Presuda je očekivana, no nitko nije očekivao da će sudac Ivan Turudić danas zaključiti jedan od najintrigantnijih slučajeva u novijoj povijesti hrvatskog pravosuđa.
Ubojstvo Ivane Hodak 6. listopada 2008. prije svega je bilo drama jedne poznate obitelji, niza osoba iz javnog života, ali i anonimnih ljudi. Izazvalo je i potrese na političkoj sceni, a posljednjih šest mjeseci slučaj Šlogar sveo se s više ili manje pompe na zbivanja u velikoj dvorani zagrebačkog Županijskog suda.
Očekivana pobjeda u lošoj igri u kojoj je glavni napadač u liku Dunje Pavliček iskoristio početnu prednost nad obranom u liku Antonia Zujića koji nije ni pokušao preokrenuti rezultat. Sudac Turudić kao da je jedva čekao kraj.
Sjajno je u završnici dao moralni osvrt na zločin koji je počinio Šlogar. No, u primjeni pravila igre, odnosno sudskog postupka na kraju je napravio gaf.
Ne pitavši Šlogara prihvaća li završnu riječ branitelja i zaboravivši da iza tužiteljice riječ ima zastupnica oštećenih, u zadnji trenutak popravio je detalj koji nije, ali je mogao utjecati na rezultat.
Od Mladena Šlogara pak javnost ni u jednom trenutku nije čula objašnjenje zašto je ubio Ivanu Hodak. “Muka mi je od kamera, novinara! Želim samo da sve ovo što prije završi!” U tome je ostao dosljedan. Žila se pomirio s kaznom. Kako ju je prihvatio, ne postoji dvojba da je doista i ubojica.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....