DANAS BESPLATNO UZ JUTARNJI: PRAVOPISNI RJEČNIK Specijalizirano djelo koje će vam pomoći da riješite svaku pravopisnu dvojbu

Jutarnji list i Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje sutra čitateljima daruju Pravopisni rječnik, knjižicu koja čini sastavni dio Hrvatskog pravopisa, točnije onaj dio pravopisa kojim se ljudi najčešće i koriste, jer Pravopisni rječnik donosi samo riječi koje su pravopisno sporne, s kojima je povezan određeni pravopisni problem.

Prije tri godine objavili smo pravopisna pravila, koja uz ovaj pravopisni rječnik sad čine cjelokupan pravopisni priručnik.

Pravopis koji uz Jutarnji list izlazi sutra nakon brojnih godina uspio je u onome što se dotad činilo gotovo nemogućim: pomirio je pravopisno suprotstavljene jezikoslovne strane i dokinuo dotadašnju praksu tiskanja novih i novih izdanja pravopisnih knjiga kojih se od 1990. nanizalo gotovo trideset. Hrvatski pravopis Instituta prvo je objavljen besplatno dostupan na internetu, kao javno dobro, u lipnju 2013. godine, a kasnije i kao knjiga. Znanstvenici s Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, predvođeni ravnateljem i glavnim urednikom dr. Željkom Jozićem, vodili su se idejom da je hrvatskome jeziku potrebno ujednačavanje pravopisne norme.

Pokrenuli su javnu raspravu o pravopisnim pravilima koja je, među ostalim, dovela do institucionalnog prihvaćanja konačne inačice pravopisa te naposljetku postavljanja pravopisa na internet. Ministarstvo obrazovanja pravopis je preporučilo za upotrebu u školama, a nakladnici školskih udžbenika tu preporuku slijede te su od 2013. godine u svim školskim priručnicima na snazi jedinstvena pravopisna pravila Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.

Brojni kriteriji

“Sredinom 2012. godine institutski su znanstvenici odlučili stati na kraj hiperprodukciji hrvatskih pravopisnih knjiga jer je ona, zbog raznih pravopisnih pravila, za posljedicu imala poprilično kaotičnu situaciju u školskome sustavu. Već je tada najavljen pravopis kojemu će rok upotrebe biti neograničen, a danas, sedam godina nakon toga, pokazalo se da su pravila koja su donesena u Hrvatskome pravopisu Instituta potpuno nepromijenjena i da nakon 2013. godine nije otisnuto nijedno novo pravopisno izdanje nekog drugog izdavača”, kaže Željko Jozić.

Posjećenost stranica pravopisa na internetu (pravopis.hr), od samoga početka kad su postavljene, od lipnja 2013., iznimno je visoka. U početku su mjesečno bilježili više od 30.000 korisnika, a danas je taj broj utrostručen, približava se brojci od 100.000 korisnika mjesečno. “To očito znači da govornici hrvatskoga jezika imaju pravopisnih problema, ali i da znaju gdje mogu pronaći odgovore na pravopisne dvojbe”, komentira dr. Jozić, koji je i glavni urednik Pravopisnog rječnika na kojem su suurednici dr. Milica Mihaljević, dr. Lana Hudeček, dr. Goranka Blagus Bartolec, dr. Kristian Lewis te dr. Ermina Ramadanović.

Pravopisni rječnik, koji će prvi put biti objavljen sutra kao zasebna knjiga u izdanju Jutarnjega lista, najčešće je mjesto koje na internetskim stranicama pravopisa posjećuju korisnici, jer se mnogima ne daju čitati pravila, bitno im je brzo doći do konkretnog rješenja jezične nedoumice koju imaju.

Pravopisni rječnik donosi 35.000 primjera, što ga čini dosad najobuhvatnijim pravopisnim rječnikom.

Kojim su se kriterijima pri izboru uvrštenih riječi vodili, objašnjava suurednica i suautorica Lana Hudeček: “Za Pravopisni rječnik birali smo riječi s kakvim pravopisnim problemom. U skladu s tradicijom hrvatskoga pravopisa u pravopisni su rječnik uključene i riječi u kojima problem nije u prvome redu pravopisni, odnosno riječi s č i ć, đ i dž, ije i je, riječi s pokrivenim r ispred jata. Tu je zapravo riječ o tome kako te riječi glase, a taj se problem onda proteže i na to kako ih zapisati.

Građu za Hrvatski pravopis, čiji je dio Pravopisni rječnik, crpili smo iz svih hrvatskih pravopisa te iz različitih normativnih priručnika, u prvome redu onih nastalih u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje: velikoga Hrvatskoga jezičnog savjetnika objavljenoga 1999. godine (izdavača Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Pergamene i Školskih novina) te Školskoga rječnika hrvatskoga jezika (izdavača Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje i Školske knjige). Crpili smo ih i iz ostalih dostupnih izvora, u prvome redu hrvatskih jednojezičnih rječnika. Nijedna riječ nije uvrštena u pravopisni rječnik samo zbog leksičkih razloga, tj. da bi se mogao dati jezični savjet.

Mnogi savjeti

Međutim, uz neke su riječi, koje su u pravopisni rječnik uvrštene zbog pravopisnih razloga, navedeni i jezični savjeti, tj. te su riječi upućene i na normativno prihvatljiviju riječ (npr. abonman > pretplata). To je napravljeno u prvome redu zbog zahtjeva samih korisnika koji su često bili zbunjeni navođenjem npr. samo strane riječi uz koju je povezan koji pravopisni problem bez upućivanja na normativno prihvatljiviju istoznačnicu s kojom često nije povezan nijedan pravopisni problem. Također su navođene i riječi koje nisu pravopisno sporne u kanonskome obliku, ali su sporne u kojemu od ostalih oblika”.

Pravopisni je rječnik otisnut na 256 stranica, natuknice su poredane u četiri stupca po stranici. Rječnik sadržava približno 35.000 pravopisnih natuknica (jednorječnih i višerječnih), a neke natuknice s većim rječničkim potencijalom i proširenom primjenom u praksi (npr. cesta, crkva, grad, ministarstvo, ulica, županija) sadržavaju i veći broj podnatuknica, što u konačnici povećava ukupan broj riječi i izraza povezanih s kakvim pravopisnim problemom.

Školska upotreba

Govoreći o visokoj primjenjivosti Pravopisnog rječnika, Jozić ističe da se ona sastoji “u tome da su pravopisna pravila prvi put hijerarhizirana, odnosno u nekim se slučajevima posegnulo za dvostrukim rješenjima, ali su u nekoliko vrlo čestih i gotovo amblematskih primjera jedna preporučena, a druga dopuštena.

Takav je slučaj s pravopisnom dvojbom koja je dvadesetak godina opterećivala govornike hrvatskoga jezika u primjeru pisanja niječnice glagola htjeti. Dakle, kako je ispravno pisati: neću ili ne ću? Pravopis Instituta odlučio se za oblik neću jer je češći u upotrebi, ali je zbog niza povijesnih okolnosti kao dopušten ostavio oblik ne ću. Tako su zapravo pomirene obje strane. I u primjeru pogrešno - pogrješno preporučen je oblik pogrešno, a oblik pogrješno dopušten je u upotrebi. Za školsku upotrebu vrijede preporučena pravila pa je na taj način napokon pravopisno pitanje iz obrazovnoga sustava nakon dugog niza godina potpuno iščeznulo”.