Da je Milan Bandić trebao još troje vijećnika, i to bi dobio

- Svjestan sam činjenice da dio naših građana ne cijeni političare i stranke koji namještaju natječaje i izmišljaju radna mjesta za svoje poznanike i rodbinu - ovih će dana potpuno ozbiljno odgovoriti Silvano Hrelja, dugovječni šef Hrvatske stranke umirovljenika, na novinarsko pitanje je li pomogao svojem zamjeniku Radovanu Cveku za kojeg je Plinacro stvorio odlično plaćeno radno mjesto eksperta, kako bi imao gdje raditi do odlaska u mirovinu. “Ni moja malenkost niti HSU nemamo tu političku moć, a ni moralno pravo da tako nešto radimo”, zaključio je Hrelja.

Bilo bi zanimljivo da je gospodin Hrelja bio na poligrafu pri davanju te izjave, iako duboko sumnjamo da bi se bilo što promijenilo bez obzira na nalaze. Razumije se da mislimo na dio izjave u kojoj se poziva na moral jer prvi dio odgovora svatko može potpisati - hrvatski građani istinski preziru političare i stranke. Kako ne bi, uostalom dovoljno je vidjeti što se događalo protekli tjedan i koliko Hrvatska zaudara na sistemsku korupciju.

Za Bandićev proračun u Zagrebu ruku su digli Ilija Ćorić iz HSS-a, Miroslav Polovanec iz HSLS-a i Jozo Milićević iz Nezavisne liste Zagreb i proračun je prošao s taman koliko je trebalo - 26 glasova za i 24 protiv.

Riječka SDP-ovka Ana Komparić Devčić napustila je socijaldemokrate i prešla u saborski Klub zastupnika stranke Milana Bandića, uz degutantno opravdanje kako je nezadovoljna vodstvom stranke i “političkim bankrotom SDP-a” - pa se priključila čovjeku osumnjičenom za korupciju. Darko Kovačević, manijakalni nasilnik koji je umalo ubio tinejdžericu u zadarskom kafiću, pušten je iz pritvora jer je prošlo šest mjeseci. Osumnjičen je za nanošenje teških tjelesnih ozljeda, za što je maksimalni pritvor pola godine, ali je na slobodi jer se njegov odvjetnik nije pojavio na ročištu. Sramotno do bola i još jedan čavao u lijes nevjerodostojnosti hrvatskog pravosuđa.

Ovaj put ćemo preskočiti notornu činjenicu kako Vlada Andreja Plenkovića opstaje zahvaljujući stranci (HNS) koja je prevarila sve koji su joj dali glas na prošlim izborima, ljudima koji su opterećeni optužnicama poput Tomislava Sauche i Branimira Glavaša i zastupnicama koje su promjenom strane pokazale duboki amoral, od Milanke Opačić do spomenute Ane Komparić Devčić. SDP je tako jadan da je Arsen Bauk zavapio kako bi volio čuti od Zorana Milanovića po kojem je kriteriju sastavljao listu za Sabor kada ljudi koje je izabrao odlaze njegovom najljućem protivniku Bandiću. A istodobno sve više SDP-ovki/aca zazivaju Milanovića kao spasitelja, premda je on iza sebe ostavio spaljenu zemlju.

Najgore od svega je to što je svatko tko živi u Hrvatskoj svjestan da korupcijski bunar ni izbliza nije presušio i da je Bandić trebao još, recimo, troje vijećnika, on bi ih i dobio, kao što će Plenković, ako mu u nekom trenu zatrebaju, uvjeriti još dvoje, troje ili pet zastupnika da podrže HDZ i zaborave na obraz.

I koliko će onda pristojnih ljudi izići na izbore u idućoj godini? I zašto glasati i za koga? Na prošle europske izbore izišla je jedna četvrtina birača, manje od polovice je glasalo i u prvom krugu predsjedničkih, a tek je - zbog bespoštedne ideološke mobilizacije - i dalje samo 58 posto glasalo i presudilo za Kolindu Grabar-Kitarović pred Ivom Josipovićem. U međuvremenu, situacija se pogoršala, a političko-sudska kasta više ne skriva korupciju. U 2019. može biti samo gore jer ni u javnosti ni na političkoj sceni ne vidi se nitko tko može pokrenuti promjene. Takva Hrvatska osuđena je na teturanje, ispred ostatka Balkana, ali daleko iza pristojne Europe.