Aristotel je 350 godina prije Krista predvidio da će nam se dogoditi Most

Demagogija kao politički pojam postoji još iz vremena stare Grčke, a Aristotelovo tumačenje demagogije (kovanica izvedena iz grčkih riječi za narod i upravljanje) apsolutno je primjenjivo na domaću političku scenu. Most bi, recimo, komotno mogao kopirati Aristotelovu definiciju demagogije i uvrstiti je u preambulu svoga političkog programa.

Da previše ne dulje i ne troše odveć vremena, najlakše bi im bilo da otvore Rječnik filozofskih pojmova (ima ga na internetu - pretražiti stranice Udruge za promicanje filozofija) i samo preuzmu definiciju. A u njoj stoji da je "demagogija političko djelovanje s ciljem postizavanja pristanka mase, usmjeravajući je na činjenice i argumente koji uzbuđuju strasti. Prema Aristotelu, demagogija je pokvareni oblik uspostave demokracije, po kojoj dolazi do tiranije grupe ili pojedinca. Demagozi, oslanjajući se na masu, računajući na njezinu nezrelost te obećavajući brzo ispunjenje želja, ubrzavaju potpuni prevrat u državi. Demagogija je praksa kojom vlast udaljuje građane od stvarnog sudjelovanja u javnim poslovima, upućujući na nebitno i obećavajući neostvarivo".

Dakako da ni jedan političar nije lišen demagogije, osobito tijekom predizbornih kampanja kada će političke stranke i njihovi kandidati učiniti sve ne bi li se dodvorili biračima. I neće se dogoditi ništa strašno ako se demagogija iscrpi u prvom dijelu citirane definicije (političko djelovanje s ciljem postizavanja pristanka mase, usmjeravajući je na činjenice i argumente koji uzbuđuju strasti) i završi sa zaključenjem izbora. No, postane li demagogija kontinuirani oblik političkog djelovanja, ona postaje vrlo opasna i prijeti ostvarenjem drugog dijela Aristotelove definicije, da "manipuliranjem nezrele mase dobijemo vlast koja će građane udaljiti od sudjelovanja u javnim poslovima, upućivati ih na nebitno i obećavati neostvarivo".

A Most je u tome na pola puta. Demagogijom su došli na vlast, ali je nisu preuzeli u cijelosti nego je kao manjinski partner dijele s HDZ-om. Problem je, međutim, što Most kao hrvatska demagoška partija stalno prijeti da će poljuljati i destabilizirati Vladu jer se opet ponaša kao oporba u vlasti, te poput hrđe malo-pomalo nagriza većeg partnera.

Most ima četiri ministra u Vladi. Uz iznimku Ivana Kovačića koji je u prošlom sazivu bio saborski zastupnik i u prvo vrijeme, sve dok pred TV kamerama nije HDZ-u poručio tko ih j**e, predsjednik Kluba zastupnika Mosta, svi njihovi ministri imaju kontinuitet iz prošle vlasti. Lani je na redovnim parlamentarnim izborima Most dobio veliku podršku birača, i to na obećanjima da će dokinuti učmalu vladavinu HDZ-a i SDP-a koji se periodično smjenjuju, te da će provesti sveobuhvatne reforme. Nije se moglo živjeti od priča o reformama. Svaki se mostovac izražavao kao da ima normu najmanje tri puta u svakoj rečenici izgovoriti riječ "reforma". Trubili su tako sve do nove kampanje i novih prijevremenih izbora, sve dok se nisu opet smjestili na vladajuće pozicije s obje strane Markova trga. Zaposjeli su fotelje (kako to sami vole reći) i počeli se ponašati kao da reforme nikada nisu ni prevalili preko usta.

Jedini ministar iz garniture koja čini kontinuitet s bivšom Oreškovićevom Vladom, a koji je izašao s konkretnom i pripremljenom reformom, jest HDZ-ov ministar financija Zdravko Marić. Bez prethodnih velikih najava i riječi, ministar Marić je novog premijera Andreja Plenkovića dočekao s pripremljenim paketom poreznih zakona čiji je osnovni cilj rasteretiti cijenu rada, stimulirati potrošnju i potaknuti gospodarstvo.

No, hrvatska demagoška partija po običaju se dohvatila najmanje važnog i udarila kontru. Fokusirali su se na to da će smanjenjem poreza na dohodak i dužnosnicima porasti plaće, pa najavili amandmane. Nema veze što od toga proračun neće imati koristi i što nema ni jednog suvislog objašnjenja što bi se postiglo cementiranjem dužnosničkih plaća. Most je procijenio da to dobro zvuči i plasirao novu demagošku priču. Taman se stišala mantra o plaćama, kad se novi virtuoz mostovske demagogije, ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić ponovo dohvatio ministra Marića. Ne smatrajući potrebnim makar poslušati kakav koncept Marić zagovara, Orepić je ispalio da će Porezni Uskok spasiti od ministra Marića, angažirati ga u policiji i otvoriti mu maksimalni prostor kako bi nastavio s radom jače nego do sada. Kako će ih zaposliti, koje će mu ovlasti dati, koje bi to poslove radio pod njegovim skutima?! Hoće li Orepić formirati svoju policiju koja će postupati po njegovim uputama i kriterijima? Za sada neće. No, bude li Most i dalje ovako uspješan u prodavanju magle, stvarno prijeti opasnost da se realizira Aristotelova definicija demagogije kao "pokvarenog oblika uspostave demokracije, po kojoj dolazi do tiranije grupe ili pojedinca".