Dopuštanjem anti gay pridea država krši zakon

Doista nije važno je li policajac gej ili ne, je li oženjen ili razveden, je li samac ili u paru, nije važno ni kako i s kim (ili možda sam) koristi dildo. Postoje i gej i strejt policajci i policajke, automehaničari, liječnice, učitelji, sportašice i navijači. I to je danas, nakon toliko zagrebačkih Povorki ponosa LGBTIQ osoba (lezbijke, gejevi, biseksualne, transrodne, interseksualne i queer) svima jasno. Mi smo svagdje, mi smo sinovi i kćeri, sestre i braća, susjedi, kolegice na poslu, prijatelji iz razreda, profesorice na fakultetu, trgovci, vozačice tramvaja, vatrogasci i da, naravno, neki su policajci gej i neke su policajke lezbijke. Jasno je to i homofobima i mrziteljima, jasno je to i ministru unutrašnjih poslova i Vladi i policiji.

Ono što odbijaju shvatiti je da je naša seksualnost kao i svaka druga.

Mi prakticiramo seks unutar naša četiri zida, kao i heteroseksualci. No oni imaju pravo i mogućnost, zapravo samorazumljivu stvar, da svoju (hetero)seksualnost pokazuju, izražavaju kad god i gdje god to požele: poljupcem u kafiću, držanjem za ruke u autobusu, zagrljajem na plaži, odlaskom na obiteljski ručak. Heteroseksualnost se i slavi i čestita: svake subote ulicama gradova prolaze povorke automobila koji trube u znak proslave za nečiji hetero brak i ljubav. I to je dobro, to je slavljenje ljubavi. Cijele obitelji, susjedstva, prijatelji i prijateljice okupljaju se da bi čestitali i proslavili ljubav dvoje ljudi. I to je dobro, to se naziva slobodom izražavanja seksualnog identiteta, kao i prisnosti na javnom mjestu. To je Hetero Pride.

Zazivaju Hitlera

Ljubav i seksualnost lezbijki ii gejeva potpuno su istovjetne svim ostalim ljudima. Unatoč tomu, naše javno postojanje se osporava; ako u javnosti pokažemo koga volimo, naš život izložen je pogibelji, naše dostojanstvo gaženo i ponižavano. I dok mi ne ugrožavamo nikoga, dok u svojim životima ne činimo ništa posebno ili drukčije, naše postojanje izaziva neopisive provale mržnje do te mjere da se u nekim komentarima ispod članaka o Zagreb Prideu mogu pročitati čak i pozivi da se “Hitlera vrati na vlast da se s njima obračuna“, spominju se “goli otoci”, logori, plinske komore i vješala. Ni tzv. anti-gay prosvjednici nisu ništa drukčiji od tih nacista. Jer njihov “miting” protiv gej parade s porukama i motivima kojima je najavljen jest javni izljev mržnje protiv prava na postojanje drugih ljudi, protiv našeg prava na javno izražavanje, javno okupljanje i političko djelovanje. To je prosvjed protiv ljudskih prava, prosvjed protiv demokracije, prosvjed protiv Ustava i protiv Republike Hrvatske.

Nas u Zagreb Prideu ne zanimaju ti bijednici i nasilnici. Nas zanima pravna država, poštovanje i zaštita ljudskih prava, poštovanje Ustava RH koji u čl. 14. štiti prava i slobode i čl. 35 štiti osobno dostojanstvo svih građana.

Govor mržnje

Nas u Zagreb Prideu zanima provođenje zakona naše zemlje, u konkretnom slučaju Zakona o javnom okupljanju koji u čl. 14. daje ovlasti ministru unutrašnjih poslova da zabrani skup ako su mu “ciljevi usmjereni na pozivanje i poticanje na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti”. Dopuštanje tog prosvjeda znači, osim očitog neprovođenja zakona, legalizaciju diskriminacije po spolnoj orijentaciji i rodnom identitetu, ali i davanje legitimnosti govoru mržnje.

Ministar Karamarko može zabraniti skup i ako: “postoji na razlozima utemeljena vjerojatnost da bi održavanje dovelo do izravne i zbiljske pogibelji od nasilja i drugih oblika ozbiljnog remećenja javnog reda i mira”. Ako je lani i netko sumnjao u “vjerojatnost” nasilja i govora mržnje, ove godine je ona više nego “utemeljena” jer kao dokaz imamo lanjske slike i snimke s Trga kada se u trenutku prolaska Povorke ponosa zaorilo “Ubij, ubij pedera!” i “Pedere u logore”, kada su nasilnici počeli fizički nasrtati na mirne sudionike Pridea, ispljuvali 50-ak ljudi, među kojima i saborsku zastupnicu Mirelu Holy. Ove godine to su ti isti ljudi s istim namjerama.

Mrziteljske orgije

Zagreb Pride apelirao je na PUZ da preporuči zakonski utemeljenu zabranu skupa, tražimo od ministra da postupa po Zakonu o javnom okupljanju. Smatram da je Zakon prekršen još lani i da ga je prekršio MUP. Ako se ne Trgu opet dopusti fašistička mrziteljska orgija, za nju će biti odgovorni ministar Karamarko i Vlada u kojoj sjedi. Ako netko bude ispljuvan ili napadnut, moralna odgovornost će biti na Vladi RH. Oni moraju odlučiti žele li ne vladati zemljom u čijem se glavnom gradu deklarirani fašisti nesmetano okupljaju kako bi javno mrzili, tukli i pljuvali.

Pitao bih ministra i sve ostale koji misle da je ovdje riječ o pravu na slobodu govora bi li dopustili da se, primjerice, 7. siječnja na Cvjetnom trgu, ispred pravoslavne crkve, održi miting “protiv obilježavanja pravoslavnog Božića” u Hrvatskoj. Bi li dopustio da se za vrijeme prolaska Ženske povorke za 8. mart održi skup koji traži ukidanje prava glasa ženama?

I dok čekamo da Karamrako i Vlada odluče u kakvoj zemlji žele živjeti, mi smo odlučili da u takvoj zemlji ne želimo živjeti, ali nećemo zato iz nje otići, nego hrabro i odlučno dižemo naš glas otpora protiv nasilja i mržnje. Zato Povorka ponosa nije samo dan proslave seksualnih sloboda i različitosti svih ljudi, nije samo masovni protestni coming out lezbijki, gejeva, biseksualnih i transrodnih osoba protiv homofobije i transfobije.

Borba za sve nas

Povorka ponosa je i prosvjed protiv fašizma i diskriminacije i zato je važno da na Pride ove godine dođu svi ljudi dobre volje kojima je stalo do borbe protiv nepravde, nasilja i fašizma.

Borba za LGBT prava je borba za sve nas, za našu Republiku, a Pride je domoljubni čin. Kako je to rekao španjolski premijer Zapatero, trijumf LGBT zajednice trijumf je izboren za sve, čak i za one koji nam se danas odupiru jer, iako oni to još ne znaju, to je pobjeda slobode, jer naša pobjeda, naša izborena sloboda, čini sve ljude sretnijim ljudima, a naše društvo pravednijim. Jednog dana, u ne tako dalekoj budućnosti, naša će nas djeca zaprepašteno pitati kako je bilo moguće da su žene imale manje prava od muškaraca, kako je bilo moguće da netko pomisli baciti Molotovljeve koktela na gejeve i lezbijke zbog onoga što jesu. Želimo da ih u tom trenutku možemo pogledati u oči i reći da smo mi bili na pravoj strani.