DNEVNIK SAMOIZOLIRANOG INTELEKTUALCA Hoće li sad i kućni ljubimci doći na udar protuepidemijskih mjera?

Više od vijesti da je britanski premijer Boris Johnson primljen u bolnicu zbog razvoja bolesti Covid-19, zabrinula me ona da je kovidaš postao tigar u njujorškom zoološkom vrtu.

Zarazio ga je neki od čuvara. Štoviše, zaraženi su i još neki tigrovi u tom zatvorskom prostoru za životinje. Ne zna se je li im bolest prenio čuvar, hranitelj, ili tigar koji se zarazio od njega, ali zna se da su životinje postale bezvoljne, da mnogo kašlju i manje se kreću.

Hoće li sad kućni ljubimci doći na udar protuepidemijskih mjera? I dosad su mnoge države, u sklopu propisane karantene, ograničile šetnju velikih i malih psića, odnosno ograničile njihove vlasnike. Vidjeli smo ovih dana starije ljude, koji ne smiju izaći iz stanova, kako svoje kućne ljubimce spuštaju na uzicu preko balkona. Životinje moraju van, a njihovi vlasnici ne smiju.

Pitam se hoće li se sad početi uvoditi karantene za životinje? Hoće li ubuduće i krzneni mališani morati imati potvrdu da su testirani žele li na javno mjesto? Hoće li nam ih oduzimati? Hoćemo li sad, mi šetači pasa, izgraditi međusobno nepovjerenje, inače među nama toliko rijetko? Hoćemo li sad i naše male i velike prijatelje morati podučiti socijalnoj distanci? I kako da to učinimo?

Pisao sam ovih dana o raznim literarnim djelima nastalima u doba epidemije ili čija se radnja događa za epidemija i kako su svi ti fabulativni obrasci korisni i danas. Ne treba, naime, izmišljati, toplu vodu. I ovdje bi se, dakako, mogao sklopiti jedan takav samo naoko nov obrazac. Posrijedi bi, naravno, bila basna. Radnja je, naime, za Disneyja, za raskošno produciran animirani film.

Onako kako u klasiku iz 1961. “101 dalmatinac” skupina pasa uspijeva spriječiti otmicu mnogo malih štenaca e da se od njih ipak ne prave kaputi, tako bi sada skupina pasa, predvođena jednim odlučnim Pongom (Lunjom) i još odlučnijom Perditom (Mazom), mogla svoje štence spasiti iz ruku zločestih pomoćnika jednog prevarantskog veterinara, koji ih sve želi zaraziti najsmrtonosnijom varijantom virusa, a kvarno ih želi otkupiti od jednog smotanog Rogera, koji i ne sluti što im se sprema, preko ušiju zaljubljen u šetačicu Anitu...

Bilo kako bilo, sretan je ovih dana svatko tko ima kućnog prijatelja, krznenog ili pernatog. Pogotovo oni usamljeni, stari, bolesni, djeca - njima su te mile njuškice i više od prijatelja, pravi anđeli čuvari. Odavna je dokazano da psi i mačke povoljno utječu na naše zdravlje, na naš tlak, rad srca, raspoloženje, da nam druženje s njima i doslovno produljuje život. Ako budemo morali samo zbog njih u karantenu, nema problema. I oni su pošli zbog nas.