VELIKA KOPANICA - Najteže je prvih sto godina, a ako Bog dragi dade, poživjet ću i dulje od Dragutina Tadijanovića - pun životne radosti i čistoga glasa govori Andrija Prlić iz Velike Kopanice, gdje je sa svojih 12-ero djece (sedmero sinova i pet kćerki) te još 30-ero unučadi i 27-ero praunučadi, proslavio 100. rođendan!
Dida Andrija je rođen na Martinje, 11. studenoga davne 1907. u Sovićima (Hercegovina), u doba Austro-Ugarske Monarhije; preživio je tri rata, pet država, bio svjedok turbulentnih događanja cijeloga prošlog stoljeća i prijelaza u treći milenij.
U Slavoniju se s brojnom obitelji doselio 1954. godine. Hercegovac u srcu, Slavonac u duši, kaže kako je jedini pravi recept za dug i zdrav život to "da moraš voljeti svoj život".
- Tu je još i dobar začin čaša crnog vina svaki dan, a dodatni eliksir životu je iskrena ljubav između muža i žene. Mladi danas to ne shvaćaju. Ja sam pokojnu suprugu Matiju volio najviše, proveli smo 66 godina u braku i nedostaje mi da zajedno proslavimo mojih prvih sto godina - suznih očiju govori Andrija, koga zdravlje služi da ne može bolje. Malo noge, kaže, ne slušaju, ali oči, uši i srce k'o u mladića.
Stoti rođendan proslavio je u velikom stilu: odvezli su ga najprije, u zaprežnim kolima, u crkvu na svetu misu, a kopaničkim šorovima pratile su ga Slavonske lole. Fešta je trajala cijeli dan u mjesnom domu, a osim brojnih potomaka, bilo je još stotinu gostiju - prijatelja i susjeda.
Proslavu 100. rođendana svome ocu su priredila djeca: najstariji sin Ljubo (1932.), zatim Matija (1933.), Drago (1935.) Jerko (1939.), Iva (1940), Vlado (1944.), Veselko (1946.), Slavka (1942.) Ivan (1950), Ljubica (1952.), Anton (1954.) i Jadranka (1958).
Došli su mu čestitari, unuci i praunuci, njih ukupno 47-ero, sa svih strana svijeta (iz Austrije, Njemačke, Engleske, gdje žive i rade, jer, kažu, nema svatko djeda stogodišnjaka. Najmlađa praunuka Ema Prlić ima samo dva mjeseca, a najmlađi praunuk je 10-mjesečni Matej Banek.
- Moja djeca, unuci i praunuci su najveća radost i bogatstvo. Još da mi je poživit' da idem u svadbu ovim mojim mališanima - kaže Andrija!
Dida Andrija je rođen na Martinje, 11. studenoga davne 1907. u Sovićima (Hercegovina), u doba Austro-Ugarske Monarhije; preživio je tri rata, pet država, bio svjedok turbulentnih događanja cijeloga prošlog stoljeća i prijelaza u treći milenij.
U Slavoniju se s brojnom obitelji doselio 1954. godine. Hercegovac u srcu, Slavonac u duši, kaže kako je jedini pravi recept za dug i zdrav život to "da moraš voljeti svoj život".
- Tu je još i dobar začin čaša crnog vina svaki dan, a dodatni eliksir životu je iskrena ljubav između muža i žene. Mladi danas to ne shvaćaju. Ja sam pokojnu suprugu Matiju volio najviše, proveli smo 66 godina u braku i nedostaje mi da zajedno proslavimo mojih prvih sto godina - suznih očiju govori Andrija, koga zdravlje služi da ne može bolje. Malo noge, kaže, ne slušaju, ali oči, uši i srce k'o u mladića.
Stoti rođendan proslavio je u velikom stilu: odvezli su ga najprije, u zaprežnim kolima, u crkvu na svetu misu, a kopaničkim šorovima pratile su ga Slavonske lole. Fešta je trajala cijeli dan u mjesnom domu, a osim brojnih potomaka, bilo je još stotinu gostiju - prijatelja i susjeda.
Proslavu 100. rođendana svome ocu su priredila djeca: najstariji sin Ljubo (1932.), zatim Matija (1933.), Drago (1935.) Jerko (1939.), Iva (1940), Vlado (1944.), Veselko (1946.), Slavka (1942.) Ivan (1950), Ljubica (1952.), Anton (1954.) i Jadranka (1958).
Došli su mu čestitari, unuci i praunuci, njih ukupno 47-ero, sa svih strana svijeta (iz Austrije, Njemačke, Engleske, gdje žive i rade, jer, kažu, nema svatko djeda stogodišnjaka. Najmlađa praunuka Ema Prlić ima samo dva mjeseca, a najmlađi praunuk je 10-mjesečni Matej Banek.
- Moja djeca, unuci i praunuci su najveća radost i bogatstvo. Još da mi je poživit' da idem u svadbu ovim mojim mališanima - kaže Andrija!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....