Čestitke onima koji obnove vezu pa uspiju biti sretni - oni su rijetke ptice

Slab si na prvu ljubav, koliko god godina imao. Potpuno sretan možeš biti s nekim koga voliš, a djelomično sretan s nekim koga manje voliš. To je kao i u prijateljstvu, nisu ti svi isti, najbolji prijatelj ti je onaj koji te najbolje sluša ili onaj s kojim ti je najljepše? - bacila nas je u razmišljanje psihijatrica Sandra Ferenčić-Ćuk.

Nedavna posve romantična vijest o obnavljanju ljubavi između pjevačice Nine Badrić i njezinog bivšeg supruga Bernarda Krasnića (rastali su se sporazumno i bez buke prije pola godine), nije mogla biti romantičnija - zagrljeni u društvu vjenčanih kumova na koncertu romantičara Gibonnija. Jesu li Nina i Bernard jedan drugome ljubav života?

Psihijatrijska dijagnoza

U novom i iščekivanome filmu “Seks i grad” u kojem se, ponovno, događaju drame između Carrie i Face jer je on prevari pa u priču ulijeće i bivši Aidan, njeguje se upravo ta pomalo opasna i ne baš optimistična premisa - voliš samo jednom/jednog u životu, eventualno dva puta. Taj “plan B” bi nam trebao biti utjeha?

Ako su “pjesničke” tvrdnje o postojanju tek jedne ili možda dvije prave ljubavi u čitavom životu točne, a uvjereni smo da se ta osoba u našim životima već uobličila u liku nekog od naših bivših, je li onda vraćanje tom bivšem ili bivšim partnerima opravdano? Čak i u slučajevima kada nas je ta osoba duboko razočarala, recimo prevarila. “Ne!”, rekla bi načelno Hloverka Novak-Srzić.

- Ne treba se nikada vraćati u prošlost. Podgrijani krumpir nikada ne može biti poput tek skuhanog krumpira i zato trebamo tek zadržati lijepa sjećanja - smatra Hloverka.

Je li “fiksacija” na našu prvu ljubav, dakle kada ga spomenemo, susretnemo ili nešto slično onda “zatitramo” poput tinejdžerice, slučaj za psihijatriju. Pa u psihijatriji postoji dijagnoza fiksacije na prvu ljubav, otrijeznila nas je Ferenčić-Ćuk.

Kompenzacija, a ne ljubav

- Hoće li se takvo što dogoditi ovisi o karakteru, oni koji izuzetno drže do sebe skloni su idealiziranju prve ljubavi, a onda i eventualnom vraćanju, posebice kao se nešto u toj ljubavi nije ostvarilo. Primjerice, ta je ljubav mogla biti neuzvraćena, bilo je premalo ili uopće nije bilo seksa, nedovoljno fizičkog kontakta, pa i emotivna neispunjenost - nabraja psihijatrica.

Zdenka Kovačiček povjerila se da kada bi mogla vratiti ono što je imala s ljubavi svog života, počela bi vjerovati u bajke. Ispričala je kako je na krstarenju upoznala par koji se volio dok su bili praktički djeca, život ih je rastavio i svaki je osnovao svoju obitelj. Djeca su im odrasla, kasnije supružnici preminuli. Oni su danas, čudi se i sama Zdenka Kovačiček, vjenčani i hodaju držeći se za ruke poput tinejdžera. Ona, naime, vjeruje da ti samo jedna osoba u životu može značiti najviše.

- Ipak, nemoguće je da se ja vratim bivšem suprugu, a on je bio jedini s kime sam ja željela imati zajednički život, jer ja sam Jarac, a Jarac ne zaboravlja i ne oprašta - iskrena je Kovačićek.

Porazne statistike

Kada se, zapravo, događa ta prva ljubav. Prema psihijatrijskim statistikama, najčešće u razdoblju od puberteta pa do 25. godine života, jer, pojašnjava psihijatrica Ferenčić-Ćuk, u tinejdžerskim su godinama ljudi najosjetljiviji. Tada dobivamo “prve udarce” koji ostavljaju trag duboko u duši, dodala je.

- Iako se može dogoditi i kasnije, možda čak i ranije. Postoje osobe koje su prvu pravu ljubav doživjeli tek u 40. godini života, a to su često osobe koje su do tada bile promiskuitetne - spomenula je Ferenčić-Ćuk. No statistike kojima barataju psihijatri otkrivaju još nešto - u najvećem broju slučajeva ponovno “spetljavanje” s prvom pravom ljubavi završi tako da se barem jedna strana jako razočara. Zašto? Samo radi surove realnosti.

- Najčešće jedna strana doista voli, a druga zapravo samo nešto od prije nastoji kompenzirati. Svaka čast onima koji se nanovo nađu pa im uspije i oboje budu sretni, no, to je tako rijetko da obje strane žele i osjećaju isto - otkriva psihijatrica.

Romantika nije ‘fer’

Psihijatri bi, načelno, na naše pitanje koliko je moguće da veza koja je iz nekog razloga pukla ponovno profunkcionira rekli da te mogućnosti nema. Razlog radi kojega smo prekinuli vezu najvjerojatnije će se pojaviti ponovno. I mi ćemo ponovno prekinuti vezu.

- Ukoliko se neki par nanovo i nanovo jedan drugome vraćaju, postoji velika vjerojatnost da jedna strana sve vrijeme ima sliku ovog drugog kakav bi trebao biti. A nije. To je romantičan pristup ljubavi, koji je lijep, ali zanemaruje razlike - upozorila je Ferenčić-Ćuk. U nekoliko smo navrata ćaskali o njegovim, kako da to općenito kažemo, ženama. “Ta iz Vinkovaca bila je ljubav moga života, dva tjedna nismo izlazili iz kuće”, spomenuo je prvi puta taj izraz “ljubav mog života”. Nedugo nakon toga ponovno smo se zapričali na temu veza i bivših, pa je ispričao ukratko priču o svojoj bivšoj zaručnici, nazvavši je “ljubavi svog života”. Ne moramo ni naglašavati da je taj isti izraz spomenuo još barem dva puta, a ticalo se opet nekih drugih žena.

Osuđeni na ‘surogate’?

Koliko “ljubavi svog života” je ovaj čovjek imao? Koliko ih zapravo imamo kroz život? Jednu ili možda dvije kako je u najnovijem filmu “Seksu i gradu” ustvrdila Charlotte. To je to, “ljubavnu kvotu” smo ispunili, sve ostalo su tek “ljubavni surogati”. Ili je brojka naprosto neograničena, a takav epitet “ljubav mog života” dajemo onima s kojima smo imali nešto doista lijepo i vrijedno ugodnih sjećanja.

Gordan Kožulj ne bi se složio ni s jednom tvrdnjom, jer, kaže, što je ljudsko je i normalno.

- Ako mislite da u životu možete imati samo jednu pravu ljubav, to je normalno. Ako mislite da ih možete imati mnogo više, i to je normalno - ustvrdio je Kožulj pa zaključio da je ljubav poput - vjere u boga.

- Nema pravog odgovora, ili vjeruješ ili ne vjeruješ - dodao je.

Možda smo samo uvjereni da smo imali jednu ili dvije ljubavi zato što, pod broj jedan, nismo dovoljno stari da bi smo “nanizali” toliko bivših pa povećali statističku vjerojatnost da ćemo se jako zaljubiti i zavoljeti, i pod broj dva, samo smo s jednom ili dvije osobe bili sretni, nadahnuti i poklopile su nam se zvijezde (odgovarali ste si karakterno, seksualno, okolnosti nisu bile prestresne...). Baš tako, na neke ljude “blinkamo”, a na druge ne, ustvrdila je psihijatrica Sandra Ferenčić-Ćuk.

- Svatko od nas ima ‘unutarnju listu’ po kojoj bira partnere. U početku života nas privlače oni koji se od nas jako razlikuju, kasnije oni koji su nam dosta slični - rekla je.

Nešto je takvo ustvrdila i mlada Vanja Halilović: svaka nam je ljubav u životu drukčija i sa svakom se nadograđujemo.

- Nisam ih imala mnogo u životu, ali svaki put kada se zaljubiš pomisliš da je to za čitav život. Mijenjaš se, i zato nisam nikada žalila zbog nekoga prije ni na koji način, jer taj je netko pripadao tome vremenu - zrelo je prokomentirala Halilović.

Nismo ipak, na sreću, osuđeni na jednu do dvije šanse u životu da pronađemo partnera uz kojem ćemo se osjećati ispunjeno. Taj se osjećaj može dogoditi s nekim trećim ili šestim, apsolutno nas ništa osim naših karaktera u tome ne sprečava, tješi psihijatrica.

- Ako nismo fiksirani na ideju da možemo biti sretni samo s tom nekom osobom, sasvim je moguće da tih ‘prvih ljubavi’ imamo više kroz život. Neki psiholozi čak vjeruju da svatko od nas sve vrijeme ima u sebi ljubav i da je ‘šalje’ prema van, a onda ili ne dobije ‘odgovor’, ili dobije djelomični pa imamo djelomičnu ljubav, ili dobije potpuni odgovor pa ima potpunu ljubav.