Prosječnoga hrvatskog građanina afera Hotmail uopće ne zanima. Od kada su iscurili prvi mailovi bivše potpredsjednice Vlade Martine Dalić pa do sada niti jedan članak na tu temu nije se osobito dojmio konzumenata internetskih portala, niti je zadržao pažnju onih koji još uvijek vole raširiti novine na stolu i listati ih dok piju kavu.
Materija koja prati procese što ih vodi izvanredna uprava u Agrokoru je prekomplicirana za “običnog” građanina, a nisu im ni vidljive posljedice krize u koncernu. Dok su police u Konzumu pune, dok se najnormalnije može kupiti Franck kava, Dukat voćni jogurt i ABC sir od Belja, i dok ni jedna od ovih firmi ne dijeli otkaze radnicima, kriza u Agrokoru narodu je pomalo apstraktna. Zato ljudi uopće nisu svjesni kakva se politička drama odvijala u prošla dva tjedna. A još manje koliko će dalekosežne posljedice imati za Hrvatsku u gospodarskom i društveno-političkom smislu. Suština afere Hotmail jest u tome da je u pisanju lex Agrokor sudjelovala neformalna radna skupina koju je oformila Martina Dalić. Problem je što je ista grupa ljudi koja je pisala zakon kasnije ušla u Agrokor, primjenjivala zakon koji su si napisali i na tome zaradila milijunske cifre. Sukob interesa od kojeg boli glava. Kada se tome doda činjenica da je Dalić uporno odbijala reći tko je pisao zakon, da je početkom godine tvrdila kako je ona autorica, a na kraju još spoznaja da je Plenković za sve to znao, imamo na sceni aferu za koju je nemoguće naći opravdanje.
Potezi za koje nema razloga sumnjati da su bili motivirani pozitivnom namjerom spasa koncerna koji zapošljava 60.000 ljudi, i od kojih Plenković nema ama baš nikakve osobne koristi, povlačili su se na politički neprihvatljiv način. Netransparentnost i sukob interesa koštali su Martinu Dalić funkcije, a Plenkovića vjerodostojnosti. Snažna oporba koju ima u HDZ-u iskoristila je trenutak kada se saplitao o vlastite poteze i dok je teturao, gurnula ga je i bacila na koljena.
Martinu Dalić koja je obnašala dužnost potpredsjednice Vlade i bila ministrica gospodarstva zamijenila su dva HDZ-ovca, a niti jedan nije na Plenkovićevu političkom kursu. Ministar poljoprivrede, Tomislav Tolušić, za kojeg se zna da je eksponent stranačke struje kontra premijera, promoviran je u drugog čovjeka Vlade, dok je za ministra gospodarstva postavljen Darko Horvat, čovjek koji je u prvim nastupima imao potrebu naglasiti da se ne odriče Tomislava Karamarka.
Što to znači? Da od Plenkovićeve namjere reformiranja HDZ-a i vraćanja stranačke politike na poziciju desnog centra neće biti ništa. Dio stranke koji se nedvosmisleno legitimirao tijekom procesa ratifikacije Istanbulske konvencije uspio je Plenkoviću do kraja sputati ruke i pritom čvrsto zategnuti konopac na zapešćima. Premda u toj struji ima nekoliko ljudi koji bi već sutra Plenkovića rado zamijenili na funkciji predsjednika HDZ-a, kao i na dužnosti predsjednika Vlade, male su, gotovo nikakve šanse, da tu operaciju provedu u djelo. Razlog je vrlo pragmatičan. Ne bi dobili podršku koalicijskih partnera, bez čega novi premijer nema prolaz u Saboru.
Nove izbore ne žele jer su svjesni da se bez Plenkovićeva umivenog lica na čelu stranke ne bi dobro proveli. Dakle, Plenković ostaje na čelu HDZ-a i Vlade, ali sapetih ruku i nogu. Premijer bez autoriteta i slobode da si sam odabere prve suradnike ne može provesti ni jednu ozbiljniju reformu, što će sigurno imati negativne posljedice na gospodarstvo. S druge strane, sve idelološke teme oko kojih je i do sada bilo puno kompromisa i guranja pod tepih, sada će se razvijati u smjeru koji će biti po ukusu klerikalnim i nacionalističkim strujama.
Nakon svega što se dogodilo u prošla dva tjedna Plenković sigurno neće reagirati i tražiti korekciju Zakona o braniteljima po kojem branitelji, a ne oni koji se pokažu najboljima u konkurenciji, dobivaju privilegij da postanu ravnatelji škola. Problem upotrebe fašističkih simbola Plenković ionako od početka mandata ne rješava, a tek sada neće inicirati izmjene zakona kojima bi se sankcioniralo promicanje fašizma. Treba li nagađati kakav Obiteljski zakon će u ovakvoj atmosferi biti upućen u saborsku proceduru? Ustavni sud je obavezao Vladu da pripremi novi Zakon o pobačaju, a Plenkovićeva stranačka oporba bi ga zabranila…
Najizglednije je da će nakon neuspjeha da reformira HDZ Plenković u ovakvim okolnostima odraditi mandat do kraja. Pribroji li se tome politika koju vodi predsjednica države Kolinda Grabar Kitarović, možemo biti sigurni da Hrvatska hvata kurs kojim plove Mađarska I Poljska.
Plenković ima samo jedan manevar kojim bi se mogao osloboditi čvrstog zagrljaja unutarstranačke oporbe, ali je vrlo upitno ima li za njega snage i petlje. To je davanje ostavke za koju se u svojem premijerskom mandatu odvažio Ivica Račan (doduše u bitno drugačijim okolnostima). Ostavkom premijera pada Vlada i moraju se raspisati novi izbori. Ako bi se uspio nametnuti i sam kreirati izborne liste (čime je prije nekoliko mjeseci zaprijetio oponentima), dao bi si šansu da promijeni odnos snaga unutar stranke. Raspoloženje birača govori da HDZ i dalje uživa najveću podršku te da je Plenković i dalje na vrhu liste poželjnih premijera. Nakon zbrajanja rezultata suočio bi se s problemom nalaženja koalicijskih partnera, ali je sigurno da bi ih našao daleko lakše nego itko od protivničke struje u stranci.
Jasno je da taj potez sa sobom nosi još puno rizika i da bi za Plenkovića mogao završiti potpunim fijaskom. Može se boriti i “poginuti”, ili još jedno vrijeme figurirati kao broj jedan, a onda nastaviti karijeru na nekoj od briselskih pozicija.