ANTE TOMIĆ Smiješno je kad pročitate da ima jedan ludi Švabo koji se sitničavo zainatio protiv usisivača

Dulje smo od godine u EU, ali konkretna se korist, izuzmu li se visoke plaće nekolicine zastupnika u Europskom parlamentu, od toga ne vidi. Zlurado ćemo, istina, naglasiti kako smo mi u Uniji, a glupi Srbi, eto, nisu, ali i u tome beljenju i pokazivanju dugog nosa istočnim susjedima nekako je nestalo veselja. Ne znamo više što bismo s punopravnim članstvom u zajednici europskih naroda, piše Ante Tomić u najnovijoj kolumni za Slobodnu Dalmaciju .

Zbog čega smo se zapravo odricali dijela suvereniteta? Višegodišnja se gnjavaža s pristupnim pregovorima i usklađivanjem zakonodavstva i hvatanjem Ante Gotovine po restoranima Kanarskog otočja čini manje ili više uzaludna. Živimo kao što smo i prije živjeli. Pare koje su obećali ne dolaze, ali to je valjda više zbog onih tupana i šeprtlja na Markovom trgu, koje ne umiju čitljivo sastaviti formular.

Sa zapada su nam dosad stigle samo oštre zabrane klanja živine i destilacije šljivovice i lozovače u dvorištima i nešto zbunjujući propisi o obliku povrća kakvo je dopušteno prodavati, pomidorama savršeno okruglim i sjajnim poput biljarskih kugli i krastavcima ravnim poput vibratora.

Još nismo dobro ni skontali što je bilo pogrešno u krupnim i kvrgavim plodovima kakvi su nekad rasli u našim povrtnjacima, osim da su oni bili sočni i slatki, dok ovi europski, koje u španjolskim staklenicima uzgaja marokansko roblje, od tikvica i balancana, do poma i kukumara, redom imaju jednak okus po hidroizolacijskoj pjeni, a iz Bruxellesa je došla nova direktiva. Na čitavom teritoriju EU od jučer se ne smiju prodavati usisivači jači od 1600 vata.

Vau, zalajao sam zaprepašteno. Ne znam je li vi čitate etikete na usisivačima, ali ja, vjere mi, nemam pojma šta na mome piše. Primijetio sam, istina, da je nešto jači od uobičajenog. Trebam li zbog nečega, na primjer, sina, više ga ne zovem, već samo usmjerim cijev usisivača put njegove sobe, uključim uređaj i trenutak kasnije on, bespomoćno mlatarajući rukama, na struji zraka lagano doklizi na stolici s kotačićima. Prošle jeseni drznuo sam se čak izaći s usisivačem na teracu i digao silan vjetar zbog kojega je tradicionalna Mrdujska regata okončana dobra dva sata ranije nego inače.

Slična će mi zadovoljstva u skoroj budućnosti, pretpostavljam, biti uskraćena. Usisivač ću morati pokorno predati najbližoj policijskoj postaji, ili usisavati noću, kao što seljaci kriomice po mjesečini prenose rakijske kotlove od kuće do kuće.

Zbog propisa o energetskoj učinkovitosti europski je povjerenik Guenther Oettinger krenuo u nesmiljenu hajku na snažne kućanske aparate. Sad je ukebao usisivače, a prijeti da mu ni sušila za kosu, kosilice, pametni telefoni i kuhala za vodu neće, majci, umaći.

Smiješno je kad pročitate da u Europskoj Uniji ima jedan ludi Švabo koji se, tipično švapski, sitničavo i nemilosrdno, zainatio protiv usisivača i bojlera. Čine se nešto i nadrealni prizori činovnika koji hodnicima mučno tegle debele spise, žureći na sastanke komisija gdje će se mahnito svađati normirajući oblike povrća i snagu kućanskih aparata. Da vam netko ispriča taj apsurd, pomislili biste da je riječ o lošoj kopiji čuvenog Monty Pythonovog skeča o Ministarstvu smiješnog hodanja.

No, kako vrijeme prolazi ja polako shvaćam da je u takvim birokratskim besmislicama i ispraznostima cijeli smisao Europske unije. To je, nažalost, njezin limit. Više od oblika pomidora i jačine usisivača ona zapravo i ne može rješavati.

Ta golema i skupa, jalova briselska administracija neće učiniti ništa spomena vrijedno suoči li se s kakvom ozbiljnom nevoljom. Krenu li socijalni nemiri u Grčkoj ili ako Rusija napadne Ukrajinu, slavna je Unija beskorisna jednako kao i prije dvadeset tri godine, kad ju je pokojni Tomislav Ivčić uzaludno preklinjao da zaustavi rat u Hrvatskoj.

Guenther Oettinger može biti sasvim zadovoljan. Poslužimo li se rječnikom povjerenstva za energetsku učinkovitost, Europska Unija potpuno je zadovoljavajuća. Njezini vati baš nikoga ne trebaju zabrinjavati jer nimalo ne utječu na klimatske promjene. Europska unija, u najkraćemu, nema gotovo nikakve snage, piše Ante Tomić za Slobodnu Dalmaciju .