Ne vraćajte je ocu. Opet će je silovati

ZAGREB - Nesretna sam kad u školi dobijem jedan. Kad sam s tatom, onda sam isto nesretna jer ne volim kad me tata dira. Ne volim kad me tata mazi. Tata se skine gol i veli da moram spavati s njim ili će me zavezati vani kao psa. Kad idemo spavati, ja spavam, a tata skače po meni i radi nešto prosto. To mene boli. Ja kažem da to mene boli, a on ništa. Tata dugo skače po meni, dok mama ne kaže da je ručak gotov. Mama je vidjela što mi radi i rekla mi je: “Žao mi je, dušo, ne znam od policije broj.” Braco se skriva od tate. Šapnuo mi je da i njemu radi isto.

To je napisala devetogodišnja Jagoda svojoj psihologinji uoči Nove godine, tijekom banalnog razgovora o tome kad je sretna, a kad nesretna. Na četiri stranice papira svojim nevještim, kvrgavim slovima djevojčica je istresla dušu.

Šutke je pisala i odgovarala na potpitanja psihologinje. Nije dizala glavu, nije nikoga gledala u oči. Nije govorila, samo je pisala.

Prvi put nakon tri godine, dijete koje su 2006. godine stručnjaci proglasili “vrištećim slučajem seksualnog zlostavljanja”, progovorilo je o grozotama koje je doživjelo u najranijem djetinjstvu od osobe koja joj je trebala biti glavni zaštitinik od svih zala.

Zašto je Jagoda sad odlučila progovoriti, stručnjaci nisu sigurni. Jer Jagoda ne zna da bi je država već ovog mjeseca mogla vratiti upravo njezinu ocu.

Kolateralna žrtva

Naime, zbog “nekonzistentnog i nevjerodostojnog iskaza” koji je Jagoda dala na sudu kao šestogodišnja djevojčica otac je u rujnu prošle godine pravomoćno oslobođen svih optužbi! Dijete, za koje je i sudski vještak napisao da u dobi od šest godina “nedvojbeno ima osobna seksualna iskustva”, nije za sud “dovoljno jasno verbaliziralo” s kim je ta iskustva steklo.

Oslobođenjem oca više nema razloga da se Jagoda ne vrati u svoju biološku obitelj, iz koje je 2006. godine izdvojena zbog sumnje na seksualno zlostavljanje. Upravo ovog mjeseca istječe odluka o njezinu smještaju kod udomitelja, Jagodine tete Ljubice.

Jagodino potresno pismo, koje je šokiralo i iskusne stručnjake, za sud i pravo potpuno je nebitno. Jer - njezin je otac oslobođen i ne može biti dvaput suđen za isto djelo.

- Svi smo očajni. Jednostavno se ne možemo pomiriti s činjenicom da će djevojčica natrag k ocu i da njezino pismo, njezin život, ništa ne znači, da ćemo je mi, koji smo odgovorni za nju, poslati natrag - kažu stručnjaci koji su proteklih godina radili s Jagodom.

Jagodina priča poznata je svim nadležnim institucijama - nadležnom Državnom odvjetništvu, Uredu pravobraniteljice za djecu, Centru za socijalnu skrb. Posebno je naglašeno da u toj obitelji još živi jedno dijete, četverogodišnji Ivica, za kojeg je Jagoda nedvosmisleno napisala da misli da proživljava sličnu sudbinu.

Svi se zgražaju, odmahuju glavom, ali zaključak je isti: rješenja nema!

Citiraju se zakoni, navodi pravna stečevina, civilizacijska dostignuća po kojem se čovjeku ne može dva puta suditi za isto djelo ako nisu nastupile nove okolnosti.

Jagoda je u svemu tome “tužna posljedica”. Kolateralna žrtva. Slučajno spašena i slučajno ponovno osuđena.

Više pročitajte u današnjem nedjeljnom Jutarnjem...