Marijan Bušić (55), treće dijete hercegovačkih doseljenika u Slavoniju, rođen je u Novoj Gradiški 1952. godine. Nekoliko desetljeća poslije, kad je stekao slavu i bogatsvo, postao je rado viđen gost, ne samo predsjednika uprava velikih kompanija, nego i moćnih političara i svjetskih medijskih mogula.
Sve je to postigao zahvaljujući strasti prema kravatama koja se nije ugasila od dana kad je, kao sedamnaestogodišnjak, u fusnoti jednog udžbenika, pročitao da je kravata zapravo izvorno hrvatska.
- Kad sam kao gimnazijalac naišao na podatak da je "kravata od Hrvata", to mi se učinilo kao nešto iznimno. Shvatio sam da je to čvrsta točka i da se kravatom može ispričati hrvatska priča, sukus najboljega iz naše prošlosti - prisjeća se Bušić.
Nakon toga osobnog i doživljaja mladi je Bušić počeo nositi kravatu u školu.
- Još sam u gimnaziji naučio vezati kravatu. Smatrao sam se odraslom osobom, momkom, pa sam imao potrebu sebi zavezati kravatu. Nisam je nosio svaki dan, ali sam povremeno u gimnaziju išao s kravatom, što je bilo neobično u vrijeme kad su aktualni bili hipiji. Kad sam napunio osamnaest godina, fotografirao sam se s kravatom i fotografije poslao svim rođacima. Na taj sam način htio reći: Evo, još je jedan Bušić punoljetan.
Nakon završetka gimnazije upisao je studij filozofije i sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
- Nakon studija nisam htio predavati marksizam, posve svjesno. Smatrao sam da je to nedostojno čovjeka - priča Bušić koji se, sukladno svojim stavovima, kao komercijalist zaposlio u Ledu.
- Radije sam prodavao sladoled nego predavao marksizam. Morao sam odglumiti da sam izgubio radnu knjižicu s upisanim završenim fakultetom pa sam zatražio novu radnu knjižicu sa srednjom stručnom spremom - priča Bušić koji se u Ledu zadržao do 1990., kada je počela demokratizacija društva.
- Produbljivala mi se svijest o tome da je priča o kravati čudesna, da ima i hrvatsku i svjetsku važnost pa sam samome sebi postavio pitanje treba li nešto poduzeti! Shvatio sam kako nije dovoljno da neki intelektualac napiše knjigu o kravati, nego je nužno da iza toga stoji konkretan proizvod. Iako sam dvojio o tome, znao sam da je to jedini ispravan put. Razgovarao sam s tridesetak ljudi, pregovarao i nagovarao ih da sa mnom uđu u projekt kravate Croata, ali nitko nije imao petlju, bojali su se. Dio njih govorio je da sam lud, da sam do tada bio normalan, i da ne znaju što se sa mnom događa. Neki su se bojali reakcija na riječ Croata, a neki su kalkulirali što će se dogoditi. Išao sam u nešto neizvjesno kad se rat osjećao u zraku, kad sam dao otkaz u Ledu i kad mi je na putu bilo peto dijete - prisjeća se Bušić.
Ipak, Zlatko Penavić iz Širokoga Brijega nije se bojao ući u partnerstvo s Bušićem. Štoviše, oni su u Zagrebu registrirali tvrtku Potomac i, budući da je za patente bio nadležan savezni ured u Beogradu, zatražili su i dobili zaštitu kravate Croata.
U početku su Bušić i njegov partner trgovali, kaže, "svime i svačim" kako bi stvorili neki kapital. Godinu dana poslije počeli su proizvoditi kravate, a 1992. na Kaptolu su otvorili prvi salon kravata.
- Godine 1992. predstavnici Turističke zajednice išli su u Johanesburg. Nisu znali na koji će način predstaviti zemlju pa smo im dali stotinu kravata. Kad su vidjeli kako su stranci pozitivno reagirali, počeli smo odlično surađivati, a ja sam dobio nagradu za promicanje Hrvatske u turizmu. Paralelno s tim, hrvatski poduzetnici, neke državne ustanove, ministarstva i naši ljudi iz dijaspore počeli su naručivati kravate za poklone poslovnim partnerima i prijateljima - "kravata od Hrvata". Potom je predsjednik Tuđman kao protokolarni dar počeo darivati kravate Croata, što je svima mnogo značilo - priča Bušić koji, baš prema modernim komunikacijskim teorijama, zna kako se "kupuje" onaj s kime se pregovara.
- Ako na poslovnoj ili političkoj razini dobiješ sugovornikovu pozornost u prvih pet minuta, onda možeš s njime što hoćeš. Obično je pitanje poput onoga "znate li da je kravata od Hrvata" ponekad, slikovito rečeno, bilo jače oružje od tenka. U ključnom je trenutku, kad sugovornici imaju predrasude, to pitanje otvorilo mnoga vrata. Kad sugovorniku ispričate tu priču, usto možete ispričati bilo koju - tvrdi Bušić.
Bušić, naime, tvrdi da su takvu priču tijekom rata ispričali mnogi hrvatski političari i diplomati jer se, uz službenu, odvijala i paralelna povijest pričanja priče o Hrvatskoj.
Priča o kravati odigravala se jako brzo. Samo četiri godine nakon što je dizajnirana i skrojena prva kravata Croata, 1995. američka postaja CNN je snimila priču o domovini kravata i Bušiću. CNN je o našoj kravati emitirao još jedan novi prilog 1978. godine.
Kad je 2003. ostvarena Bušićeva ideja da se zaveže kravata oko Arene u Puli, CNN je vijest emitirao čak 30 puta, a preuzele su je gotovo sve svjetske televizijske postaje.
- To je vidjelo više od milijardu ljudi. U Hrvatskoj ništa, osim Papina dolaska, nije snimano sa 15 kamera. Ta slika tek sada počinje djelovati. Ta se slika neprestano ponavlja, i na televizijskim programima i u knjigama - priča Bušić.
- Mi svoj brending - obašnjava Bušić - počinjemo pitanjem o detaljima dizajna kravata: Znate li da je ovo glagoljica? Znate li da su ovo motivi židovskog naslijeđa u Hrvatskoj? Mi ljude želimo nečemu poučiti.
Kad stranci dođu u Hrvatsku, doista žele kupiti jednu od 200.000 tisuća kravata, koliko ih tvrtka Potomac godišnje proizvede. Turisti kravate uglavnom kupuju u Dubrovniku, ali sve više i u Splitu, Zadru i Zagrebu. Na meti turista posebno je salon kravata u Oktogonu.
- Ondje je i kći japanskoga cara kupila kravatu, dar za cara. Predsjednik uprave Toyote nosi našu kravatu. Zanimljiv je odnos Japanaca prema kravati. Prihvaćajući zapadni način življenja, oni su prihvatili i kravatu - kaže Bušić i dodaje:
- I španjolski kralj Juan Carlos ima našu kravatu. Američki predsjednici, Clinton i Bush, nose naše kravate. Poručio sam predsjedniku Bushu da ako ne bude kravate, neće biti ni svijeta. Htio sam mu reći da ako nema prave mjere između slobode i odgovornosti, društvo se raspada, nema demokracije. Američki mu je diplomat to prenio, a ja sam povratno dobio zahvalu. Prošle godine, kad se na Brijunima okupio 21 predsjednik, svaki je od njih dobio unikatnu kravatu. Nijedan proizvođač kravata na svijetu to ne radi. Osim toga, mnogi europski parlamentarci nose naše kravate. Nose je aktualni zastupnici u Bundestagu i bivši njemački političari - Kohl, Genscher, Kinkel pa čak i Joschka Fischer, koji je nosio kravatu s motivima glagoljice, i drugi - hvali se Bušić.
Nakon uspjeha instalacije s krvataom oko pulske Arene i povlačenje konca oko Hrvatske, Bušić sprema još dva mega projekta. Prvi je vezivanje kravate oko Dubrovnika, vjerojatno sljedeće godine, za što će mu biti potrebno 150.000 metara četvornih crvenog platna te angažman mnogih plovila jer će se krvata protezati kilometar u dubinu mora. Drugi projekt je instalacija s crvenim koncem kojim će se obgrliti cijela Europe do Urala.
- Moram se čuti s Vladimriom Putinom, namjeravamo crvenim koncem obgrliti Ural, a to može dopustiti samo Putin. Instalacija kravate oko Europe zamišljena je da uđemo i u glavne europske gradove te da se ispriča priča o tome kako je kravata ušla u te gradove. Taj će projekt trajati dvije-tri godine.
Početak i kraj instalcije konca oko Hrvatske vidjelo je oko 100 milijuna ljudi, a na na Yahoouu i Googlu, uz brojne Tv postaje, to je objavljeno kao vijest dana.
Trenutačno je u tijeku projekt Izazov krvate, a riječ je o izložbi koja se seli iz gradu grad i koja je sve veća jer se nagomilavaju radovi umjetnika koji izlažu na temu krvate, au svemu ej angažirano i Minstarstvo vanjksih poslova RH.
Ovih je dana objavljena Croatica urednika Nevena Budaka u kojoj se osporava teza da je kravata izvorno hrvatska.
- S autoricom teksta u većini se stvari slažem. Ona tvrdi da je preteča kravate rubac koji su oko vrata nosili rimski vojnici. Prema arheološkim ostacima, focale, rubac, je nađen na limesu u Panoniji, dakle ovdje kod nas. To može biti rimsko, antičko, ali je činjenica da se od trenutka kad se pojavio focale pa sve do 17. stoljeća u Parizu kravata spominje samo kod Hrvata. Ako je netko toliko tvrdoglavo nosio kravatu, a drugi nisu, onda to o nečemu govori. Ako ništa drugo, mi smo spasili kravatu. Nitko ne osporava da je kravata dobila naziv po Hrvatima, a to je puno - tvrdi Bušić.
Hrvatski predsjednici i kravata Croata
Iako je nošenje kravate pitanje osobnog izbora, hrvatski su vladari dosljedni u nošenju hrvatskih kravata. Nosio ih je pokojni predsjednik Tuđman, a Mesić je samo nastavio dobar običaj: kravate poklanja kao protokolaran dar i osobno nosi domaći proizvod. Premijer Sanader također nosi kravate Croata.
Muzej kravata u osnivanju
- Osnivamo muzej jer želim da barem po nečemu budemo centar svijeta. Zaposlili smo višeg kustosa Nikolu Albanežea, profesora muzeologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bandić je obećao potporu. Sa svih strana svijeta dobivamo kravate za naš muzej. Pregovaramo s jednim bečkim kolekcionarom o kupnji više od 100 izložaka vezanih uz kravatu, među kojima su i odjeća, košulje i kravate vojvode od Windsora - otkriva Bušić.
Ivica Radoš
Sve je to postigao zahvaljujući strasti prema kravatama koja se nije ugasila od dana kad je, kao sedamnaestogodišnjak, u fusnoti jednog udžbenika, pročitao da je kravata zapravo izvorno hrvatska.
- Kad sam kao gimnazijalac naišao na podatak da je "kravata od Hrvata", to mi se učinilo kao nešto iznimno. Shvatio sam da je to čvrsta točka i da se kravatom može ispričati hrvatska priča, sukus najboljega iz naše prošlosti - prisjeća se Bušić.
Nakon toga osobnog i doživljaja mladi je Bušić počeo nositi kravatu u školu.
- Još sam u gimnaziji naučio vezati kravatu. Smatrao sam se odraslom osobom, momkom, pa sam imao potrebu sebi zavezati kravatu. Nisam je nosio svaki dan, ali sam povremeno u gimnaziju išao s kravatom, što je bilo neobično u vrijeme kad su aktualni bili hipiji. Kad sam napunio osamnaest godina, fotografirao sam se s kravatom i fotografije poslao svim rođacima. Na taj sam način htio reći: Evo, još je jedan Bušić punoljetan.
Nakon završetka gimnazije upisao je studij filozofije i sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
- Nakon studija nisam htio predavati marksizam, posve svjesno. Smatrao sam da je to nedostojno čovjeka - priča Bušić koji se, sukladno svojim stavovima, kao komercijalist zaposlio u Ledu.
- Radije sam prodavao sladoled nego predavao marksizam. Morao sam odglumiti da sam izgubio radnu knjižicu s upisanim završenim fakultetom pa sam zatražio novu radnu knjižicu sa srednjom stručnom spremom - priča Bušić koji se u Ledu zadržao do 1990., kada je počela demokratizacija društva.
- Produbljivala mi se svijest o tome da je priča o kravati čudesna, da ima i hrvatsku i svjetsku važnost pa sam samome sebi postavio pitanje treba li nešto poduzeti! Shvatio sam kako nije dovoljno da neki intelektualac napiše knjigu o kravati, nego je nužno da iza toga stoji konkretan proizvod. Iako sam dvojio o tome, znao sam da je to jedini ispravan put. Razgovarao sam s tridesetak ljudi, pregovarao i nagovarao ih da sa mnom uđu u projekt kravate Croata, ali nitko nije imao petlju, bojali su se. Dio njih govorio je da sam lud, da sam do tada bio normalan, i da ne znaju što se sa mnom događa. Neki su se bojali reakcija na riječ Croata, a neki su kalkulirali što će se dogoditi. Išao sam u nešto neizvjesno kad se rat osjećao u zraku, kad sam dao otkaz u Ledu i kad mi je na putu bilo peto dijete - prisjeća se Bušić.
Ipak, Zlatko Penavić iz Širokoga Brijega nije se bojao ući u partnerstvo s Bušićem. Štoviše, oni su u Zagrebu registrirali tvrtku Potomac i, budući da je za patente bio nadležan savezni ured u Beogradu, zatražili su i dobili zaštitu kravate Croata.
U početku su Bušić i njegov partner trgovali, kaže, "svime i svačim" kako bi stvorili neki kapital. Godinu dana poslije počeli su proizvoditi kravate, a 1992. na Kaptolu su otvorili prvi salon kravata.
- Godine 1992. predstavnici Turističke zajednice išli su u Johanesburg. Nisu znali na koji će način predstaviti zemlju pa smo im dali stotinu kravata. Kad su vidjeli kako su stranci pozitivno reagirali, počeli smo odlično surađivati, a ja sam dobio nagradu za promicanje Hrvatske u turizmu. Paralelno s tim, hrvatski poduzetnici, neke državne ustanove, ministarstva i naši ljudi iz dijaspore počeli su naručivati kravate za poklone poslovnim partnerima i prijateljima - "kravata od Hrvata". Potom je predsjednik Tuđman kao protokolarni dar počeo darivati kravate Croata, što je svima mnogo značilo - priča Bušić koji, baš prema modernim komunikacijskim teorijama, zna kako se "kupuje" onaj s kime se pregovara.
- Ako na poslovnoj ili političkoj razini dobiješ sugovornikovu pozornost u prvih pet minuta, onda možeš s njime što hoćeš. Obično je pitanje poput onoga "znate li da je kravata od Hrvata" ponekad, slikovito rečeno, bilo jače oružje od tenka. U ključnom je trenutku, kad sugovornici imaju predrasude, to pitanje otvorilo mnoga vrata. Kad sugovorniku ispričate tu priču, usto možete ispričati bilo koju - tvrdi Bušić.
Bušić, naime, tvrdi da su takvu priču tijekom rata ispričali mnogi hrvatski političari i diplomati jer se, uz službenu, odvijala i paralelna povijest pričanja priče o Hrvatskoj.
Priča o kravati odigravala se jako brzo. Samo četiri godine nakon što je dizajnirana i skrojena prva kravata Croata, 1995. američka postaja CNN je snimila priču o domovini kravata i Bušiću. CNN je o našoj kravati emitirao još jedan novi prilog 1978. godine.
Kad je 2003. ostvarena Bušićeva ideja da se zaveže kravata oko Arene u Puli, CNN je vijest emitirao čak 30 puta, a preuzele su je gotovo sve svjetske televizijske postaje.
- To je vidjelo više od milijardu ljudi. U Hrvatskoj ništa, osim Papina dolaska, nije snimano sa 15 kamera. Ta slika tek sada počinje djelovati. Ta se slika neprestano ponavlja, i na televizijskim programima i u knjigama - priča Bušić.
- Mi svoj brending - obašnjava Bušić - počinjemo pitanjem o detaljima dizajna kravata: Znate li da je ovo glagoljica? Znate li da su ovo motivi židovskog naslijeđa u Hrvatskoj? Mi ljude želimo nečemu poučiti.
Kad stranci dođu u Hrvatsku, doista žele kupiti jednu od 200.000 tisuća kravata, koliko ih tvrtka Potomac godišnje proizvede. Turisti kravate uglavnom kupuju u Dubrovniku, ali sve više i u Splitu, Zadru i Zagrebu. Na meti turista posebno je salon kravata u Oktogonu.
- Ondje je i kći japanskoga cara kupila kravatu, dar za cara. Predsjednik uprave Toyote nosi našu kravatu. Zanimljiv je odnos Japanaca prema kravati. Prihvaćajući zapadni način življenja, oni su prihvatili i kravatu - kaže Bušić i dodaje:
- I španjolski kralj Juan Carlos ima našu kravatu. Američki predsjednici, Clinton i Bush, nose naše kravate. Poručio sam predsjedniku Bushu da ako ne bude kravate, neće biti ni svijeta. Htio sam mu reći da ako nema prave mjere između slobode i odgovornosti, društvo se raspada, nema demokracije. Američki mu je diplomat to prenio, a ja sam povratno dobio zahvalu. Prošle godine, kad se na Brijunima okupio 21 predsjednik, svaki je od njih dobio unikatnu kravatu. Nijedan proizvođač kravata na svijetu to ne radi. Osim toga, mnogi europski parlamentarci nose naše kravate. Nose je aktualni zastupnici u Bundestagu i bivši njemački političari - Kohl, Genscher, Kinkel pa čak i Joschka Fischer, koji je nosio kravatu s motivima glagoljice, i drugi - hvali se Bušić.
Nakon uspjeha instalacije s krvataom oko pulske Arene i povlačenje konca oko Hrvatske, Bušić sprema još dva mega projekta. Prvi je vezivanje kravate oko Dubrovnika, vjerojatno sljedeće godine, za što će mu biti potrebno 150.000 metara četvornih crvenog platna te angažman mnogih plovila jer će se krvata protezati kilometar u dubinu mora. Drugi projekt je instalacija s crvenim koncem kojim će se obgrliti cijela Europe do Urala.
- Moram se čuti s Vladimriom Putinom, namjeravamo crvenim koncem obgrliti Ural, a to može dopustiti samo Putin. Instalacija kravate oko Europe zamišljena je da uđemo i u glavne europske gradove te da se ispriča priča o tome kako je kravata ušla u te gradove. Taj će projekt trajati dvije-tri godine.
Početak i kraj instalcije konca oko Hrvatske vidjelo je oko 100 milijuna ljudi, a na na Yahoouu i Googlu, uz brojne Tv postaje, to je objavljeno kao vijest dana.
Trenutačno je u tijeku projekt Izazov krvate, a riječ je o izložbi koja se seli iz gradu grad i koja je sve veća jer se nagomilavaju radovi umjetnika koji izlažu na temu krvate, au svemu ej angažirano i Minstarstvo vanjksih poslova RH.
|
Nakon Arena kravata i oko Dubrovnika
|
Ovih je dana objavljena Croatica urednika Nevena Budaka u kojoj se osporava teza da je kravata izvorno hrvatska.
- S autoricom teksta u većini se stvari slažem. Ona tvrdi da je preteča kravate rubac koji su oko vrata nosili rimski vojnici. Prema arheološkim ostacima, focale, rubac, je nađen na limesu u Panoniji, dakle ovdje kod nas. To može biti rimsko, antičko, ali je činjenica da se od trenutka kad se pojavio focale pa sve do 17. stoljeća u Parizu kravata spominje samo kod Hrvata. Ako je netko toliko tvrdoglavo nosio kravatu, a drugi nisu, onda to o nečemu govori. Ako ništa drugo, mi smo spasili kravatu. Nitko ne osporava da je kravata dobila naziv po Hrvatima, a to je puno - tvrdi Bušić.
Hrvatski predsjednici i kravata Croata
Iako je nošenje kravate pitanje osobnog izbora, hrvatski su vladari dosljedni u nošenju hrvatskih kravata. Nosio ih je pokojni predsjednik Tuđman, a Mesić je samo nastavio dobar običaj: kravate poklanja kao protokolaran dar i osobno nosi domaći proizvod. Premijer Sanader također nosi kravate Croata.
Muzej kravata u osnivanju
- Osnivamo muzej jer želim da barem po nečemu budemo centar svijeta. Zaposlili smo višeg kustosa Nikolu Albanežea, profesora muzeologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bandić je obećao potporu. Sa svih strana svijeta dobivamo kravate za naš muzej. Pregovaramo s jednim bečkim kolekcionarom o kupnji više od 100 izložaka vezanih uz kravatu, među kojima su i odjeća, košulje i kravate vojvode od Windsora - otkriva Bušić.
|
Je li kravata rubac rimskih vojnika?
|
Ivica Radoš
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....