AUGUSTIN PALOKAJ Ni Nizozemska ne krije da je jedinstvo EU sada u opasnosti

Europska unija preživjela je 2015. godinu. Riječ “preživjela” je prikladna jer se ta godina svakako može smatrati najtežom u povijesti Unije tijekom koje su se uzdrmali temelji na kojima je ona izgrađena, a to su solidarnost među državama članicama, schengenska zona slobode kretanja, sloboda kretanja radnika i jedinstvo eurozone. Sva ta pitanja doživjela su duboku krizu i svaka je od njih bila toliko ugrožena da je u pitanje došao i njihov opstanak.

Grčka kriza dovela je do prijetnji da će je izbaciti iz eurozone ako ne pristane na uvjete pod kojima može dobiti novi paket pomoći kako bi spriječila bankrot. Zbog izbjegličke krize države članice su se okrenule jedna protiv druge, neke su vratile policajce na unutarnje granice Schengena, a druge granicu ogradile žilet-žicom. Svaki pokušaj pronalaska zajedničkog rješenja je završen polovičnim rješenjima kojima su se neke države protivile, čak se i žalile sudu Europske unije. EU nije imao apsolutno nikakav važan utjecaj u događajima u svijetu, od Bliskog istoka do Ukrajine, ali se našao u situaciji da zbog situacije u drugim krajevima svijeta snosi posljedice i u obliku velikog, dosad nezapamćenog vala izbjeglica te u terorizmu.

U ovakvim okolnostima Nizozemska je 12. put preuzela predsjedavanje Europskom unijom za sljedećih šest mjeseci, tijekom kojih će pokušati "održati EU zajedno". Iako po broju stanovnika sa 17 milijuna ne spada među najveće države članice, važnost Nizozemske u EU je znatno veća od njene veličine. Ona je jedna od osnivačica EU, osnivačica Schengena, eurozone i uvijek je bila na čelu procesa dubljih integracija. Kao bogata država jedan je od najvećih neto uplatitelja u zajednički proračun Europske unije. Poznata je po otvorenim političkim stavovima i po tome što ne koristi diplomatske fraze kad se treba opisati određeni izazov. Zato i sada nizozemski političari ne oklijevaju reći da je prioritet "održati EU zajedno" jer su svjesni da je ugrožen cijeli projekt europskog jedinstva. Uostalom, što bi od EU ostalo kad bi se počelo izbacivati države iz eurozone, kad bi se suspendirao na dulje vrijeme Schengen, kad bi se počela ograničavati sloboda kretanja radnika ili kad bi prvi put u povijesti jedna važna i velika država članica odlučila napustiti Europsku uniju? A sva ta pitanja čekaju EU u sljedećih šest mjeseci, tijekom kojih će njome predsjedavati Kraljevina Nizozemska.

Dobro je što nizozemski političari, iako kažu da će učiniti sve kako bi se pronašlo zajedničko rješenje u duhu solidarnosti i europskog jedinstva, ne isključuju niti jednu opciju, pa ni one najgore. Iz te države su došle i ideje o "mini Schengenu" i poruke da bi se dio sredstava iz kohezijske politike namijenjenih manje razvijenim državama trebalo preusmjeriti za pomoć državama koje snose najveći teret izbjeglica. To je jasna poruka istočnoeuropskim državama poput Poljske, Češke, Slovačke i Mađarske koje ne žele prihvatiti provedbu odluke o razmještaju izbjeglica, a s druge strane su već iskoristile na stotine milijardi eura iz tih fondova u kojima su najviše pridonijeli upravo Nizozemci, Britanci, Austrijanci i Nijemci.