Budućnost umjetnosti u njemačkim je rukama

ZAGREB - "Budućnost umjetnosti u rukama je Njemačke" naslov je teksta objavljenog u The Art Newspaperu. "Umjetničke zvijezde desetljeća, međunarodna umjetnička senzacija" sintagme su, pak, koje je Arthur Lubow koristio u svom opširnom tekstu objavljenom početkom mjeseca u uglednom The New York Timesu.



Oba teksta bave se tzv. novom leipziškom školom slikarstva, sastavljenom od umjetnika koji su završili studij tijekom devedesetih na uglednoj Akademiji vizualnih umjetnost u Leipzigu. Njihove slike sada postižu vrtoglave cijene na aukcijama diljem svijeta, a koliko god zvučalo bizarno, pojavile su se i liste čekanja još nedovršenih radova tih umjetnika.



"Kad su slikari koji se danas tretiraju kao zvijezde međunarodne umjetničke scene počeli studij u Leipzigu, odabrali su baš tamošnju akademiju jer su željeli učiti slikarstvo na način na koji se poučavalo stoljećima - crtanje aktova, svladavanje zakona perspektive te bavljenje analizom kompozicije", objašnjava Lubow u New York Timesu. Nakon ujedinjenja Njemačke odsjek slikarstva u Leipzigu bio je najismijavaniji.

Zaštita od Beuysa



Na Akademiji se tada otvorio odsjek novih medija, koji je privlačio pozornost zainteresiranih, a slikarstvo je, prema riječima jednog studenta, bilo najdosadniji odsjek, predmet sprdnje zbog tvrdoglavog pristajanja uz staromodno poimanje umjetnosti.



"Ako želite govoriti o prednostima Zida, možemo reći da nam je omogućio nastavak rada u tradiciji Cranacha i Beckmanna, a umjetnost zaštitio od utjecaja Josepha Beuysa", objašnjava profesor s odsjeka Arno Rink. Stvari su se drastično promijenile kad je najpoznatiji umjetnik među njima, Neo Rauch, sada profesor na Akademiji, 1997. osvojio nagradu lokalnih novina, što mu je omogućilo samostalnu izložbu. Uslijedila je izložba u New Yorku i nekoliko međunarodnih nagrada, a Rauch je postao zvijezda.

Marketinški trik?



Njegovim stazama krenuli su Tilo Baumgärtel, Tim Eitel, Matthias Weischer, David Schnell, Christoph Ruckhäberle i Martin Kobe, umjetnici u ranim tridesetima. Na aukciji u  Christie'su prošle je godine Weischerova slika prodana za 370.000 dolara, a Eitelova za 212.000 dolara.



Premda se njihovi radovi međusobno razlikuju, zajedničko im je, prema riječima Lubowa, iznimno dobro svladana tehnika, posvećenost figurativnom slikarstvu te melankoličan ton slika. Mladim umjetnicima na ruku idu i trenutačni trendovi na umjetničkoj sceni, odnosno "veliki povratak" figurativnog slikarstva.



U tom segmentu znakovit je potez slavnog Charlesa Saatchija, koji je nedavno "okrenuo leđa" konceptualnim umjetnicima koje je slavio devedesetih te se okrenuo slikarima. Uz priče o uspjehu grupe, pojavile su se i prve rasprave o tome koliko je stvarno riječ o novom pokretu u umjetnosti, a koliko o stvaranju branda.



Naime, nisu rijetki oni teoretičari koji tvrde da, osim što su završili Akademiju u Leipzigu, mladi umjetnici nemaju zajedničkih odrednica te da je riječ samo o vještom marketinškom triku galerista u Berlinu i New Yorku.



Bilo kako bilo, bogati kolekcionari hrle u Leipzig. Najčešći među njima su Amerikanci, koji postavljaju samo dva pitanja: je li mlad i dolazi li iz Leipziga. Ako su odgovori potvrdni, slijedi: Kupujem! Paralelno na svako mjesto Akademiji godišnje dolazi više od dvadeset zainteresiranih.