ARBITRAŽNI DEBAKL KOJI BI NAS MOGAO KOŠTATI MILIJARDE Je li propast hrv. tužbe protiv MOL-a skrivilo trulo, možda i korumpirano hrvatsko pravosuđe?

Odvjetnici Ive Sanadera jako su zadovoljni činjenicom da je hrvatska država izgubila spor protiv mađarskog MOL-a pred arbitražnim sudom u Ženevi. Tvrde da njihovu klijentu to donosi psihološku prednost.

U ponovljenom suđenju pred hrvatskim sudovima sada se mogu pozivati na odluku Arbitražnog suda za međunarodne pravne sporove Ujedinjenih naroda, UNCITRAL, koji je odbacio hrvatsku tužbu protiv MOL-a. UNCITRAL je, pak, svoju odluku temeljio na činjenici da u Hrvatskoj u slučaju Ina - MOL ne postoji pravomoćna presuda protiv Sanadera. A takva presuda ne postoji voljom Ustavnog suda, koji je lani cijeli slučaj poslao na ponovno suđenje.

Ustavni je sud tako omogućio rušenje hrvatske tužbe na međunarodnom sudu, faktički otvarajući put za donošenje nekoliko milijardi teške odluke protiv hrvatske države. Ali nakon što je premijer Andrej Plenković najavio rekroatizaciju Ine, odnosno njezin povratak u hrvatske ruke, ta je štetočinska uloga hrvatskog sudstva ostala nekako u drugom planu. Premda slučaj po više osnova govori kako se pravosuđe u Hrvatskoj po cijeloj svojoj hijerarhijskoj okomici pretvorilo u svojevrsnu crnu rupu ili, kako bi to ministar Vlaho Orepić rekao za Ustavni sud, postalo je golem sigurnosni problem.

Što su s tužbama protiv Sanadera radili prvostupanjski sudovi?

Optužnica protiv Ive Sanadera u slučaju Ina - MOL iz 2011., samo jedna u nizu optužnica koje su protiv njega podignute, a koje govore o njegovu multipotentnom korupcijskom sustavu, bivšeg premijera tereti da je za deset milijuna eura mita kompletna upravljačka prava u Ini prepustio mađarskoj naftnoj kompaniji. Pet godina kasnije u svim tim procesima protiv Sanadera nema ni jedne pravomoćne sudske presude. Premda mu je Županijski sud u Zagrebu, pod predsjedanjem suca Ivana Turudića, u spojenim slučajevima Ina - MOL i Hypo 2012. izrekao desetogodišnju kaznu zatvora.

Politički i pravni kuloari već neko vrijeme šire glas da se Sanaderu sprema amnestija, odnosno da će velika antikorupcijska kampanja, svojedobno uvjet za pristupanje Hrvatske briselskoj Europi, na kraju završiti debelim fijaskom. Turudić je ljetos u intervjuu Jutarnjem listu pomalo rezignirano priznao da u borbi protiv korupcije nisu postignuti neki spektakularni rezultati te da se stvari razvijaju povoljno za Sanadera. Međutim, odbio je da bi sudovi bili krivi za takav porazan ishod. Suci rade na temelju optužnica koje sastavlja Državno odvjetništvo i na temelju predočenih dokaza, rekao je.

Što je u slučaju Sanader odlučio Vrhovni sud?

Vrhovni je sud u slučaju Ina - MOL potvrdio presudu protiv Sanadera, ali mu je za dvije godine smanjio kaznu, navodeći da prvostupanjski sud nije na pravi način cijenio olakotne okolnosti, na primjer, njegovo sudjelovanje u Domovinskom ratu. Sanaderove su ratne aktivnosti, koliko je poznato, kancelarijskog tipa, odvijale su se iz dužnosničkih ureda u Zagrebu.

U nekim drugim s bivšim premijerom povezanim slučajevima Vrhovni sud jako rasteže s odlukama, što onda antikorupcijske procese drži u stanju hibernacije, raspirujući u javnosti nepovjerenje u pravosudne institucije.

A što je u cijeloj toj pravosudnoj trakavici uradio Ustavni sud?

Premda ne pripada u pravosudnu okomicu, Ustavni je sud svojom odlukom iz 2015., ukidajući presudu Sanaderu i vraćajući cijeli slučaj Ina - MOL na ponovno suđenje, izašao iz svojih ingerencija upuštajući se, kako tvrde meritorni pravni stručnjaci, u nepripadajuće mu ocjenjivanje činjeničnog stanja. Ta se kontroverzna i kompromitirajuća odluka u javnosti već neko vrijeme povezuje s glasinama, tjednik Nacional tvrdi da je riječ o indicijama, o pet milijuna eura mita, kojima su neki ustavni suci u tom slučaju navodno podmazani. Premda je riječ o vrlo teškoj i za javnost svakako uznemirujućoj tvrdnji, nadležne institucije ne reagiraju.

Kao što nema reakcije ni na informacije da u pokušaju kupovanja oslobađajuće presude za Branimira Glavaša na Vrhovnom sudu predsjednik te najviše pravosudne instance nije govorio istinu. Njegovo se svjedočenje ne poklapa s transkriptima tajno snimljenih razgovora, koje je Jutarnji list nedavno objavio, a što upućuje na mogućnost da su kraci korupcijske hobotnice prodrli do vrlo visokih razina Vrhovnog suda.

Tezu da je propast hrvatske tužbe protiv MOL-a skrivilo nemarno i prilično trulo, ponekad i sabotersko, možda i korumpirano hrvatsko pravosuđe, treba zaokružiti s još nekoliko podataka. DORH je svoje postupke protiv Sanaderovih korupcijskih podviga pokrenuo vrlo kasno, tek kad je ovaj sišao s vlasti. Pravni stručnjaci tvrde da optužnica u slučaju Ina - MOL nije dobro skrojena.

Upravo se razvija polemika o tome je li u godinu dana, koliko je presuda protiv Sanadera bila pravomoćna, DORH trebao i mogao pokrenuti postupak za poništenje spornog međudioničarskog ugovora s MOL-om. Neke od tih odluka ne idu na dušu samo pravosuđu, nego vrlo vjerojatno i političkoj vlasti. Na primjer, već pripremljena tužba kojom se pred hrvatskim sudovima namjeravalo izboriti usklađivanje modela funkcioniranja Ine s hrvatskim zakonima, odlukom Milanovićeve vlade nikada nije aktivirana.

Premda se sada kao krucijalno nameće pitanje kako namaknuti silne pare potrebne za povrat Ine u hrvatske ruke, možda je ipak mnogo važnije kako urediti hrvatsko pravosuđe tako da ne radi protiv hrvatskih nacionalnih interesa.