Srbija se konačno mora suočiti s prošlošću

Ivica Dačić, ministar vanjskih poslova Srbije, otkazao je dolazak na Croatia Forum ne navodeći razloge. Nije toliko neuobičajeno u diplomatskom svijetu otkazati posjet, ali jest ne dati obrazloženje. A kad ga nema, slobodno se može spekulirati o razlozima otkazivanja. Zapravo, ne spekulirati nego iznijeti činjenice koje su više nego jasne.

Dačić bi se u sunčanom Dubrovniku, kamo dolazi povelik broj političkih uglednika, našao u situaciji da ga mnogi od njih pitaju: a zašto ste bili tako snažno protiv rezolucije u Srebrenici i što vam je trebalo da se sakrijete pod ruske skute. I onda bi se Dačić našao u neugodnoj situaciji jer bi na svaki svoj odgovor dobio protupitanje: ali, dragi kolega, dva međunarodna sudišta potvrdila su da je u Srebrenici počinjen genocid, to se ne može negirati.

Osim toga, a to je sada više nego jasno, Dačić je odlučio ne doći i zbog protivljenja Republike Srbije dolasku predstavnika drugih zemalja na ovogodišnji mimohod u povodu proslave Dana domovinske zahvalnosti. Svojim nedolaskom, dakle, jasno izražava stav Beograda: ondje će se slaviti zločinačka operacija. Iako, za razliku od Srebrenice, niti jedno međunarodno sudište Oluju nije proglasilo zločinačkim činom. Jasno, Hrvatska je svjesna da je nakon Oluje bilo zločina koji se ni na koji način ne mogu opravdati, ali to je politika Zagreba u više navrata otvoreno priznala.

Dakle, ne postoji niti jedan međunarodnopravni razlog zašto Hrvatska ne bi na dvadesetu obljetnicu jedne uspješne operacije pozvala pripadnike partnerskih država, što god o tome mislio službeni Beograd koji će se samo dodatno osramotiti šaljući svoje diplomate da opet oblijeću metropole nakon što su im svi, osim Rusije, oko Srebrenice okrenuli leđa.

Srbija bi konačno morala i razmisliti o tome kako se suočava sa svojom modernom prošlošću, s činjenicom da su tenkovi iz Beograda išli prema Vukovaru, da su sa srpskih položaja padale granate po Sarajevu.

Pomirba je ključna riječ, odradili su je Njemačka i Francuska nakon tri velika rata u sto godina, ali za nju je potreban iskren uvid u sve ono što je bilo i suočavanje s faktima, koliko god ih teško bilo prihvatiti. Kad se pak napravi taj korak, mogu se graditi dobrosusjedski odnosi. I prihvatiti da Hrvatska ima pravo na proslavu Oluje. Nije to lako, ali obveza je na političarima, dakle i na Dačiću.