ALEKSANDAR DRAGAŠ Patti Smith za Božić pjeva Papi. Priča o posrnuću i iskupljenju?

Isus je umro za nečije grijehe, ali ne moje”, stihovi su kojima se sredinom 70-ih proslavila burevjesnica punka Patti Smith koja je svoje prvo dijete s nepunih osamanest godina dala na usvajanje kako bi u New Yorku mogla ostvariti svoje glazbene snove. U ime umjetnosti, odnosno egzistencijalističke potrebe da postane umjetnicom Patti je gladovala, spavala po haustorima, parkovima, grobljima i svratištima na čijim je zidovima bilo krvi i ostalih tjelesnih izlučevina te dopustila svom ljubavnom partneru da se prostituira. Godinama kasnije došlo je do obrata. Patti je postala ne samo najveća, najutjecajnija i najcjenjenija rock-pjesnikinja, uz Joni Mitchell i nekolicinu drugih, nego uzorna majka dvoje djece iz braka s pokojnim proto-punk revolucionarom Fredom Sonic Smithom, politička i ekološka aktivistica te u konačnici osoba kojoj je religija ipak bitna sastavnica života. No, biste li takvu osobu, da ste kojim slučajem Papa, pozvali da zapjeva u Vatikanu na Božićnom koncertu?

Vjerojatno ne, osim ako kojim slučajem niste papa Franjo koji je u životnoj priči Patti Smith možda vidio i klasičnu biblijsku priču o posrnuću i iskupljenju. Kako god, jer možda je samo posrijedi dobar glazbeni ukus “revolucionarnog” Pape, Franjo je ponovo jednim svojim potezom iznenadio svijet i, još bitnije, osupnuo one klerikalce Katoličke crkve koji (još) nisu spremni pratiti njegovu misao, ideju i djelovanje kojima bitno iskače iz preuskih, predogmatskih i preuštogljenih kanona instuticuje koja se tvrdoglavo - vidimo to i u Hrvatskoj - odbija mijenjati, posebice u onim sferama života i društva u kojima je to odavno morala učiniti. Usporedite samo potez pape Franje i njegov poziv Patti Smith da 13. prosinca dođe zapjevati na vatikanski Božićni koncert s glazbenim ukusom naših klerikalaca kojima je od svih naših glazbenih izvođača baš Thompson najviše po volji. Onaj koji isključuje, koji ne prihvaća druge, koji ne voli drugačije.

Doduše, nije ovo prvi put da se sam vrh Katoličke crkve pokušava primaknuti rock-glazbi. Sjetimo se, Bono je često hodočastio Papi Ivanu Pavlu II koji je i “konvertita” Dylana ugostio da u Vatikanu otpjeva “Blowin’ In The Wind”. Bilo je i tada podizanja obrva, sumnjičavih pogleda, rogoborenja jer, premda je Dylan najveći i neosporni, ipak je on bi Židov koji je nešto kao prešao na kršćanstvo, a onda sve to zanemario. No, Ivan Pavle II, koji također nije bio tvrdokorni dogmatik kao mnogi njegovi prethodnici u Vatikanu, odigrao je svoje i to se pamti. Po dobrom, a ne po lošem.

U tom svjetlu, poziv pape Franje velikoj rock-pjesnikinji logičan je nastavak Vojtylina ugošćavanja Dylana koji je pak bio i ostao glavni uzor Patti Smith. Sjajan je to potez Pape koji svojim stavovima, izjavama i djelima ne prestaje “šokirati” tvrdokorniji dio klera Katoličke crkve kojima bi “proglašenje svojim herojom”, kako je to nedavno Elton John rekao za papu Franju, prije bio znak da su zastranili nego da su na pravome putu. No, Franjo je drukčiji papa, koji skrbi i za druge i drugačije, a ne onaj koji samo gleda svoje pleme i biva zadovoljan netalasanjem. Upravo suprotno, Franjo je odlučio uskomešati svoj kler i svoju pastvu, a ako je i meni po volji - koji nisam vjernik u smislu kako ga poimaju dogme Katoličke ili bilo koje druge crkve i vjere - onda će biti da je ovaj papa na pravome putu.

Dapače, imam dojam da bi ovaj i ovakav papa o svojoj kršćanskoj socijalnoj misiji imao štogod prodiskutirati i s pokojnim Strummerom i sve nekako slutim da bi se i taj Ivan odazvao ovome Franji pozivu na razgovor ili nastup u Vatikanu. Nažalost, Strummer nije živ, ali neke njegove ideje kao da žive i kroz riječi i djela Pape Franje. Pouzdano znam da bi Johnny Rotten na sve to samo odmahnuo rukom, cinično se nacerio i rekao da on s vrhom Katoličke crkve, premda Irac, ne želi imati nikakva posla.

Možda bi i Lennon, da je živ, otklonio ovakav poziv, kao što je Dylanu odbrusio “neka služi sebi” kad je ovaj u vrućici preobraćenja zapjevao “moraš služiti nekome”. No, postoji i drugi kut gledanja na stvari. Onaj po kojem papa Franjo čini Katoličku crkvu, njezinu pastvu, pa i cijeli svijet, boljim, humanijim, koncilijantnijim i toleratnijim. Onaj po kojem Franjine ideje korespondiraju s naukom Springsteena za kojeg sam prilično siguran da bi se odazvao jednom ovakvom pozivu. Kao što će to vjerojatno, unatoč gunđanju jednog dijela katoličkog klera koji je čak pokušao zabraniti njezin nastup 9. prosinca u Bazilici San Giovani Majore u Napulju, učiniti i Patti Smith koja je još u travnju prošle godine papi Franji izrazila želju da mu zapjeva u Vatikanu.