DOSTA JE VIŠE S AUDIJIMA ZA UHLJEBE! 'Veliki direktor' Koračević kao jedinu referencu imao je karijericu političarčića kojeg je gurao Čačić

Potpuni šok! Zlatko Koračević sudskom presudom vraćen je na posao u HEP, naplatit će 1,1 milijun kuna zaostalih plaća, a ponovno će uživati i u službenom Audiju A6.

Ova informacija svjedoči o dubini bolesti hrvatskog društva.

Potpuno je nevjerojatno da je presuđeno u Koračevićevu korist jer je on uspio “dokazati” kako, pojednostavljeno prepričano, njegova smjena nije bila dovoljno dobro obrazložena.

Pri tome postoje dva aspekta nevjerojatnosti. Prva je razina neviđenog hohštapleraja pri provođenju relativno jednostavne procedure davanja otkaza predsjedniku uprave. Za taj šlamperaj odgovorni moraju platiti svojom imovinom. Druga razina je ona suštinska: pa Zlatko Koračević obični je politički uhljeb koji uopće nije imao adekvatne reference za mjesto prvog čovjeka HEP-a, tvrtke sa 10-ak tisuća zaposlenih.

Jedini biografski podatak koji je išao u prilog postavljanju Koračevića u HEP zapravo je šaljive prirode. Rođen je, moglo bi se reći, pod sretnom zvijezdom - na Novu godinu 1955. godine. To što je diplomirao strojarstvo daleko je ispod nužnih kvalifikacija. Je li ga možda poguralo to što se poprilično obrukao jer je svojedobno kupio Lepu iz Lepoglave u stečaju, i to kreditom koji je poslije zatvorio cesijama i asignacijama? Ili je možda još jači argument za Koračevićevo postavljenje bila činjenica da je ta jadna Lepa opet završila u stečaju?

Ukratko, “veliki direktor” Koračević, kojeg su tako “nepravedno” smijenili, kao jedinu referencu imao je karijericu političarčića iz Bednje kojem se posrećilo da ga je u nekom trenutku počeo gurati Radimir Čačić. Prvo ga je mijenjao u Sabornici, a potom je postao, srećom kratkoročno, njegova produžena ruka u HEP-u.

Sama činjenica da se politički uhljeb, Zlatko Koračević, drznuo tužiti HEP zbog svoje smjene mnogo govori o beskrupuloznosti njegove kaste. Ljudi su to koji smatraju da je primjereno političkom odlukom doći na čelo ekonomskog diva, ali kad trebaju otići, onda mijenjaju pravila te primjenjuju “kriterije” za profesionalne menadžere. Kad im to statusno dogovara, onda koriste politiku kao polugu moći, a kad ta ista politika ugrozi njihove privatne interese, onda svoju materijalnu korist dižu iznad političkih “ideala”. Ružno i tužno.

Nadajmo se da će nova vlast bazirana na krhkoj ravnoteži između Domoljubne koalicije i Mosta zaista krenuti putem javnih natječaja te odabira pravih stručnjaka za sve bitne pozicije u državnoj upravi i javnim tvrtkama. Duboko se nadajmo da neće proći ideja saborskog zastupnika HDZ-a Ivana Šukera, koji ponovno govori kako će imenovanja biti politička jer, kao, oni bi jadni htjeli stručnjake, ali ne mogu dovoljno brzo promijeniti pravila igre koja su postavili oni zlikovci na vlasti prije njih. Poprilična je to demagogija, pogotovo nakon najava iz HDZ-a i Mosta da će nakon izbora krenuti u lov na profesionalce, a ne u proces redistribucije političkog plijena osvojenog izborima.

Uhljebe si više jednostavno ne možemo priuštiti. Ako odgovorni u HDZ-u i Mostu možda ne razumiju što znači uhljeb, riječ zanimljivog porijekla koja je neprevediva na engleski, uputit ćemo ih na internet gdje će pronaći niz definicija koje će im olakšati razumijevanje. Neke od definicija čak su i duhovite.

Tako ona na Factopediji kroz engleski tekst objašnjava kako su “uhljebs” ljudi koji kao svoj izvor prihoda koriste prvenstveno novac poreznih obveznika, dok s druge strane ne čine nešto naročito da bi opravdali te prihode. Dodali bismo da toj definiciji nedostaje prepoznavanje uhljebništva u javnim i državnim tvrtkama. U nastavku teksta na Factopediji govore kako su se prvi moderni hrvatski uhljebi pojavili tijekom vlasti dr. Franje Tuđmana te da se njihov broj povećava alarmirajućom stopom. Factopedija nas tješi kako ti moderni uhljebi ipak imaju donekle ograničena prava, ali su i dalje nedodirljiva vrsta. (Primijetili bismo da ova definicija zaboravlja na fenomenalno širok sloj uhljeba stvoren još u socijalizmu.)

Ako u HDZ-u čak i podlegnu sada već višedesetljetnoj tradiciji političkog klijentelizma suvremene hrvatske demokracije, nadajmo se da će poprilično revolucionarni Most ustrajati u ideji razbijanja okoštalih struktura stvorenih kroz mrežu političke podrške, političke zaštite i sasvim privatnih interesa. No, teško je procijeniti hoće li suvremeni HDZ i Most odoljeti čarobnom zovu klijentelizma. Sve bitne političke stranke duboko su inficirane uhljebizmima raznih vrsta. SDP je, primjerice, razvio zavidne vještine prikrivenog integriranja svojih uhljeba u državne institucije i javne tvrtke pod krinkom promjena, dok HNS ni u jednom trenutku zapravo ni nije naročito skrivao da stranka prvenstveno postoji zbog hvatanja pozicija u svim segmentima javnog sektora.

Nije danas problem u tome što bi šokantnom sudskom logikom na posao moglo biti vraćeno na desetke uhljeba Koračevićeva profila. Problem je u tome što bi zadržavanje statusa quo moglo generirati generacije uhljeba povratnika kod svake smjene vlasti.

Ako ne dođe do promjene, onda bi političari ubuduće na izborima zapravo trebali iskreno reći za što se zapravo zalažu. Koračević bi tako trebao održati strastveni govor u kojem će poručiti plebsu kako će se beskompromisno boriti da postane glavni direktor najveće državne tvrtke te si tako osigurati 1,1 milijun kuna kroz plaću i Audi A6. A glavni politički konkurent mogao bi mu odgovoriti da bi on spojio dvije najveće državne tvrtke u jednu, sebe postavio za direktora, dao si dvostruku plaću te nagradio Audijem A8.

Ovo zvuči potpuno besmisleno, ali zapravo odražava pravu prirodu postojećeg stanja. Politička utakmica u Hrvatskoj značajnim je dijelom Grand Prix Velikog uhljebništva.

Ako, pak, dragi političari, zbog nesposobnosti ili konformizma niste u stanju promijeniti sustav, onda dajte barem prije svojeg izbora na direktorsko mjesto potpišite nekakve papiriće s izjavom da nećete raditi probleme ako vas politika smijeni. Tako neki također politički imenovani nesposobnjakovići neće imati šanse uprskati vašu smjenu.