Also sprachfehler Zaratustra

Jednom tako Zaratustra siđe s brda jer ga pozvahu na festival u grad. Tamo mu bijaše dobro. Ljudi postavljahu dobra pitanja, a on odgovori koliko je znao i kako je umio. Da je znao više i umio bolje - možda bi govorio manje, a rekao više. Možda bi to tada ovako izgledalo.



Kako to da tebe slušaju, upitaše ljudi Zaratustru, a kad mi govorasmo isto - nas ne poslušaše. Zaratustra se zamisli, otpije pivo, pa reče: Slušati je dobro svakoga, ali poslušati treba samo sebe. A i nitko nije prorok u svom selu, pa ni Zaratustra u svom. I ljudi potvrdiše da je to doista tako. Čak i oni iz Zaratustrinog sela.



Što da radim, upita drugi, kad ja znam da je nešto krivo, a moja majka ili otac uporno tvrde da je to baš tako kako nije. Zaratustra zamišljeno pogleda u nebo, ali ga ne vidje jer baš bijahu u gostionici, pa reče: Zaboravi da su ti oni otac i majka. Reci im to onako kako sad govoriš Zaratustri. Kad oni to čuju, možda će u tebi vidjeti ono što vidi Zaratustra. Novog čovjeka koji svašta zna i čije mišljenje vrijedi uvažavati.



A što ako si ti, Zaratustra, u krivu, upita ga mnoštvo. Zaratustra odmahne rukom, ne bi li poručio da nesta piva pred njim, pa dometne: To nije pravo pitanje. Zaratustra je sigurno u krivu. Pravo je pitanje - koliko je Zaratustra u krivu.



A u što ti vjeruješ, Zaratustra, upita ga jedan zvjezdoznanac. Vjerujem, započne Zaratustra nakon kraćega ekspozea u kojem se i sam malo pogubio, da svi ljudi griješe i da ne znaju da griješe. Ali vide lako kad drugi nisu u pravu, čak i kad jesu. U pravu. Vjerujem, nastavi, i da kad bi znali da ne znaju, i da ne znaju da ne znaju, da bi možda imali više strpljenja i ljubavi za druge ljude. I da bi drugi ljudi tada imali više strpljenja i ljubavi za njih. I da bi svijet tada bio bolji.



Učenjakinja upućena u tajne prirode tada reče Zaratustri da on zapravo vjeruje u nadčovjeka. Zaratustra se zamisli i ne odgovori ništa (što mu se nije često događalo).



Zašto ljudi vjeruju u jako čudne stvari, zapitaše Zaratustru. Zaratustra se sjetio što mu je prije rekao poznavatelj ljudskog duha pa kategorički ustvrdi - ma ne vjeruju. Istina je, nastavi, neki ljudi će povjerovati da neki kip plače, što je malo čudno, ali neće povjerovati da kip plače jer ga bole noge pa je prošetao glavnom ulicom i davao si sa svakim prolaznikom po gimi fajv, nakon čega je glumio živi kip na gradskom trgu ne bi li mu ljudi dali koji novčić, jer mu krčmar u gostionici ne da piće na đemdo.



A onda pozvaše i mlade da vide i čuju Zaratustru. Zaratustra se poveseli da je konačno našao nekog tko još nije čuo njegove priče. Reče im - ja sam star, ali poslušajte moj savjet. Potrudite se sami da otkrijete da niste u pravu. Neće vam biti lako. Ako nećete - to je sasvim u redu. Netko drugi će to rado obaviti.



Kako da promijenimo mišljenje onoga koji je u krivu, pitahu ga ponovo. Lako je drugome promijeniti mišljenje, lakonski odgovori Zaratustra, radimo to svaki dan. Ono što je teško je promijeniti svoje uvjerenje da se ta promjena mora najaviti riječima - sad ću ti pokazati da si u krivu.



Nakon svega ljudi rekoše, zanimljiv si ti ti Zaratustra - govoriš, a ne kažeš ništa što već nismo znali. Dašta sam, potvrdi Zaratustra zagrizavši burek. S mesom. Dakoji.

_________________________________

Grupa na Fejsu: Blesimetar 'The Blog'

Obavijesti o novim postovima: Blesimetar na Twitteru