Volker Bouffier, potpredsjednik vodeće njemačke stranke CDU, proglasio je turskog predsjednika Erdoğana nepoželjnom osobom.
Zašto je došlo do tog koraka?
Bolje je pitanje što se još moralo dogoditi pa da se Nijemci na to odluče. Jasno, treba imati na umu da je to poruka jedne, iako najveće, stranke, ali ne vlade. Dakle, sačuvana je mogućnost komunikacije. A i ova reakcija, vrlo oštra, sasvim je razumljiva nakon svih uvreda koje je očekivani sultan izrigao na račun njemačke države, vlade, političara i stanovnika. Jer, kad se kaže Nijemcima da su nacisti i fašisti, to kod njih (za razliku od nekih drugih) ne sjeda na plodno tlo i smatra se teškom uvredom.
Što je izazvalo Erdoğanov bijes?
Njemačka njegovim ministrima nije dopustila da vode kampanju za referendum koji bi njemu trebao dati apsolutne ovlasti. Njemu za to trebaju upravo glasovi birača iz Njemačke jer je u Turskoj odnos snaga za i protiv 40 prema 40.
Nisu li prije turski ministri, pa i sam Erdoğan, imali kampanje u Njemačkoj?
Da, ali to su bile kampanje za parlamentarne izbore i u doba kad Erdoğan nije zatvarao novinare, pa i dopisnike njemačkih novina, te optuživao vladu u Berlinu da štiti teroriste (čitaj: Kurde koji žive u toj zemlji). Na kraju je zaprijetio puštanjem izbjeglica prema Europi i preko jednog od ministara optužio Njemačku za suradnju u pokušaju državnog udara u Turskoj u srpnju lani.
Kako će završiti spor EU i Turske?
Veliko je pitanje jer Erdoğan svakako planira preuzeti sve poluge vlasti u ruke, referendumski ili drukčije. Svi oko njega su neprijatelji i opet govori o povratku smrtne kazne. Demokratski standardi odavno su na razini Uzbekistana, opasno je i reći da ne bi skuhao čaj Erdoğanu, i za to se privodi. Unatoč svemu tome, on i dalje govori o Turskoj kao utvrdi demokracije, iako uz sve još vodi i građanski rat s Kurdima. Teško će biti voditi racionalnu politiku s čovjekom koji misli i govori: Demokracija, to sam ja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....