi svi prihvatljivi, ali niti jedan ne bih posebno izdvojio."
"Kada bih ja radio u nastavi, koristio bih udžbenik Snježane Koren jer on djecu najviše uči misliti i nudi najviše suprotstavljenih pogleda koji vježbaju mišljenje i uče što zapravo povijest jest."
"Moj je favorit udžbenik 'Tragom prošlosti 8' Erdelja - Stojaković jer je zabavan, zanimljiv, šaljiv i moderan. Radio sam pet godina u školi. Da sam imao takav udžbenik, nastava bi djeci bila još zanimljivija."
"Volio bih da učiteljica moga djeteta koristi udžbenik Vesne Đurić jer je najneutralniji."
"Niti jedan udžbenik ne valja. Trebalo bi ih sve povući i napisati jedan udžbenik za 8. razred, kojemu će autori biti stručnjaci za pojedine teme (ne samo povjesničari)."
"Udžbenike povijesti trebali bi birati djeca i roditelji pa bi u jednom razredu bilo više različitih udžbenika. Sve drugo jednostrana je slika povijesti."
"Ne bih izdvoji niti jedan udžbenik. Svaki od njih ima i prednosti i nedostataka. U konačnici, potpuno je svejedno po kojem se udžbeniku radi u školi jer se nastava povijesti ne može svesti samo na udžbeničku problematiku."
Povjesničari koji se bave 20. stoljećem nemaju jedinstven stav o tome treba li u udžbeniku za povijest spominjati i to da je Franjo Tuđman promijenio ime Dinamo u Croatia. Jedni to podržavaju, a drugi ne. Zlatko Hasanbegović detaljno je analizirao to pitanje.
- Kada navode da je Tuđman 'veliki udarac vlastitoj popularnosti u Hrvatskoj zadao inzistirajući da se zagrebački nogometni klub zove Croatia, a ne Dinamo, kako su željeli navijači', Erdelja i Stojaković nepotrebno ulaze u efemernost. To je točno, ali učenici koji ne poznaju cjelinu problema ostat će uskraćeni za ostale činjenice - izjavio je Hasanbegović.
Dinamo nije odmah promijenio ime u Croatia, nego je prethodio naziv HAŠK Građanski.
- Bad Blue Boysi su 1990. skandirali 'Građanski Zagreb', što je zabilježeno i na TV-u. To pokazuje da nisu apriori odbacivali preimenovanje Dinama, no prihvaćali su autentični naziv Građanski, a ne Croatiju, kao ime bez korijena - rekao je.
Bekavac, Bradvica, Miočić: "Iako su u početku rata hrvatske i bošnjačke snage zajedno sudjelovale u obrani od srbijanske agresije, jedno je kratko vrijeme ta suradnja prekinuta. U pojedinim područjima BiH došlo je do njihova međusobnog sukoba, koji je zaustavljen posredovanjem SAD-a."
Vesna Đurić: "Tijekom 1993. pogoršali su se odnosi Hrvata i Bošnjaka. Došlo je do rata. Spaljivane su crkve i džamije, progonjeni su, zatvarani i ubijani ljudi, spaljivana sela. Sljedeće godine odnosi su se normalizirali, a u ljeto 1995. hrvatske i bošnjačke snage nadzirale su polovicu teritorija BiH."
Snježana Koren: "Hrvatske i bošnjačke snage u početku su surađivale u obrani. No, početkom 1993. došlo je do međusobnih sukoba koji su prerasli u hrvatsko-muslimanski rat. Jedan od najžešćih sukoba vodio se u Mostaru koji je pretrpio teška razaranja. Kako su bosansko-hercegovački Hrvati uživali pomoć tadašnjih vlasti u Zagrebu, sukob se nepovoljno odrazio na Hrvatsku..."
Kolar-Dimitrijević, Petrić, Raguž: "Tijekom rata raslo je i nesuglasje između Muslimana i Hrvata pa su u proljeće 1993. političke nesuglasice prerasle u oružane sukobe. Kratkotrajni hrvatsko-muslimanski (bošnjački) sukob zaustavljen je posredstvom SAD-a."
Erdelja, Stojaković: "U prvom dijelu rata bošnjačke i hrvatske snage zajedno su se borile protiv srpskih snaga. Nakon godinu dana na nekim područjima BiH sukobili su se Bošnjaci i Hrvati. Kako je u međunarodnoj javnosti prevladalo mišljenje da su bosanskohercegovački Hrvati pod utjecajem hrvatske vlasti u Zagrebu, taj je sukob imao izrazito negativan utjecaj na tadašnji međunarodni položaj Hrvatske."
Marija Jurić Zagorka i Savka Dabčević-Kučar spominju se u svih 5 udžbenika, a Jovanka Broz samo u jednom
Čitajući udžbenike, povjesničar Goran Hutinec primijetio je da se u knjigama premalo spominju žene koje su obilježile 20. i 21. stoljeća. Premalo ženskih imena u udžbenicima Hutinec pripisuje kriterijima prema kojima autori "selektiraju" osobe čija imena trebaju ući, a dijelom i samoj tradiciji.
- Kad već žene nisu dobile zasluženi prostor u udžbenicima, nastavnici bi učenicima trebali dati zadatak da razmisle zbog čega je to tako i treba li to mijenjati - savjetovao je Hutinec.
Najmanje ženskih imena, samo 11, Hutinec je pronašao u udžbenicima V. Đurić (Profil) te S. Bekavca, M. Bradvice i M. Miočića (Alfa). Najviše ženskih imena (27) u knjizi spominju Erdelja i Stojaković (Školska knjiga). Žene se u udžbenicima povijesti najčešće spominju kao glumice, pjevačice ili književnice. Marija Jurić-Zagorka spominje se u svih pet udžbenika, ali autori je uglavnom predstavljaju kao novinarku i spisateljicu, a o njezinoj aktivnosti u borbi za ženska prava govore samo "Tragom prošlosti 8" K. Erdelje i I. Stojakovića te "Povijest 8" V. Đurić.
Od hrvatskih književnica, u udžbenicima se spominje još i Ivana Brlić-Mažuranić (u svima, osim u "Povijesti 8"), a od stranih Virginija Woolf i Agatha Christie (samo u knjizi Erdelja - Stojaković). Govoreći o filmu, u dva se udžbenika (V. Đurić i Erdelja - Stojaković) izrijekom spominje filmski klasik "Casablanca" i glumica Ingrid Bergman. Uz nju, od hollywoodskih se diva u udžbenicima spominju još Mary Pickford, Gloria Swanson, Katherine Hepburn i Marilyn Monroe (samo u udžbeniku S. Koren te Kolar-Dimitrijević, Petrić i Raguž). Snježana Koren u svojoj knjizi jedina spominje i mršavicu Twiggy te dizajnericu mini suknje Mary Quant.
Svoje mjesto u udžbenicima našle su i glumica Asja Kisić (Bepina iz TV serije "Naše malo misto"), pjevačica Zdenka Vučković te sportašice Barbara Jelić, Đurđica Bjedov, Tamara Boroš i Janica Kostelić. Bekavac, Bradvica i Miočić jedini spominju britansku premijerku Margaret Thatcher. Od hrvatskih političarki, u svim se udžbenicima spominje Savka Dabčević-Kučar. Erdelja i Stojaković jedini navode da je Jovanka Broz bila Titova supruga. Da je primjetan pomak kad je riječ o zastupljenosti žena u udžbenicima, slaže se i Sandra Prlenda, povjesničarka i izvršna direktorica Centra za ženske studije.
- Nekada su se žene u udžbenicima spominjale manje od konja. Danas nije tako, ali autorima je još lakše uvesti ženska imena u lekcije koje se bave kulturnom poviješću i pop kulturom, a u političkoj i društvenoj povijesti žena je puno manje - ocijenila je.
Osim primjedbi na ideološki, svjetonazorski i interpretativni sadržaj, naši su suradnici u udžbenicima pronašli i činjenične pogreške. Goran Hutinec ističe da Bekavac - Bradvica - Miočić u udžbeniku netočno navode da je Lindbergh prvi preletio Tihi ocean, a preletio je Atlantski ocean. Kriva je i godina održavanja izbora u Kraljevstvu SHS (1919. umjesto 1920.), a pogrešno se navodi da je Krk pripao Italiji Rapallskim ugovorom. Dr. Josip Jurčević i dr. Vladimir Geiger ističu da Erdelja - Stojaković u dijelu u kojemu se govori o ustaškoj politici prema Srbima u NDH netočno navode pojam "prekrštavanje na katolicizam". Pravoslavci su već kršteni pa se pri prijelazima na katoličanstvo ne obavlja (pre)krštavanje, nego prijelaz na novu vjeru.
Jurčević je u knjizi "Povijest 8" zamijetio da su autori netočno naveli da su se "uz Vukovar, teške borbe vodile i za Borovo Naselje". Borovo Naselje dio je Vukovara. Isti tim navodi i da je RH 25. lipnja 1991. proglasila samostalnost, a "već sutradan i Slovenija", iako su isti dan donijele odluke.
Erdelja-Stojaković u temi o ustaškom teroru spominju uvođenje raznih apsurdnih zabrana, poput slušanja Radio Londona ili pjevanja pjesama u kojima se spominje more. Mr. Hasanbegović korištenje tih primjera ocjenjuje problematičnim i netočnim.
Ivana Kalođera Brkić
U programu nastave povijesti izrijekom se spominju i heroji rata. Tom zahtjevu autori su pristupili različito - jedni ne spominju nikoga, a drugi navode samo one osobe kojih više nema među živima: Sinišu Glavaševića, Josipa Jovića, Blagu Zadru i Rudolfa Perišina. Povjesničar Hrvoje Klasić kaže kako bi volio znati jesu li autori programa kao mogućeg heroja rata predvidjeli i generala Zagorca koji je dobio čak 12 odličja.
- Što će učitelj reći djetetu kada ga pita je li heroj rata i Branimir Glavaš? Bojim se da će u cijeloj ovoj situaciji i povici koja se nepotrebno digla na udžbenike mnogi izbjegavati razgovor o tim temama. Domovinski se rat i dosad obrađivao sporadično, najčešće kroz učeničke referate jer je smješten na kraju knjige, pa nastavnici do te jedinice najčešće nisu niti stigli - objasnio je Klasić. Barić i Hasanbegović u spominjaju Glavaša kao heroja rata ne vide problem.
- On je vodio obranu Osijeka, a na sudu će se pokazati je li odgovoran i za zločine - komentirao je Nikica Barić.
- Netko može istodobno biti i junak rata i zločinac. Tito je junak antifašističke koalicije, a prema suvremenim kriterijima koji se primjenjuju na Haaškom sudu, on bi bio osuđen kao ratni zločinac - izjavio je Hasanbegović. On se u svojoj analizi pozabavio i načinom na koji su Erdelja i Stojaković obradili problematiku hrvatsko-bošnjačkog rata.
- Dok su ostali autori posegnuli za pitijskom formulacijom o nesretnom ratu na marginama srpske agresije na BiH, Erdelja i Stojaković posegnuli su za formulacijom u kojoj stoji da je u međunarodnoj javnosti 'prevladalo mišljenje' da su bosanskohercegovački Hrvati pod utjecajem hrvatske vlasti u Zagrebu, što je imalo izrazito negativan utjecaj na tadašnji međunarodni položaj Hrvatske.
Tako formulirana rečenica ostavlja dvojbu je li uistinu bilo tako ili je riječ o neutemeljenom shvaćanju zle međunarodne zajednice, što učenik neće razumjeti - upozorio je Hasanbegović.
Josip Jurčević drži da bi iz škola trebalo povući svih pet udžbenika jer svaki od njih varira tezu Haaškog tužiteljstva o ravnoteži krivnje.
- U udžbenicima se dominantno prepoznaju subjektivna opredjeljenja autora. Djeci iz ovako napisanih udžbenika neće biti jasno što se točno dogodilo, kako se dogodilo, koje su posljedice rata, tko je tu dobar, a tko loš. To bi trebalo zabrinuti roditelje - naglasio je povjesničar Jurčević.
Dr. Nikica Barić ističe da u udžbenicima moraju biti spomenuti i pojedinačni zločini kojih je nedvojbeno bilo i s hrvatske strane, ali ih ne bi trebalo stavljati u kontekst rata u Hrvatskoj jer to "dovodi do izjednačavanja odgovornosti za rat i njegove posljedice".
Na upit koji bi udžbenik odabrali da su u koži hrvatskih učitelja povijesti, većina se naših sugovornika veoma dvoumila. Uglavnom su rekli da bi izabrali sve ili niti jedan, no nitko osim dr. Josipa Jurčevića ne smatra da su udžbenici tako loši da bi ih trebalo zabraniti. Za većinu naših sugovornika izvor svih problema u nastavi povijesti jest program koji je još tradicionalno koncipiran i loš.
- Dobili smo nove udžbenike povijesti za sve razrede, a polemika se stalno vodi oko 20. stoljeća. To jasno pokazuje da ovo društvo ima problema s odnosom prema 20. stoljeću. Trebalo bi napustiti kronološki pristup, a razdoblje Drugoga svjetskog rata i Domovinskog rata obraditi detaljnije i problemski. To bi zahtijevalo da se cijeli program presloži, što smo mi već predlagali, ali Ministarstvo to nije prihvatilo - rekao je Tvrtko Jakovina.
Udžbenike generalno dijeli u tri skupine. U prvoj su oni koji đake najviše potiču na razmišljanje (Koren, Erdelja - Stojaković), u sredini su oni koji to manje potiču (Bekavac - Bradvica - Miočić i Kolar-Dimitrijević - Petrić - Raguž), a najneutralnija je knjiga Vesne Đurić. Prema njegovu mišljenju, mogla su se primijeniti i neka druga mjerila. Primjerice, za udžbenik autorskog trojca Bekavac - Bradvica - Miočić moglo bi se reći i da je najkonzervativniji i najkroatocentričniji.
Iako udžbenik Erdelje i Stojakovića smatra kvalitetnim, Jakovini je zasmetala količina teksta koji su autori posvetili sapunicama kao fenomenu postmodernizma. Naime, Erdelja i Stojaković u svom su udžbeniku sapunicama posvetili čak 15-ak redaka, a spomenuli su i to da je turski parlament zbog "Dallasa" prekinuo zasjedanje kako bi zastupnici vidjeli što se dogodilo s glavnim likom (J. R.-om) koji je bio ranjen.
Jakovina to smatra besmislenim te ističe da takav bizaran podatak on nikada ne bi uvrstio u udžbenik. Bizarnim mu se čini i navođenje u udžbeniku povijesti podatka da je 1989. godine na Eurosongu pobijedila zadarska grupa Riva, kao što su to učinili Bekavac, Bradvica i Miočić.
Jakovina je zamijetio da jedino autori Školske knjige, Erdelja i Stojaković, ne spominju 14. kongres KP SKJ. Snježana Koren (Profil) i Bekavac - Bradvica - Miočić (Alfa) spominju i kongres i Račana kao vođu partije, a V. Đurić (Profil) te Kolar-Dimitrijević, Petrić i Raguž (Meridijani) spominju samo 14. kongres. Prešućivanje Račana i njegove povijesne uloge Jakovina smatra velikim propustom.
Goran Hutinec začudio se kada je vidio da se od svih povijesnih ličnosti koje su obilježile 20. stoljeće, u programu prema kojemu su pisani udžbenici, poimence navodi samo Franjo Tuđman. Unatoč rasterećenju, Hutinec smatra da su knjige još preopterećene brojnim činjenicama.
- U svim je udžbenicima Drugom svjetskom ratu posvećen nerazmjerno velik prostor. Kraćenjem toga dijela rasteretilo bi se učenike ili bi se dobio prostor za detaljnu obradu drugih razdoblja - napomenuo je Hutinec. Najzahtjevniji prema količini podataka u tom su smislu udžbenici Školske knjige i Alfe. Hutinec kaže kako su ti autori u bezrazložnom preopterećenju išli toliko daleko da su "nabrajali tipove aviona te opisivali koliko metaka u minuti može ispucati koje oružje".
Zamijetio je i da Alfini autori jedini holokaustu ne posvećuju posebno poglavlje, kao što je to slučaj kod drugih, niti u tekstu razlikuju koncentracijske logore od logora smrti, ali zato jedini u udžbeniku imaju kartu rasprostranjenosti prikaza tih logora. U tom se udžbeniku spominju i progoni i raseljavanja Nijemaca iz istočne Europe nakon Drugoga svjetskog rata, za razliku od ostalih udžbenika u kojima se problem protjerivanja Nijemaca spominje samo u jugoslavenskom kontekstu.
Dr. Vladimir Geiger primijetio je da su svi udžbenici etnocentrični. Manjine se, kaže, u njima spominju samo u ekscesnim situacijama pa se stječe dojam da su one "remetilački faktor". Propustom ocjenjuje i to što se nigdje u udžbenicima ne spominju fojbe.
Geiger smatra da je prašina koja se digla oko udžbenika povijesti bila nepotrebna, a zahtjevi za povlačenje nekih od njih neutemeljeni, što ne znači da se ti ne mogu podijeliti na lijeve i desne. Lijevo su, kaže, udžbenici čiji su autori Koren i Edelja - Stojaković, desno je udžbenik koji su izdali Meridijani, a najdesniji je Alfin. Najneutralnijom Geiger ocjenjuje Vesnu Đurić.
- O opredjeljenju autora često govori i slikovni materijal. Svi imaju križni put, Tita, Pavelića i Anu Frank, ali je znakovito tko koristi koje fotografije i u kojem omjeru - napomenuo je. Zamijetio je i to da su pojedini autori u znak pitanja doveli događaje koja je historiografija odavno riješila, i to neki namjerno (S. Koren), a neki zato što su koristili stare izvore (Bekavac, Bradvica, Miočić).
Dr. Josipu Jurčeviću u udžbeniku Snježane Koren zasmetao je odlomak koji je autorica prenijela iz knjige francuskog novinara Yvesa Hellera "Neugašena žeravica". Koren u sklopu teme "Cijena rata" donosi četiri izvorne priče: Hrvatsko ratno pismo objavljeno 1992., odlomak iz teksta britanskog novinara Marcusa Tannera koji je u siječnju 1992. posjetio okupirani Ilok, te dvije priče Y. Halera. U jednoj je Haller prenio priču hrvatske prognanice D. M., a u drugoj razgovor s "G., Srpkinjom iz Hrvatske", koja živi u Zagrebu, iz mješovitog je braka, a udana je za Hrvata.
"Sa zaoštravanjem krize njezin se obiteljski svijet poremetio, muž joj je polagano upadao u hrvatski šovinizam i 'okrenuo se' protiv nje, a osjećala je i da se djeca udaljuju", zapisao je Heller koji je u uvodnom dijelu teksta zaključio: "Biti danas Srbin u Zagrebu - glavnom gradu Hrvatske - znači imati jake živce zbog stanja u kojem potpuno vlada bezumlje". Jurčevića je posebice zgrozila opaska koju je uz taj tekst napisala Snježana Koren, a u kojoj se kaže da je paralelno s eskalacijom rata u dijelovima koji su bili pod nadzorom hrvatskih vlasti raslo nepovjerenje i neprijateljstvo prema srpskom stanovništvu. "Bilo je otpuštanja s posla, deložacija iz stanova, uništavanja imovine, pa čak i ubojstava. Iz tih se dijelova Hrvatske iselilo više desetaka tisuća Srba", zapisala je Koren.
- Takva teza kompromitira ovaj udžbenik i čini ga neobjektivnim i u znanstvenom i u odgojnom smislu. To je bacanje neobjektivne krivnje na Hrvatsku kao društvo jer ispada da se i Hrvatska pripremala za zločin, a svi znamo da to nije istina. Teze Snježane Koren sukladne su tezama Haaškog tužiteljstva, kako bi se uspostavila ravnoteža krivnje za rat - komentirao je dr. Jurčević.
Snježana Koren objasnila je kako je njezina želja bila prikazati što rat znači za obične ljude, i Hrvate i Srbe. Tvrdnje da se uključivanjem priča koje govore o stradanjima ljudi na raznim stranama prenose teze Haaškog suda smatra najobičnijm podvalama.
Jurčević: Koren optužuje Hrvatsku kao Haaški sud
|
"Bilo bi najbolje kada bi postojao dogovor da u RH imamo jedan udžbenik. Ovako su mi svi prihvatljivi, ali niti jedan ne bih posebno izdvojio."
|
Dr. Nikica Barić, Hrvatski institut za povijest, znanstveni istraživač, stručnjak za 20. stoljeće, autor knjige 'Srpska pobuna u Hrvatskoj 1990. - 1995.'
|
"Kada bih ja radio u nastavi, koristio bih udžbenik Snježane Koren jer on djecu najviše uči misliti i nudi najviše suprotstavljenih pogleda koji vježbaju mišljenje i uče što zapravo povijest jest."
|
Doc. dr. Tvrtko Jakovina, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, nastavnik na Katedri za svjetsku povijest 20. stoljeća; stručnjak za povijest hladnog rata
|
"Moj je favorit udžbenik 'Tragom prošlosti 8' Erdelja - Stojaković jer je zabavan, zanimljiv, šaljiv i moderan. Radio sam pet godina u školi. Da sam imao takav udžbenik, nastava bi djeci bila još zanimljivija."
|
Mr. Hrvoje Klasić, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, asistent na Katedri za svjetsku povijest 20. stoljeća; magistrirao na temi o Hrvatskom proljeću
|
"Volio bih da učiteljica moga djeteta koristi udžbenik Vesne Đurić jer je najneutralniji."
|
Dr. Vladimir Geiger, Hrvatski institut za povijest, znanstveni istraživač, stručnjak za 20. stoljeće, doktorirao na njemačkoj manjini
|
"Niti jedan udžbenik ne valja. Trebalo bi ih sve povući i napisati jedan udžbenik za 8. razred, kojemu će autori biti stručnjaci za pojedine teme (ne samo povjesničari)."
|
Dr. Josip Jurčević, Institut društvenih znanosti 'Ivo Pilar', znanstveni suradnik, autor niza radova o Domovinskom ratu; osnivač i prvi ravnatelj Arhiva Ministarstva obrane
|
"Udžbenike povijesti trebali bi birati djeca i roditelji pa bi u jednom razredu bilo više različitih udžbenika. Sve drugo jednostrana je slika povijesti."
|
Goran Hutinec, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, asistent na Katedri za suvremenu povijest 20. stoljeća
|
"Ne bih izdvoji niti jedan udžbenik. Svaki od njih ima i prednosti i nedostataka. U konačnici, potpuno je svejedno po kojem se udžbeniku radi u školi jer se nastava povijesti ne može svesti samo na udžbeničku problematiku."
|
Mr. Zlatko Hasanbegović, Institut društvenih znanosti 'Ivo Pilar', asistent; stručnjak za hrvatsku povijest 20. stoljeća
|
Povjesničari koji se bave 20. stoljećem nemaju jedinstven stav o tome treba li u udžbeniku za povijest spominjati i to da je Franjo Tuđman promijenio ime Dinamo u Croatia. Jedni to podržavaju, a drugi ne. Zlatko Hasanbegović detaljno je analizirao to pitanje.
- Kada navode da je Tuđman 'veliki udarac vlastitoj popularnosti u Hrvatskoj zadao inzistirajući da se zagrebački nogometni klub zove Croatia, a ne Dinamo, kako su željeli navijači', Erdelja i Stojaković nepotrebno ulaze u efemernost. To je točno, ali učenici koji ne poznaju cjelinu problema ostat će uskraćeni za ostale činjenice - izjavio je Hasanbegović.
Dinamo nije odmah promijenio ime u Croatia, nego je prethodio naziv HAŠK Građanski.
- Bad Blue Boysi su 1990. skandirali 'Građanski Zagreb', što je zabilježeno i na TV-u. To pokazuje da nisu apriori odbacivali preimenovanje Dinama, no prihvaćali su autentični naziv Građanski, a ne Croatiju, kao ime bez korijena - rekao je.
BBB skandirali za Građanski
|
Bekavac, Bradvica, Miočić: "Iako su u početku rata hrvatske i bošnjačke snage zajedno sudjelovale u obrani od srbijanske agresije, jedno je kratko vrijeme ta suradnja prekinuta. U pojedinim područjima BiH došlo je do njihova međusobnog sukoba, koji je zaustavljen posredovanjem SAD-a."
Vesna Đurić: "Tijekom 1993. pogoršali su se odnosi Hrvata i Bošnjaka. Došlo je do rata. Spaljivane su crkve i džamije, progonjeni su, zatvarani i ubijani ljudi, spaljivana sela. Sljedeće godine odnosi su se normalizirali, a u ljeto 1995. hrvatske i bošnjačke snage nadzirale su polovicu teritorija BiH."
Snježana Koren: "Hrvatske i bošnjačke snage u početku su surađivale u obrani. No, početkom 1993. došlo je do međusobnih sukoba koji su prerasli u hrvatsko-muslimanski rat. Jedan od najžešćih sukoba vodio se u Mostaru koji je pretrpio teška razaranja. Kako su bosansko-hercegovački Hrvati uživali pomoć tadašnjih vlasti u Zagrebu, sukob se nepovoljno odrazio na Hrvatsku..."
Kolar-Dimitrijević, Petrić, Raguž: "Tijekom rata raslo je i nesuglasje između Muslimana i Hrvata pa su u proljeće 1993. političke nesuglasice prerasle u oružane sukobe. Kratkotrajni hrvatsko-muslimanski (bošnjački) sukob zaustavljen je posredstvom SAD-a."
Erdelja, Stojaković: "U prvom dijelu rata bošnjačke i hrvatske snage zajedno su se borile protiv srpskih snaga. Nakon godinu dana na nekim područjima BiH sukobili su se Bošnjaci i Hrvati. Kako je u međunarodnoj javnosti prevladalo mišljenje da su bosanskohercegovački Hrvati pod utjecajem hrvatske vlasti u Zagrebu, taj je sukob imao izrazito negativan utjecaj na tadašnji međunarodni položaj Hrvatske."
Što autori pišu o sukobu Bošnjaka i Hrvata u BiH?
|
Marija Jurić Zagorka i Savka Dabčević-Kučar spominju se u svih 5 udžbenika, a Jovanka Broz samo u jednom
Čitajući udžbenike, povjesničar Goran Hutinec primijetio je da se u knjigama premalo spominju žene koje su obilježile 20. i 21. stoljeća. Premalo ženskih imena u udžbenicima Hutinec pripisuje kriterijima prema kojima autori "selektiraju" osobe čija imena trebaju ući, a dijelom i samoj tradiciji.
- Kad već žene nisu dobile zasluženi prostor u udžbenicima, nastavnici bi učenicima trebali dati zadatak da razmisle zbog čega je to tako i treba li to mijenjati - savjetovao je Hutinec.
Najmanje ženskih imena, samo 11, Hutinec je pronašao u udžbenicima V. Đurić (Profil) te S. Bekavca, M. Bradvice i M. Miočića (Alfa). Najviše ženskih imena (27) u knjizi spominju Erdelja i Stojaković (Školska knjiga). Žene se u udžbenicima povijesti najčešće spominju kao glumice, pjevačice ili književnice. Marija Jurić-Zagorka spominje se u svih pet udžbenika, ali autori je uglavnom predstavljaju kao novinarku i spisateljicu, a o njezinoj aktivnosti u borbi za ženska prava govore samo "Tragom prošlosti 8" K. Erdelje i I. Stojakovića te "Povijest 8" V. Đurić.
Od hrvatskih književnica, u udžbenicima se spominje još i Ivana Brlić-Mažuranić (u svima, osim u "Povijesti 8"), a od stranih Virginija Woolf i Agatha Christie (samo u knjizi Erdelja - Stojaković). Govoreći o filmu, u dva se udžbenika (V. Đurić i Erdelja - Stojaković) izrijekom spominje filmski klasik "Casablanca" i glumica Ingrid Bergman. Uz nju, od hollywoodskih se diva u udžbenicima spominju još Mary Pickford, Gloria Swanson, Katherine Hepburn i Marilyn Monroe (samo u udžbeniku S. Koren te Kolar-Dimitrijević, Petrić i Raguž). Snježana Koren u svojoj knjizi jedina spominje i mršavicu Twiggy te dizajnericu mini suknje Mary Quant.
Svoje mjesto u udžbenicima našle su i glumica Asja Kisić (Bepina iz TV serije "Naše malo misto"), pjevačica Zdenka Vučković te sportašice Barbara Jelić, Đurđica Bjedov, Tamara Boroš i Janica Kostelić. Bekavac, Bradvica i Miočić jedini spominju britansku premijerku Margaret Thatcher. Od hrvatskih političarki, u svim se udžbenicima spominje Savka Dabčević-Kučar. Erdelja i Stojaković jedini navode da je Jovanka Broz bila Titova supruga. Da je primjetan pomak kad je riječ o zastupljenosti žena u udžbenicima, slaže se i Sandra Prlenda, povjesničarka i izvršna direktorica Centra za ženske studije.
- Nekada su se žene u udžbenicima spominjale manje od konja. Danas nije tako, ali autorima je još lakše uvesti ženska imena u lekcije koje se bave kulturnom poviješću i pop kulturom, a u političkoj i društvenoj povijesti žena je puno manje - ocijenila je.
Tko su žene koje su spomenuli autori udžbenika iz povijesti?
|
Osim primjedbi na ideološki, svjetonazorski i interpretativni sadržaj, naši su suradnici u udžbenicima pronašli i činjenične pogreške. Goran Hutinec ističe da Bekavac - Bradvica - Miočić u udžbeniku netočno navode da je Lindbergh prvi preletio Tihi ocean, a preletio je Atlantski ocean. Kriva je i godina održavanja izbora u Kraljevstvu SHS (1919. umjesto 1920.), a pogrešno se navodi da je Krk pripao Italiji Rapallskim ugovorom. Dr. Josip Jurčević i dr. Vladimir Geiger ističu da Erdelja - Stojaković u dijelu u kojemu se govori o ustaškoj politici prema Srbima u NDH netočno navode pojam "prekrštavanje na katolicizam". Pravoslavci su već kršteni pa se pri prijelazima na katoličanstvo ne obavlja (pre)krštavanje, nego prijelaz na novu vjeru.
Jurčević je u knjizi "Povijest 8" zamijetio da su autori netočno naveli da su se "uz Vukovar, teške borbe vodile i za Borovo Naselje". Borovo Naselje dio je Vukovara. Isti tim navodi i da je RH 25. lipnja 1991. proglasila samostalnost, a "već sutradan i Slovenija", iako su isti dan donijele odluke.
Erdelja-Stojaković u temi o ustaškom teroru spominju uvođenje raznih apsurdnih zabrana, poput slušanja Radio Londona ili pjevanja pjesama u kojima se spominje more. Mr. Hasanbegović korištenje tih primjera ocjenjuje problematičnim i netočnim.
Charles Lindbergh prvi preletio Tihi ocean!?Najviše grešaka otkriveno u udžbeniku Školske knjige |
Ivana Kalođera Brkić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....