Dužnosnik od 8 do 16 sati: podvojena javna ličnost Ladislava Ilčića

Stotinu puta ponovljena laž često se počinje percipirati kao istina, ali dokad treba štititi one koji svjesno iznose neistine kako bi progurali vlastitu ideološku egidu? Zahvaljujući Ladislavu Ilčiću, čelniku HRAST-a i pomoćniku ministrice kulture, prošli tjedan dobili smo i odgovor. Koji glasi: zauvijek.

Ladislav Ilčić je na predavanju koje je organizirao jedan od najkonzervativnijih hrvatskih svećenika, Damir Stojić, govorio o Istanbulskoj konvenciji i njenim, kako je ustvrdio, problematičnim tezama. I tijekom predavanja, ničim izazvan, odlučio se baviti endokrinologijom i počeo pričati o menstruaciji, hormonima i PMS-u. Rekao je kako se Istanbulskom konvencijom uvode rodne teorije o promjeni spola, što je zapravo nemoguće. “Žene za prvog dijela ciklusa, kad je estrogen dominantan, boljeg su raspoloženja, u progesteronu su malo mirnije, onih par dana prije menstruacije, kada su u PMS-u, uhvati ih malo testosterona, e onda su… Da sad ne ulazim u tu temu. Hormoni utječu na raspoloženje i osjećaje. Muški i ženski mozak drugačije razmišljaju i drugačije percipiraju stvari. Promjena spola je zapravo nemoguća”, objasnio je Ilčić.

Kada je u medijima objavljeno što je govorio, pokušao se izvući, malo se ispričavao pa malo više tvrdio da je u pravu, međutim, u osnovi, ostao je uz svoje ekstremno konzervativne stavove. A on je, podsjetimo još jednom, dužnosnik vlade Andreja Plenkovića i potpuno je razumljivo da se stavovi koje iznosi povezuju s HDZ-HNS vladom.

I tako je Ilčić otkrio da hormoni pucaju žene u mozak, međutim, pojašnjenja koja su stigla iz Vlade puno jače udaraju u mozak. Jer što zaključiti kada ministrica kulture i predsjednik Vlade javno zaključe da je Ilčić pričao kao privatna osoba - nego da visoki državni dužnosnici misle kako mogu nešto raditi s mozgovima ovdašnje javnosti.

Tako je ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek obrazložila kako je “Gospodin Ilčić nastupao kao predsjednik stranke HRAST. On se u Ministarstvu bavi drugim pitanjima. Bavi se pitanjima suradnje sa sindikatima, statusom umjetnika”, branila ga je nadležna ministrica. Napokon, i premijer Andrej Plenković slično je rezonirao i raspravu zaključio da Ilčić “sve što je govorio, govorio je u svojstvu predsjednika HRAST-a, a ne posebnog savjetnika u Ministarstvu kulture”.

Ako nas logika ne vara, ovo znači da su dužnosnici to što jesu samo kad su na poslu, a to je, sukladno Zakonu o radu, osam sati dnevno ili 40 tjedno, osim u izvanrednim okolnostima. Preostalih 16 sati u danu i noći oni su privatne osobe koje se smiju ponašati kako žele, kao da su obični građani, reklo bi se “uno di noi”. Znači, ako neki ministar navečer pijan sjedne u auto i izazove lančani sudar, to se računa kao privatni incident koji se dogodio u slobodno vrijeme. Baš bismo voljeli vidjeti reakciju ministrice Obuljen Koržinek dok joj savjetnik Ilčić na kavi govori kako su njezine ovotjedne izjave bizarne, ali on ih ne uzima k srcu “jer shvaća da je ona u PMS-u, ali bit će okej čim joj se poveća razina estrogena”. Ili da pomoćnik ministra branitelja bude snimljen dok na privatnoj proslavi rođendana kaže: “Klemm i Glogoški su isisali i posljednju kunu iz proračuna”.

Držimo kako tada premijer i ministri ne bi pokazali ovoliku dozu empatije. Mada, Ilčić nije ni prvi, a još manje posljednji kojega vlasti brane jer je njihov.

Nema tome događaju ni dvije godine, a imala je ova zemlja u to vrijeme potpredsjednika Hrvatskog sabora koji je izišao s posla kako bi s nekoliko tisuća istomišljenika marširao središtem Zagreba, a njegov entourage je urlikao ustaški pozdrav “Za dom spremni”. Razumije se, i on se vratio u ured kao da je prije toga bio na kavi s prijateljima jer - nije se ustaševalo u zgradi parlamenta. Jednostavno, u Hrvatskoj je veća opasnost od tsunamija u Varaždinu nego da se vlasti odreknu svog čovjeka.

Da ne bi bilo kako su desničari i konzervativci pretplaćeni na nemoralno ponašanje, možemo se sjetiti i skandala posljednje lijevo-liberalne vlade. Tada smo u Hrvatskoj imali i potpredsjednika vlade koji je u prometnoj nesreći usmrtio dvije osobe pa dobio nepravomoćnu osudu, ali se nije dao iz vlade sve dok nije dobio službeni poziv da se mora javiti u zatvor.

Zbog toga Ladislav Ilčić nije iznimka, nego pravilo koje je još davno uspostavljeno u ovdašnjoj močvari. Dokle god Plenkovićeva vlada bude trebala HRAST, Ilčićeva sinekura bit će zaštićena, a on može pričati što hoće.

A koliko ima istine u tezama ovdašnjih katoličkih fundamentalista, pokazalo je nedavno znanstveno istraživanje koje su objavili stručnjaci Pravnog fakulteta u Zagrebu, koje je pokazalo da je udruga U ime obitelji “temeljila kampanju na retorici o ugroženoj tradicionalnoj obitelji, iako obitelj nije bila u pitanju ustavnog referenduma. Za promicanje poruka o ugroženosti obitelji koristili su se emotivni sadržaji, koji su u relevantnim znanstvenim krugovima imali sasvim diskreditiranu znanstvenu potporu”.

Samo, koga briga za istinu?