Borna Bikić: Jelena je na dobrom putu da uđe među prvih pet tenisačica

Zagrepčanin Borna Bikić, u medijima opisivan kao teniski prevarant, playboy, zavodnik, uglavnom teniski trenerski luzer koji je navodno uništio karijere dviju mladih zvijezda, Jelene Dokić i Karoline Šprem, proteklih se dana ponovno našao u središtu novoga skandala. Uvjetno je osuđen jer je uzeo novac za nabavu automobila koji nije nabavio, a novac nije vratio (dug je podmirio nakon presude). Međutim, spomenuta afera samo je jedna u nizu onih uz koje se veže braću Bikić, 31-godišnjeg Bornu i 23-godišnjeg Tina.



Opisuje ih se kao "bratski tandem koji pomoću 'kvarne' strategije zavađa mlade tenisačice te im teniskim neznanjem" uništava karijere. Kao dokazi se navode karijere Jelene Dokić, djevojke Bikića juniora, koja je s četvrtog mjesta, pod trenerskom palicom Borne Bikića, pala na 587. mjesto, te Karoline Šprem, svojedobno spominjane kao Bornine djevojke, koja je također doživjela neuspjeh te se sa 17. mjesta spustila na 89. Međutim, zanimljivo je da djevojke, iako ostvaruju lošije rezultate, o Bikićima ne govore loše, već to čine njihovi roditelji, a Jelena Dokić i danas trenira s Bikićem starijim i hoda s Bikićem mlađim. Borna Bikić zato je, nakon duge medijske stanke, odlučio ispričati svoju stranu priče, zamolivši jedino da mu se ne postavljaju pitanja o Karolini Šprem.



• Jeste li prevarant u tenisu, kao što je presuđeno da ste bili u poslu s automobilima?



- Naravno da nisam. Taj posao s autima nema veze sa sadašnjim poslom i tenisom. Taj život je iza mene i žalim što sam bio dio njega. Stari Borna više nema veze sa mnom. Odavno sam krenuo novim putem, ali tek je to izašlo u javnost. U koju svrhu? Da me se uništi kao čovjeka. Imam pravo na život kao i svatko drugi. Priznao sam krivnju, platio dug i nije me sramota reći: "Učinio sam to i oprostite!" Ali nakon toga idemo dalje.



 • Je li u tom razdoblju bilo još oštećenih?



- Dosta sam ljudi u tom razdoblju izgubio, povrijedio i iznevjerio. Žao mi je zbog toga. Krenuo sam u taj posao, povuklo me. Zanio sam se. Želio sam prodavati automobile, umjesto da sam se bavio tenisom. Kad sam se opekao i shvatio da to nije to, spustio sam se na zemlju. Sad mi je žao i želim se ovim putem ispričati svima koje sam povrijedio. No, moj je život moja stvar i križ koji mi je Bog namijenio, a ja ću ga dostojanstveno, kao i do sada, nositi i u pravom i poštenom radu tražiti iskupljenje i zadovoljstvo. Nepokolebljiv optimizam i vjera daju mi snage da uspravno idem naprijed u budućnost koju mi nitko nema pravo oduzeti. Čitava ova hajka na mene smišljeno je manipuliranje kako bi me se diskreditiralo, omalovažilo i uništilo kao čovjeka. No, dovoljno sam sazrio kroz životne kušnje da me ovakvi napadi samo jačaju, a spoznaja da prema onima koji to čine nemam ni trunke mržnje ili gnjeva jasan je pokazatelj da je moj put ispravan. Toliko o tome.

• Mnogi se pitaju kako ste se našli u svijetu tenisa i opisuju vas kao samoprozvani teniski autoritet?



- U tenisu sam od svojih dječjih dana i cilj mi je uvijek bio da budem trener. Radio sam na tome, upisao sam i fakultet, koji, nažalost, nisam završio. Kasnije sam otišao u Njemačku, također radi tenisa. Držao sam tamo satove, a već s 18. godina u Zagrebu sam otvorio školu tenisa za djecu i odrasle. Jednostavno se ne može reći da sam pao s Marsa u tenis. To je nebuloza. Vjerojatno bi oni koji to govore htjeli biti poput mene. Sretan sam tu gdje jesam i želim biti još bolji.



• Zašto se niste okušali kao profesionalni tenisač?



- Nisam to želio jer to podrazumijeva velika odricanja i rizik, a uspije jedan od tisuću. Oduvijek sam želio biti samo trener, nisam želio biti niti tenisač, niti playboy. Nije nužno biti profesionalni igrač da bih bio dobar trener. Ima puno takvih slučajeva.



• U profesionalnom tenisu prvo ste trenirali Njemicu Marlene Weingartner?



- Počeo sam s njom suradnju u prosincu 2002., a ne, kako mi se imputira, u veljači te godine. U prosincu 2002. bila je 118. na rang-listi. U vrijeme naše suradnje penjala se na listi. Postala je ponovno prva igračica Njemačke i nastupila na Olimpijadi 2004. Dakle, nakon našega rastanka, njezina se karijera nastavila. Radili smo vrlo ozbiljno i imali tim ljudi oko sebe. S nama su radili hrvatski stručnjak dr. Alexandar Pešut i vrhunski fitness trener Vilim Rimac, koji mogu potvrditi način i ozbiljnost rada. Marlene je u toj fazi na sebe skrenula pažnju medija nakon nastupa na Australian Openu 2003. Takvi se uspjesi ne ostvaruju zbog 'lijepih riječi', nego teškog i discipliniranog rada. Trener je svima dobar kad se pobjeđuje, a uvijek kriv kad se gubi. S Marlene sam prekinuo suradnju kad više nisam vidio prostora za napredak. Očito M. Weingartner žali nakon što sam prekinuo suradnju jer ne vidim razloga da nije mogla napredovati s drugim trenerima, ako sam ja bio toliko loš. Što se novca tiče i imputacija u vezi s tim da želim samo novac, mogu samo reći da svi mi radimo za plaću. Uostalom, tenisačice nisam izabirao ja, već one mene. Nervoza nakon mog odlaska govori da me nisu zaboravili. Ako je netko loš, onda, kad ga se 'riješiš', trebaš biti sretan, a ne ogorčen.



• Zašto ste se razišli s Marlene Weingartner?



- Nisam se više vidio u svemu tome. Bilo je dosta pritisaka sa strane. Roditelji se često brinu za svoje kćeri koje same s trenerom putuju po svijetu, pa su uvijek u strahu da ćemo ih navesti na krivi put i uzeti im novac. Priča je uvijek ista - prevelika očekivanja i pritisci. S njom više nisam vidio napredak, stalno smo išli gore-dolje pa sam otišao.



• Njezini su roditelji također bili ogorčeni na vas, a njezin vas otac danas opisuje kao osobu bez morala i karaktera koju zanima samo novac.



- Ma ta se priča s njezinim roditeljima uvijek najviše reflektirala na nju. Čuo sam da je njezin otac ogorčen na mene, ali ne znam zašto. Definirao bih rad s Marlene kao Sizifove muke. Puno smo radili, ali uvijek bi se nešto pojavilo što bi spriječilo napredak. Situacija je postajala sve napetija i napetija, a ja sam želio napredovati. Ona je inače jako vrijedna, ali tako je ispalo. Čujem danas da tenis ne igra već dvije godine. Dobro smo funkcionirali, ali nam drugi nisu dali naprijed. Želim još dodati da je godinu dana prije mene promijenila 19 trenera, a i godinu poslije ih je također bilo puno. Izgleda da je sada njezin otac ogorčen na mene, a ne na ove trenere koji su se mijenjali kao čarape. No, nema veze, sve je to dio našeg svijeta.



• Nakon Marlene Weingartner počeli ste trenirati Jelenu Dokić?



- Počeo sam s njom trenirati u lipnju 2003. godine. I apsolutno nemam veze s njezinim odlaskom od roditelja. Kad sam s njom počeo trenirati, već je živjela sa svojim dečkom u Monte Carlu. Razgovarali smo o tome da probamo zajedno trenirati. Iako smo imali problema, mislim da smo postigli dobre rezultate. Međutim, kad sam je preuzeo, ona je padala u igri.



• Na kojem je mjestu tada bila?



- Mislim da je bila 11., ali s tendencijom pada jer je u sljedećih nekoliko tjedana, otkako sam je preuzeo, branila poene. Da je tada izgubila, tu bi sezonu završila na 50. ili 60. mjestu, ali je bila 13. ili 14. na svijetu. I baš kad je stala na noge, počeli su ekstra problemi.



• Mislite na probleme s njezinim ocem?



- Pa da, roditelji su cijelo vrijeme bili prisutni u njezinu životu, ali su je u tim trenucima počeli stalno nazivati i  maltretirati. A bez podrške nema ni rezultata. Ako sportašu glava nije čista, nema ni rezultata, bez obzira na to koliko, s kim i kako radio.



• Koliko ste u toj prvoj fazi ostali s Jelenom?



- Od 2003. do ožujka 2005. S tim da je u 2004. imala dvije operacije i veliku stanku, a nismo uzeli zaštićeni status, nego smo riskirali. Kad smo se razišli, bila je na 120. mjestu.



• Zašto ste s J. Dokić ostali toliko dugo kad ste s Marlene prestali raditi nakon što u samo šest mjeseci niste vidjeli napredak?



- Mislio sam da će biti bolje kad riješi sve te operacije. Mislio sam da možemo sve okrenuti u našu korist. Riskirali smo. Teško je to objasniti. Nisam s Marlene prekinuo radi imena Jelena Dokić ili radi većeg novca. Jednostavno sam tako odlučio i napravio. Kako je ona mene uzela za trenera, tako sam ja s njom prekinuo suradnju.



•  S Jelenom Dokić ste također u jednom trenutku prekinuli suradnju. Zašto?



- Nismo više imali zajednički jezik o poslu. Imali smo drugačije poglede na život i tenis pa smo se razišli, ali sada, godinu i pol dana kasnije, opet pokušavamo nešto zajedno.



• Može li se Jelena Dokić ikad više vratiti među prvih pet?



- Na dobrom je putu. Potencijala ima, to se zna. Izgleda zrelija. Ukratko, mogu reći da imam jako dobar osjećaj.



• Jeste li riješili odnose s njezinim roditeljima, odnosno ocem?



- Nisam ja nikad s njim ulazio u sukob, nego on sa mnom. Jelenu ništa ne pitam o tome jer je to njezina privatna stvar i to je na njoj da rješava. Ako mi je voljna sama nešto ispričati, pomoći ću joj, ali da se guram, to ne želim.



• Kroz sve te priče provlače se napeti odnosi između vas i roditelja tenisačica s kojima radite?



- To su mlade djevojke kojima je vanjski svijet nepoznat i tu su roditelji da ih zaštite. No, uvijek se isprepleću uspjeh, novac i slava pa se svi boje da netko drugi ne bi bio pod svjetlima reflektora. Kako god, osobno nemam nikakvih tendencija nekome nešto uzeti, samo radim svoj posao i želim zaraditi svoju plaću i imati mir.

 Zapravo ne znam tko u novinama dobiva toliko prostora koliko ga ja dobivam. Nisam se nikad volio gurati u medije i od početka sam želio biti u sjeni. • Kako to da ste završili baš u ženskom tenisu?



- Iskreno se to i osobno pitam. Ne znam, tako je to počelo baš s curama. Neki misle da je lakše uspjeti u ženskom tenisu, makar iza toga stoji puno više nervoze i puno više problema. Žene su senzibilnije i s njima treba balansirati. S dečkima je jednostavnije raditi jer su u neku ruku i samostalniji. Djevojke su same i uvijek im treba netko za razgovor. Da treniram dečke, ne bih imao ovoliko problema.



• Ali nije isključeno da ne biste postali playboy?



- To je čisti apsurd. To je počelo s Damirom Dokićem koji je izjavio da sam žigolo i da me se ubacuje gdje treba. Ne znam zašto me se percipira kao nekakvog playboya?! Ne znam što to uopće znači. Ja samo radim svoj posao, za plaću koju dogovorim. Playboyi se ne dižu u pola sedam ujutro i ne bore se s toliko problema. Playboy je u neku ruku i parazit, a ja nisam parazit. Možda bi mi bilo bolje da sam playboy?!



• I dalje vjerujete u uspjeh?



- Uspjet ću sigurno. Ne mogu reći da već nisam uspio jer sam s Jelenom imao solidne rezultate u situaciji u kakvoj smo bili.



• Uspjeh je ipak prvih pet ili deset.



- Prvih pet ili deset je cilj. Ali uspjet ću sigurno, isplatit će se sve ove muke.



 • Rijetko istupate u medijima i smatrate da se o vama namjerno piše u negativnom kontekstu. Zašto?



- Ne znam zašto tolika medijska pompa oko mene i čemu tolika negativna slika o meni. Kao da imam puno neprijatelja. Zapravo ne znam tko u novinama dobiva toliko prostora koliko ga ja dobivam. Nisam se nikad volio gurati u medije i od početka sam želio biti u sjeni. Zato već dugo nisam dao ni jedan intervju.



• Imate li neku novu mlađu tenisačicu za koju smatrate da biste s njom mogli ostvariti i svoje snove?



- Ima nekih juniora s kojima sam bio u kontaktu. Želja mi je izgraditi nekog tenisača ili tenisačicu. To mi je želja. Već sam toliko živaca ostavio u tenisu da ću jednom sigurno uspjeti.



• Ako ste već toliko živaca 'potrošili', jeste li bar nešto zaradili? Vozite li kao pravi playboy Porsche ili ne?



- Nisam nešto ekstra zaradio. Nije to toliki novac i glamur o kakvom se piše. Možda je za igračice, ali ne i za trenere. Normalno se živi. Nisam gladan, nisam žedan... Nisam ni ušao u tenis da bih postao bogat.



• Upoznali ste brojne svjetski poznate tenisačice. Kakav odnos imate s njima?



- Sve sam ih upoznao i svaka je na svoj način zanimljiva, i sve su drage. Moj odnos s njima većinom je na prijateljskoj osnovi.

Osuđen zbog prijevare Prije nekoliko godina Bikić je osuđen na 10 mjeseci zatvora, odnosno uvjetno četiri godine zbog prijevare. Kriv je jer je od T. H. uzeo 42.000 DEM za nabavu automobila koji nije nabavio, a ni novac nije vratio u roku. Tvrdi da je dug u međuvremenu podmirio. Odvjetnik Zdravko Sesar potvrdio je njegove navode, a preostali dug (u iznosu od 30 tisuća njemačkih maraka) predao je u ime svog klijenta. Tvrde da u pitanju nije bila prijevara nego propali posao. No, Bikić je novac vratio tek nakon što ga je T. H. tužila i pobijedila na sudu.

Vanja Nezirović