Crkvena knjiga ubijenih

Hrvatski martirologij XX. stoljeća (Martyrium Croatiae) don Ante Bakovića, otiskan ovih dana, zapravo je žrtvoslov stradalnika Crkve u Hrvata (svećenika, laika, bogoslova, sjemeništaraca i časnih sestara) tijekom i po završetku Drugog svjetskog rata. 



- Baković se potrudio pribaviti fotografije i povijesna vrela, sve je dobro dokumentirano. Vrijednost ovoga rada je u tome što je prvi put objavljeno odakle su podaci preuzeti. Nadam se da će se Martirologijem te stranice zatvoriti i da se više nećemo vraćati u prošlost - izjavio je akademik Franjo Šanjek, jedan od recenzenata knjige od tisuću stranica.  



Don Anto Baković je, naime, objavio podatke o 663 žrtve, među kojima su četiri biskupa, 506 svećenika, 50 bogoslova, 38 sjemeništaraca, 17  laika, 31 časna sestra i 17 svećenika tifusara. U Martirologiju su objavljeni precizni podaci o tragičnim sudbinama tih osoba; svjedočanstva i izvještaji o njihovu stradanju te povijesna vrela i vjerodostojna literatura.



Martirologij je podijeljen na sedam dijelova: u prvom su obrađeni stradalnici biskupi među koje je uvršten i Stepinčev dossier. Drugi, ujedno i najopširniji dio, obuhvaća 506 žrtava iz svećeničkih redova. U trećem dijelu su opisane sudbine 17 neizravnih žrtava, svećenika koji su umrli od tifusa. U četvrtom dijelu su objavljene sudbine 50 bogoslova, a u petom dijelu sudbine 38 sjemeništaraca gimnazijalaca, kandidata za svećenički staž. Posebno je poglavlje posvećeno stradanju 31 časne sestre te žrtvama laicima redovnicima. 



Prostor stradanja žrtava je područje bivše Jugoslavije, uglavnom područje današnje RH i BiH.  Prema Martirologiju, do 9. svibnja 1945. partizani su ubili 240 svećenika; neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata pripadnici Ozne i Udbe likvidirali su 263 svećenika; na službi u JNA ubijeno je 12 svećenika.



Četnici su, pak, za vrijeme Drugog svjetskog rata ubili 37 svećenika, njemačke postrojbe 16, ustaše su likvidirali 11 svećenika, talijanski vojnici 2, dok su 32 poginula u savezničkim bombardiranjima.



U Martirologij su  uvrštena i četiri svećenika koje su ubili žandari Kraljevine Jugoslavije, četvorica koja su stradala od komunističkih vlasti u Albaniji, pet stradalih od postrojbi Crvene armije i, na kraju, 9 svećenika koje su ubili pripadnici srpske paravojske u RH i BiH za vrijeme Domovinskog rata te sudbina trojice svećenika koje su likvidirale muslimanske postrojbe u BiH.



Kad je riječ o redovničkim zajednicama, najviše stradalih je bilo u franjevačkoj provinciji Bosni Srebrenoj (73), zatim u Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji (69), franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja - Split (45) itd. Među redovnicama je najviše stradalih članica Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka, njih 15. 



Biskupije koje su pretrpjele najviše gubitaka su Zagrebačka i Vrhbosanska, potom Đakovačka i srijemska te Splitsko-makarska, onda Banjalučka i Mostarsko-duvanjska itd.  - Na Martirologiju sam radio ukupno 17 godina, a počeo sam 1989., jer za vrijeme Jugoslavije nisam smio ništa pisati; dva-tri puta su me pretresali u župama u kojima sam bio.  Martirologij sam radio prema strogim znanstvenim kriterijima: imao sam više muke da pronađem fotografije nego sve druge podatke - rekao je don Anto Baković.



- Treba naglasiti još jednu prednost  Martirologija: autor pristupa svakom dossieru, svakoj žrtvi, kao nepristrani i objektivni promatrač koji konstatira povijesna facta bez optuživanja i osuđivanja ideoloških i drugih protivnika, što će, vjerujem, objavljenom djelu biti biljeg vjerodostojnosti - mišljenja je akademik Franjo Šanjek.



Zanimljivo, uvodne riječi za Bakovićev Martirologij napisali su hrvatski kardinali - Josip Bozanić i Vinko Puljić.  Povodeći se za riječima pape Ivana Pavla II.  da mjesne crkve prikupe podatke o žrtvama totalitarnih režima, kardinal Bozanić u uvodu Martirologija dao je don Bakoviću veliki kompliment.



- Tom Papinu pozivu na izvrstan se način odazvao don Anto Baković, koji je sedamnaest godina skupljao građu o biskupima, svećenicima, redovnicima, bogoslovima, sjemeništarcima i časnim sestrama Crkve u Hrvata - žrtvama totalitarnih režima dvadesetog stoljeća. Zahvaljujemo mu na marljivo prikupljenoj i vrijednoj dokumentaciji - napisao je, među ostalim, kardinal Bozanić.



Kardinal Puljić je napisao:



- Sadašnje generacije trebaju upoznati taj dio povijesti. Koliko god bila teška i krvava, ali je utkana u naš sadašnji hod. Teško nama ako drugi o nama bez nas pišu i govore.



Objavu Martirologija dr. Juraj Kolarić smatra velikim doprinosom hrvatskoj historiografiji, a don Anto Baković za njega je, kako tvrdi, "skoro dva desetljeća od mnogih neshvaćen, nepravedno prosuđivan i krivo optuživan u vlastitim crkvenim krugovima".



Pa ipak, iako crkveni oci danas odreda hvale Martirologij don Bakovića, on se žali da ni od Crkve ni od države nije dobio ni lipe pomoći.



- Kad sam tražio pomoć na Kaptolu, rekli su mi da ja nisam svećenik njihove nadbiskupije, a kad bih tražio pomoć od kardinala Puljića, on bi govorio: don Anto, kako da ti pomognem, vidiš koliko je crkava u Bosni srušeno!?   Državna ministarstva od kojih je tražio pomoć, kaže don Baković, odreda su ga odbila.







O. Cvjet­ko Be­rišić, pro­fe­sor u Isu­so­vač­koj gim­na­zi­ji u Ska­dru, pre­mi­nuo na­kon mu­če­nja u tam­ni­ca­ma En­ve­ra Ho­dže.



Fra Bo­ri­voj Mioč(37), žup­nik u Lju­bun­či­ću pok­raj Liv­na, par­ti­za­ni su ga u svib­nju 1944. uhi­ti­li, mu­či­li straš­nim mu­ka­ma (pot­ki­va­li ga kao ko­nja, op. a.), za­tim ubi­li.



Ber­na­de­ta Ba­nja(29), iz Ve­li­kih Grđe­va­ca pok­raj Bje­lo­va­ra, pri­pad­ni­ca re­da Druž­be kće­ri Bož­je lju­ba­vi, služ­i­la na Pa­la­ma 1941., čet­ni­ci su je ubi­li u Go­raž­du, kada je izbjegla silovanje.



Don Fra­ne Ba­bić(41) iz Lju­to­me­ra (Slo­ve­ni­ja), služ­bo­vao u Ljub­lja­ni, Za­gre­bu i Spli­tu, upra­vi­telj žu­pe Sri­ja­ne. Čet­ni­ci su ga mu­či­li i, za­jed­no sa ses­trom, ubi­li 5. lis­to­pa­da 1942.



Mar­tin Bu­banj(47), žup­nik u Suš­a­ku, par­ti­za­ni su ga u trav­nju 1945. uhi­ti­li i, na­kon uboj­stva, ba­ci­li u ja­mu Bez­dan, u Kos­tre­ni pok­raj Ri­je­ke.



Pe­tar Mul­ler(67), žup­nik u Fi­li­po­vu, Su­bo­tič­ka bis­ku­pi­ja, um­ro od pos­lje­di­ca teš­kog ra­da, tu­ca­nja ka­me­na, u ko­mu­nis­tič­kim zat­vo­ri­ma 1951. 



Don Anđe­lo Tar­tic­chio(37), žup­nik u Ro­vinj­skom Se­lu, par­ti­za­ni ga mu­či­li i uba­ci­li u foj­bu u ruj­nu 1943.



Fra Paš­ko Bačić(51), žup­nik u Mir­lo­vi­ću, ko­jeg su sko­jev­ci iz­na­ka­zi­li na­kon što su upa­li u žup­nu ku­ću, od če­ga je pod­le­gao u ve­lja­či 1946. 



O. Ni­ko­la Bu­ljan(51) iz Kre­še­va, puč­ki mi­sio­nar u Sa­ra­je­vu (Hr­vat­ska pro­vin­ci­ja Druž­be Isu­so­ve), um­ro u zat­vo­ru u Sa­ra­je­vu u ko­lo­vo­zu 1946., na­kon što je de­hi­dri­rao is­pod stak­le­nog kro­va.



An­sel­mo Po­lak(59), sve­će­nik prog­na­nik iz Ma­ri­bor­ske bis­ku­pi­je, us­ta­še su ga kao ko­mu­nis­tič­kog sim­pa­ti­ze­ra uhi­ti­li u Va­raž­di­nu u ruj­nu 1942., na­kon če­ga je od­ve­den u kon­ce­tra­cij­ski lo­gor u Ja­se­nov­cu.



Don Ma­te Ka­la­fa­to­vićiz Ja­nji­ne na Pe­lješ­cu (34), žup­nik u Ora­š­cu, par­ti­za­ni su ga, sku­pa s os­ta­lim sve­će­ni­ci­ma i ci­vi­li­ma, stri­je­lja­li na oto­či­ću Dak­si u lis­to­pa­du 1944.



Don An­te Ba­ku­la(58) iz Po­sušja, upra­vi­telj žu­pe u Vi­ru, čet­ni­ci su ga ubi­li u trav­nju 1942. bli­zu Lju­bi­nja, mu­čen ka­me­no­va­njem.



Fra An­sel­mo Ca­nju­ga(58), ka­pu­cin i skla­da­telj iz Bu­di­slav­ca kraj Va­raž­di­na, um­ro u pro­sin­cu 1952. u Sta­roj Gra­di­š­ci, gdje je iz­drž­a­vao 16-go­diš­nju ro­bi­ju.



Ma­ti­ja pl. Ži­gro­vić(57) iz Sv. Iva­na Ze­li­ne, žup­nik iz Gor­njeg Je­se­nja, par­ti­za­ni su ga ubi­li 1943., na­kon što su ga ve­za­li ko­nju za rep i ta­ko vu­kli po ces­ti. Marko Zelko (51) iz Višnjana, bio je župnik u Kanfanaru, Nijemci su ga objesili 9. veljače 1944. na mjesnom trgu



Fra Ma­rin­ko Bar­ba­rić(80), žup­nik u Go­ri­ci i Ro­š­kom Po­lju, od­la­zi u Širo­ki Bri­jeg na­kon um­irovlje­nja. Par­ti­za­ni su ga 7. ve­lja­če 1945. spa­li­li s os­ta­li­ma.



Eu­gen An­to Gujć(36) iz Ba­ko­vi­ća kraj Foj­ni­ce, ka­pe­lan i žup­nik u ne­ko­li­ko bo­san­skih žu­pa, pri­je­ki sud NDH osu­dio ga je u ruj­nu 1941. na smrt, stri­je­ljan u Za­gre­bu.



I v an Sken­der(12), sje­me­niš­ta­rac gim­na­zi­ja­lac, ubi­jen u ko­lo­vo­zu 1941. u se­lu Kr­nje­u­ši.



S. Eu­la­li­ja Ku­li­jer(37) iz Foj­ni­ce, re­dov­ni­ca Druž­be ses­ta­ra kla­nja­te­lji­ca kr­vi Isu­so­ve, služ­bo­va­la u Ple­ter­ni­ci, pri­pad­ni­ci Ud­be su je ožuj­ka 1947. mu­či­li i ubi­li,  a ti­je­lo ba­ci­li u Or­lja­vu.

Msgr. prof. dr. Jan­ko Šim­rak (63) sa Žum­ber­ka, ad­mi­nis­tra­tor Kri­že­vač­ke bis­ku­pi­je, um­ro u zat­vo­ru od pos­lje­di­ca mu­če­nja u ko­mu­nis­tič­kim ka­za­ma­ti­ma 9. ko­lo­vo­za 1946.

Ivica Radoš