Dalija Orešković smeta onima koji žele vladati bez ikakve kontrole

Fragilna Dalija Orešković, građom krhka, ali nastupom vrlo čvrsta šefica državnog Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa, postala je kost u grlu političkim moćnicima. Tako je bilo za vrijeme bivše lijeve vlasti, kada su brojni ministri morali odgovarati za svoje sparivanje privatnog i javnog, tako je i danas kad zemljom vlada desna opcija. Mnogi su zbog odluka njenog Povjerenstva frktali nosom, neki su je pokušali slomiti, ali nitko dosad nije prijetio da će im promjenom zakona skresati krila. Kao što je to netom uradio HDZ-ov glavni tajnik Goran Jandroković.

Jandroković je mnogo puta pucao u vlastitu vjerodostojnost. Zbog općepoznate servilnosti prema nadređenima, još od vremena Ive Sanadera koji ga je izmislio, njegov je politički i ljudski integritet teško ruiniran. Poziv Andreja Plenkovića da se pridruži njegovu najužem timu bio je šansa za novi početak. Mogao je postati jedna od karijatida novog HDZ-a. Ali, nasrnuo je na ženu koja je stekla status institucije! Vjerojatno hvatajući u letu Plenkovićevo nezadovoljstvo odlukom Povjerenstva da problematizira neke od članova njegove Vlade.

Pokretanje postupka protiv Martine Dalić zbog potencijalnog sukoba interesa u slučaju Ina - MOL uzrujalo je premijera, ali još više, čini se, njegove doglavnike. No, samo je Plenković požurio u napad, potpuno zanemarujući činjenicu da je Povjerenstvo za sukob interesa, otkad ga vodi Dalija Orešković, postalo respektabilna adresa, koja radi ozbiljno, nepristrano i ne povija se pod političkim utjecajima i pritiscima. Nisu se slomili ni kad su morali odlučivati o bivšem šefu HDZ-a Tomislavu Karamarku i njegovu slučaju KaraMOL. Izgradili su vlastiti autoritet, što je velika rijetkost u arhipelagu državnih instanci. Premda njihova imena ne zvone u javnosti, dosad su se pokazali junacima od granita. Za razliku od Jandrokovića koji je dokazano čovjek od plastelina.

Takvo Povjerenstvo može smetati samo onima koji žele vladati nesputano, bez ikakvih ograničenja i kontrole. Nije malo onih koji upravo tako shvaćaju svoj politički mandat. Tumačeći recentne izjave predsjednice države, koja je samu sebe proglasila lidericom suverenističke politike, profesorica Mirjana Kasapović ironično primjećuje da možda i jest tako ako se pod suverenističkom politikom “razumije da može raditi što hoće, kako hoće i kada hoće, bez ikakvog racionalnog smisla i javne koristi, bez odgovornosti i polaganja računa onima koji su je izabrali i koji je plaćaju”. Nimalo čudno da je Kolinda Grabar-Kitarović na Povjerenstvo za sukob interesa nasrnula već u prvoj godini svog mandata. Nije joj se svidjelo propitivanje načina na koji je raspolagala sredstvima, više od milijun kuna, koja su pretekla od njene izborne kampanje, kao što se sada pjeni zbog traženja podataka o njenom čudnovatom putovanju po Americi.

Gospodarica Pantovčaka servirala je Povjerenstvu žestoku jezikovu juhu. Prvo ih je optužila za političko arbitriranje, neobjektivnost i prekoračenje ovlasti. U recentnom slučaju američke turneje više nije išla u izravnu konfrontaciju, nego je pokušala popeglati štetu u hodu rekomponirajući svoje šetanje po Sjedinjenim Državama. Istom je cilju trebalo poslužiti i curenje u medije diplomatske bilješke, evidentno skrojene mimo diplomatskih običaja, kao nekakvog dokaza da je njeno putovanje bilo jako sadržajno i korisno za državu. Posve je jasno kome objavljivanje takvog dokumenta koristi. Utoliko podrška pokretanju istrage o sumnjivim putovima kojima je bilješka dospjela u javnost, djeluje prilično farsično. Drž’te lopova! - zavikala je družba s Pantovčaka, vjerojatno uvjerena da su neugodna pitanja o putovanju tako zatvorena, a nesvjesna da se neka druga pitanja, ona o igranju državom i njenim konspiracijama, tek otvaraju.

S mnogo manje institucionalne moći od predsjednice, ali s mnogo dalekometnijim optužbama na Povjerenstvo se sada okomio glavni tajnik HDZ-a. Jandroković je zaplovio za Plenkovićem, koji je na otvaranje postupka protiv Martine Dalić reagirao izjavom da mu zaključak Povjerenstva o njenom potencijalnom sukobu interesa ništa ne znači te da u svojim odnosima ništa neće mijenjati. Ali, premijer je dan poslije povukao ručnu i Dalić ipak nije uvrstio u Vladinu komisiju koja će se baviti sudbinom Ine. Jandroković se zaletio i rekao mnogo previše. Rekao je neke stvari koje su objektivno jako zabrinjavajuće.

Rekao je, prvo, da Povjerenstvo za sukob interesa preekstenzivno tumači svoje ovlasti te je odmah najavio zakonske promjene i redukciju ingerencija.

Drugo, rekao je da Povjerenstvo svojim odlukama blokira vlast u donošenju potrebnih odluka te je usput problematizirao potencijalni sukob interesa. Potencijalno svi su lopovi, rekao je Jandroković i maksimalno banalizirajući objasnio da svi mogu ući u dućan i ukrasti čokoladu. Da, svi mogu ući u dućan, ali neće svi - i ako mogu - nešto ukrasti. Ovdje nije riječ o takvoj mogućnosti. Ovdje je riječ o realno mogućem sukobu interesa. Potencijalnom samo zato što nije konzumiran. Sve da su Dalići i anđeli s neba, ali njihove su pozicije nespojive. Žena iz Vlade odlučuje o sudbini Ine, a muž joj član Uprave. Potencijalno rizičnu situaciju moguće je izbjeći na dva načina: neka se Niko Dalić povuče iz Ine ili neka se Martina Dalić izuzme iz odlučivanja o Ini. Svako drugo rješenje podložno je sumnjama i nužno postaje posve legitimna tema Povjerenstva za sukob interesa.

Treće, Jandroković je kao uzor primjerenog djelovanja uzeo djelovanje MOL-a. Sugerirao je da se Hrvatska mora ugledati na Mađare i kopirati način na koji mađarska državna politika sudjeluje u upravljanju svojom naftnom kompanijom. Bez toga, rekao je, Hrvatska se ne može ravnopravno nositi s MOL-om. Premda mu mora biti poznato da propasti Ine nije kumovalo premalo političkog utjecaja, nego premalo odgovornosti prema nacionalnim interesima.

Jandroković nije neki HDZ-ov marginalac kojega bi se, možda, moglo ne shvaćati ozbiljno. Upravo suprotno, jedan je od stupova Plenkovićeve piramide vlasti. Utoliko, prilično je uznemiravajuća količina loših i politički opasnih ideja koje je s pozicije glavnog tajnika HDZ-a, budućeg šefa Sabora i jednoga od najbližih premijerovih suradnika izgovorio. Na alarm pogotovo mora zvoniti kad takve poruke dolaze s čela stranke koja je u Ini uhvaćena ne samo u sukobu interesa, nego u teškom kriminalu. Vjerujem da bi Jandroković rado zaboravio kako je za vrijeme njegova političkog sponzora Ive Sanadera Ina izručena MOL-u. Ili kako se kasnije Tomislav Karamarko zatekao s prstima u teškom sukobu interesa, što je - ne treba zaboraviti! - upravo Dalijino povjerenstvo nedvosmisleno raskrinkalo. U Martinu Dalić nema se razloga sumnjati, ali, kako bi rekao Jandroković, svi su potencijalno dugoprstići, prilika čini lopova… Greška je napravljena još onda kad je gospodin Dalić dospio na lukrativnu funkciju u Ini baš dok mu je žena bila ministrica. S takvim naslijeđem svako relativiziranje situacije sukoba interesa, pa makar ono bilo i potencijalno, zove na oprez.

Možda se HDZ-ovu rukovodstvu striktno držanje zakonom zadatih standarda čini nepotrebnom gnjavažom ili Jandroković samo otkriva volju da se prakticiranje vlasti komotnije shvati? Koliko bi se daleko u tom pogledu moglo ići? Evidentno je da se neke institucije države ponašaju neprijateljski i predatorski prema državnom sustavu i ustavnom poretku. Kolinda Grabar-Kitarović razara funkciju predsjednice Republike, a onda samu sebe krpajući pokušava rušiti Povjerenstvo za sukob interesa. HDZ-ovi glavari misle da će svoju vlast i državu učvrstiti tako što ignoriraju, napadaju i destruiraju nezavisne institucije. Dalija Orešković sa svojom ih moćnom gomilicom čuva od njih samih. Šeficu države čuva od poteza koji bi je mogli dovesti na rub impeachmenta. Vladajuće, pa onda i cijelu političku klasu od gubljenja granice između javnog i privatnog. Jednostavno, od ponavljanja slučaja Sanader ili Karamarko. Zbog takve rigoroznosti, kuka Jandroković, ne mogu se ozbiljno baviti politikom. Da, ako je politika ono što su dvojica kompromitiranih šefova HDZ-a prakticirala. Ne mogu donositi odluke, cvili dalje. Ne, samo ne mogu donositi odluke kakve su ih već dva puta dovele do sloma. Zar je i Plenkovićevim ljudima u HDZ-u to tako teško shvatiti?