PAG - Sestre benediktinke iz samostana Sv. Margarite u Pagu posljednjih tjedana imaju pune ruke posla. Razlog je baškotin, zaštićeni prehrambeni proizvod koji nosi oznaku "izvorno hrvatsko" i koji se u paškom samostanu proizvodi puna tri stoljeća.
Baškotin je posebna vrsta tvrdoga peciva, a recept za taj specijalitet nikada nije izašao iz zidina staroga samostana.
- Receptura i izrada baškotina prenose se s generacije na generaciju sestara. To je naš tradicionalni proizvod od kojega je samostan uvijek imao skroman prihod. Proizvodi se ručno i sestre ga rade s ljubavlju. Baškotin je okus baštine Paga koji vole mladi, kao što su ga voljeli njihovi očevi i majke, njihovi djedovi i bake - kaže sestra Benedikta.
Imati baškotine na stolu oduvijek je bio dio prestiža Pažana, a posljednjih godina uz paški sir i pašku janjetinu baškotin je postao proizvod koji obavezno moraju kušati svi koji posjete Pag.
- Mnogi ljudi, naši poznanici iz Zagreba, Rijeke, Zadra, zovu nas i naručuju ih preko telefona. Traže ga i stranci. Atrakcija im je samostanski proizvod, što se u inozemstvu izuzetno cijeni. Cijeni se jer je samostanski proizvod ručni rad u kojem nema nikakvih konzervansa - kaže sestra Benedikta. Iako su baškotini u Pagu vrlo traženi, sestre benediktinke ne mogu ih proizvesti u dovoljnim količinama jer sve rade ručno. Zbog čega naoko obično tvrdo pecivo uživa takav status - rekla je časna sestra Benedikta.
- Naš baškotin star je više od 300 godina. Prema usmenoj predaji baškotine je rado jela i austrijska carica Marija Terezija. Jeli su ih mnogi plemići i plemkinje u Italiji, Francuskoj i drugim zemljama - objasnila je sestra Benedikta.
Nju i druge sestre u samostanu do kraja ljeta čeka još puno posla kako bi ispunile želju većinu onih koji bi kušali baškotine. Kada dođe rujan, tempo će se malo smiriti, ali i u zimskim mjesecima u paškom samostanu svakodnevno se širi miris baškotina.
Molitva i blagoslov za spektar okusa i mirisa
Receptura baškotina na prvi pogled sasvim je jednostavna. Na prostranim drvenim stolovima rano ujutro sestre benediktinke spretno izmijese tijesto koje se nakon dizanja razvlači i slaže u velike tepsije. Nakon prvog pečenja baškotini se razdvajaju i vodoravno slažu u posude za pečenje. Poslije drugog pečenja, baškotini se osuše i postanu prepoznatljive zlatno-žute boje. Zanimljivost cijele procedure miješanja i pečenja baškotina jest da sestre cijelo vrijeme mole krunicu za zdravlje svih ljudi. Upravo riječi molitve i blagoslova, kako kažu sestre benediktinke, baškotinu daju jedan poseban spektar okusa i mirisa koji liječi dušu i tijelo. (D. V.)
|
Tajna samostanskog peciva
|
D. Vuleta