Djeca Lebensborna

Hans-Ullrich Wesch bio je među nekoliko desetaka tisuća djece koja su tijekom Drugog svjetskog rata bila "proizvod" nacističkog programa Lebensborn, monstruoznog projekta koji je pokrenuo nacistički vođa Heinrich Himmler s ciljem da se stvori savršena arijevska rasa. Zadnjih godina Hans, kojemu su danas 64 godine, i još četrdesetak drugih koji dijele istu sudbinu, redovito se sastaju kako bi jedni drugima pomagali i pružali podršku.

Naime, unatoč tomu što su živjeli u domovima i obiteljima u kojima im ništa nije nedostajalo, ipak su sve godine dok nisu saznali istinu osjećali da nešto jednostavno nije u redu. Nedostajala je prava ljubav koja se može doživjeti samo u pravim obiteljima.



U subotu su prvi put javno ispričali svoje priče, nevjerojatne za sve one koji su odrasli uza svoje biološke roditelje. Veoma dugo ni Hans ni ostali nisu znali tko su im pravi roditelji, a istinu su saznali uglavnom tako da su sami "kopali" po vlastitoj prošlosti koja je u pravilu bila puna rupa. Većini su njihovi "roditelji" rekli da su posvojeni, ali nikad im nisu rekli potpunu istinu o tome gdje su zaista rođeni i zašto nisu odrasli uza svoje roditelje.

Hans je odrastao u Wernigerodeu, gradiću u nekadašnjoj Istočnoj Njemačkoj, a tajna mu policija nikada nije dopustila da pokuša pronaći prave roditelje. Naime, dio je djece rođen baš u Lebensborn kućama, dok su ostali dovedeni iz zemalja istočne Europe, a kriteriji po kojima su bili izabrani bili su njihova plava kosa i oči, glavne odlike onoga što su nacisti smatrali čistom arijevskom krvi. Hans je jedan od njih i tek je nakon pada Berlinskog zida počeo tražiti svoju pravu majku, a pronašao ju je prije nekoliko godina i jedan je od rijetkih kojemu je to uspjelo.



- Dušom i srcem sam sa svojom majkom. Bila je presretna kad smo se sreli. Propatila je jednako kao i ja - rekao je Hans-Ullrich Wesch.



Folker Heinicke bio je u grupi djece koja su u isto vrijeme kad i Hans uključeni u Lebensborn projekt. Odveden je od svojih roditelja iz Ukrajine i danas zajedno s Hansom i ostalima koji su odlučili javno ispričati svoje životne sudbine nastoje pomoći drugima da pronađu svoje roditelje ili bilo koga od rodbine. Tako su osnovali grupu Lebenssupren, "Potraga za životom".

Osim toga, cilj im je stalno govoriti o tome što im se dogodilo kako bi se saznala prava istina, ali i kako bi se ispravila, po njima, netočna slika o Lebensbornu kao ekskluzivnom nacističkom bordelu u kojem su se dužnosnicima SS-a nudile Njemice plavih očiju kako bi se stvorila savršena rasa.

Djeca Lebensborna ističu da je važno da se priče o Lebensbornu i onome što se događalo vezano uz taj projekt pričaju u školama. - Učenici danas znaju vrlo mnogo podataka, ali oni nemaju nikakvu emotivnu vezu s tim stvarima. Priča o Lebensbornu je važna jer je to priča o obiteljima, majkama, očevima i djeci. To su priče koje bi mogli bolje razumjeti, jer i sami imaju svoje obitelji - tvrde Lebensborn djeca.