Deset autoriteta za čišćenje nogometne žabokrečine

I dok se na Dalekom istoku autsajderi, poput Turske, SAD-a, Senegala ili Koreje tuku protiv nogometnih velesila, kod nas završava "korizma" i nogometna imena i prezimena kreću u bitku za stolice i funkcije. Nakon rezultata, za koji postoji samo jedno ime - debakl, koplja su se slomila na leđima Mirka Jozića. Međutim, on je "yesterday man" hrvatskog nogometa, čovjek koji je Hrvatskoj priskrbio i velikih rezultata, kao što je odlazak na Svjetsko prvenstvo, ali je tvrdoglavošću i sebeljubivošću upropastio ogromni kapital. Nije znao kapitalizirati čak ni pobjedu nad Italijom. Stari treneri, poput Trapattonija, Waseigea ili Jozića, najveći su gubitnici ovog prvenstva. Osvetila im se umišljenost i kukavičluk, pa je tako jedan od najtrofejnijih svjetskih trenera uopće, Giovani Trapattoni, doživio da mu Tuttosport na naslovnici poručuje: "Mijenjaj, ili odlazi!" Kod nas je to ispalo još ružnije; jedan 68-godišnji trener gurao je svježe ideje uvelom 62-godišnjaku Joziću. Dobro je primijetio Vlatko Marković - u tim godinama gospoda moraju nositi naočale!



Sumnjam da netko kod nas, osim zagriženih nogometnih fanova, još prati SP. Nadam se da ima još takvih kojima je lopta zadovoljstvo, da se još netko pali na utakmicu Brazil - Engleska. Nas trenutačno više zanima deset lica, koja traže "autora". Ili autor traži njih! U pitanju je deset najautoritativnijih ljudi hrvatskog nogometa, koji bi trebali raskužiti ovu žabokrečinu, ili još više zaroniti u nju. Oni su moćni i od njih se očekuju rješenja.



VLATKO MARKOVIĆ - Impozantna nogometna biografija, koja započinje podatkom da je Vlatko (ime je dobio po Vladku Mačeku, op.p.) još 1962. godine izabran u idealnu jedanaestoricu Svjetskog prvenstva. Prvi je nogometaš na čelu Hrvatskog nogometnog saveza. Hvali se da je napunio kasu HNS-a, da je to danas vrlo bogat savez. Što se Jozića tiče, kaže: "Zovite ga Markov trener, jer, ja sam ga odabrao". Međutim, Jozić odlazi, a Vlatko se okreće kao klopotec na vjetru. Jasno je dao do znanja da ne želi ni Ćiru Blaževića ni Otta Barića, njegovo opredjeljenje su mlađi treneri, poput Katalinića, Kranjčara, itd. "Vatreni" mu mnogo toga zamjeraju i, unatoč tome što Vlatko kaže da će pripremiti teren za Štimca, Šukera, Bobana, itd, čini mi se da se te dvije strane uopće ne šmekaju. Rasplet te "utakmice" vjerojatno ćemo saznati na Skupštini HNS-a u prosincu.



ĆIRO BLAŽEVIĆ - Čovjek koji bi mogao podnijeti sve, osim da ga dva dana nema u novinama! On se bori za vatrene, jer, ako oni preuzmu vlast, Ćiro Blažević će obnašati dužnost savjetnika. Zapravo, bit će gazda u sjeni, jer, sve su to njegovi "sinovi", koji ga i danas neizmjerno poštuju. I Ćiro je žrtvovao vlastitu ambiciju, koja i u 68. godini gori kao "olimpijska baklja", ali, stari rutiner zna da nova kandidatura ne bi baš dobro odjeknula među "nabrijanim" narodom, koji želi nova lica. I zato će Ćiro u prvi plan gurnuti Slavena Bilića...



OTTO BARIĆ - Trener, kojega u Hrvatskoj pamte po jednoj fantastičnoj sezoni, kada je, kao trener Croatije, pobjegao Hajduku 21 bod. Na toj njegovoj nogometnoj "kalvariji" bilo je postaja kad je potpuno potonuo u letargiju. Nakon utakmice u Šibeniku, u kojoj je bila svega, samo ne nogometa i u kojoj su Otta Barića neki huligani pogodili flašom u leđa, zasvinjivši njegov skupi bečki "ancug", rekao je: "Sve je to obični drek..."



Uz reprezentaciju je bio još 1996. godine, ali ga je više privlačila Dinamova klupa nego biti "animir dama" Ćire Blaževića. Sad se opet pojavio, definitivno se želi vratiti doma i već je odverglao sav svoj "palmares". A biografija mu je doista bogata, u njoj su čak i dva europska klupska finala. No, dok je Vlatko Marković Bog i batina, ne bu kruha za Oteka...



ZLATKO KRANJČAR - Promijenio je više klubova nego vlasnik Playboya žena! Dugo osporavan, napokon je potvrdio visoku trenersku klasu, prvi je hrvatski trener koji je pobijedio i Dinamo i Hajduk. Ipak, ni to nisu bile dovoljno čvrste reference da bi ga angažirao bečki Rapid. Prema nekim informacijama, "dasku mu je nasapunao" izvjesni majstor iz Zagreba. Ni klub, s kojim je osvojio naslov prvaka, nije se trudio zadržati ga. Navodno zbog stila života...



Cico Kranjčar odavno ne skriva da ga u konačnici zanima biti izbornikom hrvatske nogometne reprezentacije. Može li on ukrotiti tog "đogata" (Ćirin termin za podivljalog konja, op. p.), ili su đogati već na izlaznim vratima.



Možda je baš Cico dobro rješenje za jednu novu generaciju, koja još nije zaražena bahatošću i nije obijesna poput engleskih, talijanskih ili bivših hrvatskih zvijezda.



IVAN KATALINIĆ - Bez sumnje, prvoklasni trener, ali jezik mu je ponekad brži od Olića. Britkog je uma, brze reakcije, ali je vječiti oponenet. Klasični domobran Jambrek! Ako mu kažete "Dobar dan", odgovorit će: "Više nije!" Karikiram, ali znajući za njegovu ambiciju da bude izbornik, zbog čega je i prihvatio ponudu NK Zagreba, ne znam je li zreo za jednu funkciju koju treba obnašati četiri godine. Znam da će ga podržati nekoliko listova i nekoliko uglednih nogometnih komentatora, koje je napajao informacijama iz reprezentativnog tabora. Pouzdano znam da je vrhunski trener, a kakav je kao "duboko grlo" - nemam iskustva! Izglede da bude izbornikom upropastio je izjavom da će "vatreni uništiti hrvatski nogomet". A oni upravo dolaze...



SLAVEN BILIĆ - Jednom je već bio kandidat za izbornika, ali, Marković je preveslao "vatrene" i preko noći, uz svesrdnu pomoć Ante Pavlovića, instalirao Mirka Jozića. Bila je to zdrava ideja, imala je samo jednu manu, koju sam shvatio kasnije; trebao je to biti tandem Bilić - Lončarević. Dokaz da čak i ja mogu pogriješiti. Bila je to veća pogreška nego da brazilski izbornik iz igre izvadi Rivalda.



Bilić će imati sasvim pristojnu medijsku podršku, a iza njega će stati i "vatreni"! Nadam se da je odlučio što želi raditi u životu. Kad se prvi put kandidirao, nije još znao hoće li biti gitarist nekih "metalaca", menedžer, nogometni globtroter, vlasnik staračkog doma za bogate ili nogometni trener. Kao gitarist, bio bi tek jedan od tisuću, kao menedžer ne bi uspio, jer nema nužnu dozu pokvarenosti, kao vlasnik staračkog doma za finu klijentelu zaronio bi u anonimnost, a trener je već bio...



IGOR ŠTIMAC - Najviše za dvije godine bit će najutjecajniji čovjek hrvatskog nogometa. Preživio je medijski linč u nekoliko slučajeva, u Hajduku je gazda, a vjerojatno je ideolog grupe koja će pokušati detronizirati Markovića. Jednom je izjavio da bi želio biti izbornik. Zasad još nije vrijeme, ali, ako je to Štimac zaželio, uopće ne sumnjam da će to biti.



IVAN BRLEKOVIĆ - Nije tako moćan da bi upao među odabranu desetoricu, ali, najava Vlatka Markovića da će ga uskoro prikvačiti Srebriću na rever, govori između redaka da je odabran za novog glavnog tajnika HNS-a.



Naravno, bit će žestokih reakcija na tu možebitnu Markovićevu odluku, ali, "Ivek je navek tu". I kad treba putovati s malonogometašima u egzotične zemlje, i kad treba skoknuti u Rusiju, bio je i u Japanu, što govori da je čovjek od najvećeg Markovićeva povjerenja. I ne samo njegovog, već i jednog "doktora".



Bit će zanimljiv prvi zajednički radni dan starog tajnika i novog asistenta. Bit će to jedan iskreni - čestitam. A još zanimljivije će biti kad jednoga dana netko od "vatrenih" nogom otvori vrata i zadere se: "Van, obojica van..." Naravno, prije toga će morati odrubiti glavu Markoviću.



DAVOR ŠUKER - Na Mundijalu je sve muški podnio. I nije već idućeg dana, nakon Ekvadora, raspalio po Joziću, ili po onima koji su navijali da ga se izbaci iz momčadi. Da je izbornik bio mudriji, mogao ga je koristiti protiv Ekvadora, to su "rođene" momčadi za Šukera. Čim nije prebrzo, on je gazda.



Pitao sam ga hoće li se odazvati pozivu novog izbornika? Rekao je: "Nije vrijeme za takve razgovore!" Ali, osjetio sam da u njemu kuha, plutajuća mina će ubrzo eksplodirati...



Bavi se samo svojom akademijom, još nije odlučio što će i hoće li uopće raditi u HNS-u. Siguran sam da ga trenerski posao ne zanima.



ZVONIMIR BOBAN - Najveća enigma hrvatskog nogometa. Šutljiv kao sfinga, rijetko se oglašava, očito bježi od medijskih istupa. Susreo sam ga na Mundijalu, na utakmici s Ekvadorom je definitivno pobijesnio. Na izbornika našeg Titanica, naravno. Uostalom, tada se nitko nije mogao kontrolirati.



Za Bobana kažu da će biti predsjednik, no trebalo bi ga pitati ima li on uopće takvih ambicija. Marković mu je poručio da će mu on osobno prepustiti predsjedničku fotelju. Međutim, Boban se bavi tenisom i naukom i kad vidi sav taj nogometni kupleraj, te sitne provincijske duše koje se tuku za nekoliko sekundi na Televiziji, vjerojatno će se još više povući u osamu i "šumu prepustiti vukovima"...

Nije li konačno vrijeme za stranca, Bosanca ili Katanca?

Dok se čelnici HNS međusobno glođu oko toga tko će biti izbornik naše reprezentacije, moram vam priopćiti s 'lica mjesta' da se naše bronce više nitko ne sjeća. Pospremljena je u arhivu i kad se spomene Hrvatska, zasvijetli jedino pobjeda na Italijom. Talijani očito imaju "hrvatski kompleks", ali preslaba je to utjeha da bi se od toga živjelo.



Birajući izbornika i gledajući te naše kandidate, pitam se: "Nije li vrijeme za stranca?" I odmah će se javiti jedan moj prijatelj i reći: "Nema stranca do Bosanca. Zašto ne nagovoriti Osima?"



Vidio sam ga u Yokohami, vidio sam da mu je bilo žao. Kako mu ne bi bilo žao vidjeti nemoćnog Jarnija, koji je bio otkriće na SP-u 1990. godine u Italiji. Njegovo otkriće. No, nije Osim jedini stranac, kojemu bi možda trebalo ponuditi izborničku stolicu. Puno je primjera u svijetu. Četiri godine je Philippe Troussier tesao Japance, Guus Hiddink, koji inače nikad nije igrao nogomet, uveo je Koreju među osam najvećih. I Sven Goran Eriksson vodi Englesku, što je najveće poniženje za engleske trenere. Uostalom, oni ni ne postoje. Škot vodi Manchester United, Francuz Arsenal, drugi Francuz Liverpool, Talijan Chelsea, itd.



Ako su Englezi potrošili Hoddlea ili Keegana, kako ne bismo i mi izraubali ova tri-četiri trenera, koje već cijelo desetljeće vrtimo u krug. Stvarno, zašto ne stranac? Vlatko Marković ionako kaže da ne zna kako potrošiti tu silnu lovu...