BRISELSKI POUČAK

Brexit može postati dobitak i za London i za EU

Theresa May i Jean-Claude Juncker
 Yves Herman / REUTERS

Mnogo je tema kojima se ovih dana zaokupljaju lideri Europske unije, ali nijedna ni blizu ne konkurira prioritetu - pregovorima o Brexitu, odnosno Ugovoru o povlačenju između EU i Ujedinjene Kraljevine. EU je na rubu trgovinskog rata sa Sjedinjenim Američkim Državama, počeli su teški pregovori o budućem višegodišnjem financijskom okviru nakon 2020. godine, različito gledanje na upravljanje migracijama i dalje prijeti dubljim podjelama unutar Unije, a usto je i sve više kritika da u nekim članicama dolazi do erozije demokratskih standarda i vladavine prava.

No, uvijek kada se govori o Brexitu, medijska je pozornost najveća. Tako je bilo i ovaj tjedan kada su nakon dugo vremena glavni pregovarači (Michael Barnier u ime EU i David Davis u ime UK) mogli zajedno obznaniti da je postignut važan napredak u pregovorima o nacrtu ugovora o povlačenju. Obje su se strane dogovorile o prijelaznom razdoblju, trajanju i obvezama u tom roku.

Ujedinjena Kraljevina tako će od ponoći 30. ožujka sljedeće godine formalno prestati biti zemlja članica EU i imati status treće države. No, 21 mjesec od toga datuma, dakle do kraja prosinca 2020., svi će zakoni EU i dalje važiti na teritoriju Ujedinjene Kraljevine, uključujući i one koje će se usvojiti u tom razdoblju. UK više neće imati pravo glasa, ni sudjelovati na sastancima EU, ali će morati ispoštovati sve odluke.

U tom će roku i radnici iz drugih država Unije moći ići slobodno raditi u Veliku Britaniju, a njihov status i nakon tog bi roka bio izjednačen s onima koji su došli dok je Ujedinjena Kraljevina bila članica Unije. Budu li se s time složili lideri 27 država EU, vrlo brzo bi mogli početi i razgovori o elementima budućeg sporazuma o odnosima nakon Brexita. No, formalni pregovori, pogotovo o trgovinskom dijelu, mogu se otvoriti tek nakon ožujka 2019., kada UK i formalno postane treća država.

Taj uspjeh u zadnjoj rundi doista je velik preokret u odnosu na ono što se događalo u onoj prije nje. Tada je Europska unija poručila da neće biti sporazumnog raskida braka ako se ne osigura da između Republike Irske i Sjeverne Irske ne bude tvrde granice. Predložili su da Sjeverne Irska ostane u carinskoj uniji s EU kako bi se u tom dijelu protok ljudi i roba odvijao kao i do sada, a time osigurao nastavak primjene Mirovnog sporazuma za Sjevernu Irsku. Takav prijedlog Komisije izazvao je bijes u Londonu. U reakcijama su otišli tako daleko da su to nazvali “Aneksijom teritorija” i poručili kako ni jedna vlada u Londonu na takvo što ne može pristati. Čulo se da su šanse za sporazumni raskid braka jako male, da vrijeme teče brzo i da se svi moraju pripremiti za razlaz bez sporazuma, dakle - najgori scenarij.

Sada je pak atmosfera mnogo bolja i vratio se optimizam. London je odustao od nekih prijašnjih zahtjeva, poput onih da regulaciju boravka mogu tražiti samo oni koji su došli prije Brexita, a sada to mogu i oni koji će se doseliti i početi raditi tijekom prijelaznog razdoblja. To je otvorilo mogućnost da se krene i u dublje razgovore o budućim odnosima, a obje strane žele imati najbliže moguće odnose. No, glavni problem koji je prije nekoliko tjedana doveo do eskalacije nije riješen. On je odgođen. Europska komisija kaže da Unija nije odustala od zahtjeva oko granice između Republike Irske i Sjeverne Irske, a Velika Britanija još nije dala konkretniji bolji prijedlog.

Sve oko toga je odgođeno. Michael Barnier poručio je kako EU i dalje ostaje otvoren za neko rješenje koje će biti bolje i učinkovitije, ali neće odustati od ključnog cilja da na tom dijelu otoka ne bude tvrde granice. Najlakše bi bilo kada bi se prije formalnog Brexita, a najkasnije prije isteka prijelaznog razdoblja, postigao i sveobuhvatni Sporazum o pridruživanju između Europske unije i Ujedinjene Kraljevine kojim bi se riješilo i pitanje buduće trgovine, a time i kakva će biti carina, tj. hoće li je uopće biti između zemalja EU i Velike Britanije.

Ipak, i dalje ostaje problem što iz Londona još nema jedinstvenog, konačnog prijedloga kako oni vide buduće odnose. To da oni žele pristup jedinstvenom tržištu EU, da vrijede sloboda kretanja roba i usluga, ali ne i sloboda kretanja ljudi i radnika, EU ne prihvaća. Nije Londonu dopustio da probire što želi, a što ne. S druge strane, ako bi London pristao na sporazum i status kakav imaju Švicarska i Norveška, dakle da vrijedi sloboda kretanja radnika, onda bi obezvrijedili glavne argumente onih koji su glasali za napuštanje EU.

Njima je dolazak radne snage iz drugih država članica EU, uz propagandu da oni crpe velika sredstva iz fondova socijalne pomoći u UK, iako je dokazano da su u nju više uplaćivali kao doprinos nego uzimali kao beneficije, bio glavni argument u kampanji. No, sada argumenti iz prošlosti nisu važni jer je, koliko god to ironično bilo, teret za dobar sporazum o razlazu i o budućim odnosima pao na leđa onih koji nisu bili za Brexit, uključujući i sadašnju premijerku Theresu May.

Zadnji dogovor i za Hrvatsku ima određeni značaj. Isti dan kada su Barnier i Davis u Bruxellesu postigli deal da će se status onih radnika koji budu dolazili u UK tijekom prelaznog razdoblja izjednačiti po statusu s onima koji su došli dok je UK član EU, premijeru Andreju Plenkoviću je britanska premijerka May poslala obavijest da je UK odlučio od 1. srpnja ove godine ukinuti ograničenja za radnike iz Hrvatske koji će otada imati slobodan pristup britanskom tržištu rada. Za Hrvatsku je to bitno jer se jedino tako može osigurati poštovanje načela o nediskriminaciji. Dakle, sada će i Hrvati imati isti status za pristup britanskom tržištu rada kao i svi građani ostalih 27 članica EU. Za one koji već rade u toj državi, ili koji misle ići raditi, time se rješava jedan bitan problem. I nakon toga će svoj status u UK moći regulirati kao i svi drugi.

Da je htjela, Ujedinjena Kraljevina je mogla pokušati produljiti ograničenja za pristup tržištu rada za Hrvate za još dvije godine. Doduše, trebala bi uvjeriti Europsku komisiju da ima valjan razlog. Dobro je stoga što je ovo pitanje sada riješeno. Bez zadrške sada možemo reći da Barnier, kada u ime EU razgovara s Davisom o pravima EU građana u UK, to čini i u ime hrvatskih državljana. Naravno da će u Hrvatskoj neki reći da je to loše jer će sada još više mladih otići iz države, ali ako se već netko odluči otići, onda je bolje da ima zaštićena sva prava i bude ravnopravan sa svim drugim državljanima Europske unije.

Nakon prvobitnih reakcija, poruka da će Britanci zažaliti što odlaze iz EU, pa i onih iz Amerike da se EU počeo raspadati, otvara se mogućnost za sporazumni raskid braka, nakon čega je moguće da i jedna i druga strana budu na dobitku ili - da ne budu na gubitku. Istina je da je Britancima stalo do tržišta EU, pogotovo oko pružanja usluga jer je London glavni svjetski financijski centar. S druge strane, ni države EU ne žele zbog inata izgubiti bogato britansko tržište, ni za njemačke automobile ni za francuska vina. Može se stoga reći da je proces pregovora sada ušao u racionalniju fazu u kojoj se traže rješenja, a ne razmjenjuju stavovi o crvenim crtama preko kojih se ne može prijeći.

Problem je u tome što vrijeme brzo prolazi, ostalo je još samo godinu dana, a na kraju se sve može i upropastiti. Kako reče nedavno i glavni pregovarač EU Michael Barnier, što je uvijek načelo u takvim pregovorima, “ništa nije dogovoreno dok sve ne bude dogovoreno”. Jer, na kraju će se sporazum potpisati i ratificirati kao cjelina. A samo zbog jednog elementa sve može propasti. To je svakako scenarij koji i London i Bruxelles žele izbjeći, ali se ne može posve isključiti. Kako će pak biti nakon Brexita trenutačno je nezahvalno prognozirati. I u Bruxellesu i u Londonu rade na tome da iz Brexita profitiraju.

Unija će krenuti u neke reforme koje Ujedinjena Kraljevina ne bi dopustila, kao što je ukidanje prava veta na odlučivanje u vanjskopolitičkim i sigurnosnim temama. Glavni britanski pregovarač David Davis hrabri Britance porukama da će nakon Brexita “prvi put u povijesti duljoj od 40 godina” moći sklapati nove trgovinske sporazume sa saveznicima i partnerima širom svijeta, što naziva “najvećom prilikom koju pruža Brexit”.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
14. studeni 2024 23:09