EU je suodgovoran za neuspjeh na Balkanu i mora popraviti štetu

Područje zapadnoga Balkana, s iznimkom Hrvatske koja je u pristupu Europske unije bila svrstana u tu regiju, ostalo je izvan valova proširenja Unije posljednjih 27 godina iako im je formalno zajamčeno ono što se u političkom i birokratskom rječniku zove “europskom perspektivom”. Kao ni u drugim pitanjima, ni u ovom slučaju izraz “europska perspektiva” nije slučajno izabran. Birokrati i diplomati EU, koji za sebe misle da su najmudriji u pronalasku formula koje će zadovoljiti sve, i ovaj su izraz svrstali u sklop “konstruktivne dvosmislenosti” jer “europska perspektiva” može značiti i buduće članstvo u EU (kako bi trebali čitati narodi na zapadnom Balkanu koji sanjaju o tome), ali i ne mora jer “europsko” ne mora nužno biti vezano samo uz Europsku uniju. Postoji Europa i izvan granica EU, a i države zapadnoga Balkana svakako su već dio te Europe premda su još daleko od Unije.

Propuštena prilika da i države ove regije budu obuhvaćene valovima proširenja EU nisu jedini razlog što su one danas najsiromašnije u cijeloj Europi, što su korupcija i organizirani kriminal, povezan s političkim strukturama, gotovo pa prihvaćena norma u društvu. No, u tome je u dobrom dijelu pomogla i nejasna, često nekonzistentna politika Europske unije. U toj najzaostalijoj regiji, premda u njoj više nema rata, još nije izgrađen trajni mir i održiva stabilnost, dvije su države u najtežoj i najmanje jasnoj situaciji. To su Kosovo i Bosna i Hercegovina, u kojima je angažiranje EU i međunarodne zajednice bilo najveće. Međunarodna je zajednica, najviše EU, najprije u BiH, a zatim i na Kosovu, imala tako veliku ulogu i prisutnost na terenu, uključujući i izvršne ovlasti, što i dalje čini te dvije države “uvjetovano neovisnima”, da danas svu odgovornost za neuspjeh u tim državama ne mogu prebaciti samo na domaće političare i na narod koji ih bira.

Europska unija već je dulje vrijeme u svojevrsnom začaranom krugu u kojem stalno ponavlja floskule o “europskoj perspektivi”, potrebi “reformi”, o “vladavini prava” i “borbi protiv korupcije”. No, ljudi koji žive na Kosovu i u BiH imaju pravo prigovoriti da ništa od toga nije iskreno ni sa strane EU. Niti je europska perspektiva jasna, niti je EU dokazao da može imati nultu toleranciju prema korupciji i organiziranom kriminalu. EU je godinama u izvješćima o napretku država ove regije davale ocjene da je korupcija raširena pojava, da su te zemlje ne samo tranzit, već i izvor krijumčarenja, od droge do ljudi, da je organizirani kriminal povezan s političkim strukturama, da je sudstvo pod utjecajem politike, da su ispolitizirane i državne i javne službe te da su javne nabave glavni izvor korupcije, da nije zajamčena sloboda tiska, itd. No, istodobno s tim zaključcima, EU šalje svoje predstavnike na razgovore s tim političarima iz regije te u zajedničkim nastupima relativiziraju problem i lokalnim političarima daju svojevrsnu zaštitu. Prije nekoliko dana imali smo jedan takav primjer: na sastanku u Tirani, u organizaciji Europske komisije, na kojem se govorilo o stanju medija na Balkanu, čule su se oštre kritike prema vlasti u Srbiji za pritisak na medije. Neki medijski djelatnici čak su rekli da im je u vrijeme Miloševića bilo lakše. Obećana im je pomoć EU, ali nekoliko dana poslije, na sastanku Vijeća SSP-a EU - Srbija o tome - ni riječi.

Kosovo i BiH još su bolji primjeri. Europska unija tamo je slala ne samo političare, već i policajce, vojnike, suce, carinike, tužitelje kako bi im pomogli u borbi protiv kriminala i korupcije, u depolitizaciji sudstva. Dvadeset dvije godine u BiH i sedamnaest na Kosovu nisu se baš proslavili. Pa i sama EU te dvije države i dalje smatra gotovo pa propalima. Ne samo da nije mnogo pomogla u europeizaciji tih dviju država, već su se sami zaposlenici EU misija u njima ponekad našli na suprotnoj strani zakona. Suci iz Europske unije, poslani na Kosovo u sklopu misije Eulex kako bi pomogli u reformi pravosuđa i obračunu s kriminalom na najvišoj razini, sami su se našli pod optužbama za korupciju i namještanje presuda. Umjesto da ulove “krupne ribe”, kako su se često izjašnjavali iz te misije EU, Eulex se našao u situaciji da “krupne ribe” mora pecati u vlastitim redovima. Kako sada kažu obični ljudi na Kosovu, nisu upecali ni srdele, a kamoli neku krupnu ribu.

I sam predsjednik sudaca Eulexa Malcolm Simons nedavno je dao ostavku na tu funkciju, vratio se u London, a francuskom Le Mondeu kao razlog naveo korupciju u Eulexu. Tu je misiju nazvao “političkom, a ne misijom vladavine prava”. Sve one koji misle da ta misija EU nije politička nazvao je “naivnima i glupima”.

Njegove su optužne ozbiljne. Tvrdi da je tražio pomoć britanskog Foreign Officea i Europske unije u Bruxellesu, ali ju nije dobio. Spominju se sumnje da su neki suci tražili da im se ljubavnice postave u isto sudsko vijeće kako bi “proveli više vremena zajedno” (može se zamisliti koliko su suci EU zainteresirani slušati svjedočenja!), da neki primaju plaću kao suci na Kosovu, a uopće nisu ondje. Simons je za Le Monde ustvrdio i da su mu kolege hakirale e-mailove i dijelili ih jedni drugima te da su od njega tražili da osudi Fatmira Limaja, bivšeg ministra, jer nisu htjeli da on bude kandidat na izborima.

U EU su potvrdili da se u Bruxellesu vodi istraga za te navode, ali da britanski sudac Simons nije dao argumente za svoje tvrdnje i da ne surađuje s istragom. Njegovo javno iznošenje optužbi nazivaju “osvetom jer je i osobno pod istragom”. Međutim, i to kako se sada Eulex i EU obračunavaju s tim sad već bivšim predsjednikom Vijeća sudaca EU na Kosovu doima se kao osveta. On je u toj misiji neometano radio godinama, pa čak i napredovao, još od 2008. Sada se u pitanje dovodi čak i njegovo profesionalno iskustvo za tu funkciju. Prije dolaska na Kosovo Simons je godinama radio u BiH, također kao međunarndi sudac, te ga se i tamo optuživalo za razne slučajeve, ali, kao stranac, ni u BiH ni na Kosovu nije morao poštovati bilo kakve zakone ili procedure tih država jer je imao zaštitu svoje zemlje i Europske unije. U Britaniji je navodno bio neuspjeli odvjetnik i nije imao nikakvo sudsko iskustvo, ali u BiH i na Kosovu bio je na samom vrhu međunarodnih sudaca.

Od njega su godinama trebali učiti domaći suci. U EU se protiv njega vodi istraga pod sumnjom da je namjerno oslobodio optužbi ključne političke ribe na Kosovu. EU se tako našao u neugodnoj situaciji: pojavljuju se optužbe da su namjerno oslobađali visoke političare te da se namjerno zbog političkih razloga inzistiralo na tome da se političare kazni bez obzira na dokaze. Kakva god bila istina oko ovog skandala, Unija će biti odgovorna. Ili za to što je u njezinoj misiji godinama bio korumpirani, neprofesionalni i nekvalificirani pravnik ili za to što je cijela misija političkog karaktera koja, umjesto pomaganja u depolitizaciji sudsta na Kosovu, a prije i u BiH, koristi sudstvo u političke svrhe. Za EU ne postoji častan izlazak iz ovoga skandala. No, za Uniju je dobro što izvan Kosova i BiH, i samih osoba koje su se našle u toj priči, nikoga za to nije briga.

Ovo nije prvi skandal Eulexa. Prije nekoliko godina tužiteljica iz Velike Britanije, Maria Bamieh, optužila je jednog suca Eulexa da je od kriminalaca primao mito kako bi ih oslobodio. Nakon toga je EU pokrenuo “neovisnu istragu”, ali su zaključci bili uglavnom oko procedura. Što se kaznene odgovornosti tiče, nitko nije odgovarao.

Eulex je najveća i najskuplja misija EU iz područja vladavine prava. Samo na Kosovu već je za nju potrošeno više od milijardu eura te riskira biti upamćena kao najveći promašaj EU, a ne kao uspjeh. Glavni urednik Kohe Ditore, Agron Bajrami, kako ga citira portal Politico, kaže da su očekivali da Eulex pomogne u europeizaciji Kosova, a zapravo se dogodilo da se Eulex balkanizira.

Eulex je samo dio šire priče angažiranja Europske unije i međunarodne zajednice na Balkanu. Problem je u cijelom političkom pristupu koji nije evoluirao. Pokazalo se da nije moguće, ili nije poželjno, pomiriti prioritet borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala i održavanje političke stabilnosti. Zato su iz Bruxellesa godinama žmirili na krađu izbora, selektivnu borbu protiv korupcije (što je katkad bilo sredstvo obračuna s političkim protivnicima) ili organiziranog kriminala jer su se bojali političke nestabilnosti koju su jamčili isti ti političari odgovorni za takvo stanje. Sada kada Unija najavljuje “novi momentum” za proširenje prema zapadnom Balkanu, vrijeme je da počne popravljati štetu koja je činjena godinama, a za koju su suodgovorni i oni iz EU.