DVA KONCERTA KOJA ĆE ODREDITI PREDSJEDNIČKU KAMPANJU Ključna bitka u utrci za Pantovčak mogla bi se odvijati između dviju pop-ikona hrvatske desnice

Moglo bi biti da će se ključna bitka u nadolazećoj predsjedničkoj kampanji odvijati između dviju pop-ikona hrvatske desnice - Miroslava Škore i Marka Perkovića Thompsona. Ovaj prvi se, kao što znamo, kandidirao. Onaj drugi nije - ali kao da jest. Iako tvrdi da “za sada” nije podržao nijednog predsjedničkog kandidata, Marko Perković Thompson prihvatio je da navodno umjereni HDZ-ovac Andro Krstulović Opara iz splitskog gradskog proračuna “iskešira” 400.000 kuna za organizaciju njegova koncerta na rivi. Planirano je da se Thompsonov glas zaori preko štekata splitske rive nekako u isto vrijeme kad na pozornicu u Trilju kod Sinja istrči onaj kojem publika već skandira - “Škoro predsjednik”.

Nemojmo se zavaravati - iako se sam nije kandidirao, Marko Perković Thompson utjecat će na ton predsjedničke kampanje kao i njegov kum i kolega Miroslav Škoro. Autoru i izvođaču hita “Čavoglave” znamenitog početka okićenog ustaškim pozdravom “za dom spremni” javno i neuvijeno ulizuje se predsjednica i kandidatkinja HDZ-a, Kolinda Grabar-Kitarović. Dva dana uoči Thompsonova splitskog nastupa, u intervjuu Hrvatskom radiju, izjavila je da su njegove pjesme “uglavnom kritika hrvatskog društva” (!), da je već bila na više njegovih koncerata te da bi rado navratila i na onaj na splitskoj rivi.

Tipu čije su koncerte zbog ultradesničarenja i isticanja nacističkih simbola otkazale dvorane diljem Europe, od Nizozemske, preko Njemačke, Austrije i Slovenije do Švicarske, koja mu je i privremeno zabranila ulazak u zemlju, predsjednica odlazi na koncerte i tepa mu da je “domoljub”. Šefica države koja nas uvjerava kako još nije u kampanji te da je predsjednica svih građana, u istom dahu promovira Thompsonov tip “domoljublja” kao poželjan.

Umjesto sučeljavanja predsjedničkih kandidata i njihovih političkih argumenata u nadolazećoj bismo predsjedničkoj utrci mogli gledati sučeljavanje Thompsonovih ratnih budnica tipa “baci bombu goni bandu” i Škorinih sudnica - “sude mi dušmani, moja ljube”. Više ne svjedočimo estradizaciji politike, već doslovnom svođenju politike na estradu opasnih strasti.