Europa se bori za investicije. Novog šefa Europske komisije Jean-Claudea Junckera brine to što je razina investicija u Uniji danas 15 posto manja nego prije izbijanja krize 2008. godine. Istina s kojom se suočilo novo vodstvo Unije kaže da s tako niskom razinom investicija uopće nije moguće otvarati nova radna mjesta niti riješiti gorući problem nezaposlenosti mladih.
Unija je stoga odlučila da će javnim novcem jamčiti ulagačima njihove poslovne pokušaje i u tu namjenu angažirati 21 milijardu eura procjenjujući da bi svaki euro javnog novca trebao privući 15 eura privatnih investicija i rezultirati s milijun novih radnih mjesta u sljedeće tri godine. Ideja je ohrabriti investitore da rade svoj posao - investiraju. Veselje za Hrvatsku? Ne nužno. Europska komisija o investicijama u Hrvatskoj kaže da su otkad je nastupila kriza padale brže nego u sličnim ekonomijama i sada su na razini prosjeka EU, što je za zemlju čiji je razvoj ispod prosjeka EU nedovoljno da bi uhvatila korak razvoja. Ukratko, Hrvatsku i dalje vide kao zemlju koja mora popraviti vlastitu investicijsku klimu, u čemu joj EU ničim ne može pomoći. Za smanjivanje parafiskalnih nameta, pripremanje kvalitetnih strateških projekata koji mogu dobiti novac iz EU fondova, uspostavljanje učinkovite javne uprave i predvidljive porezne politike Unija jednostavno nije zadužena. To je posao Vlade.
Vlada, očito je, radi loše. Jako dobar, a i vrlo svjež primjer je Zakon o strateškim investicijama, čija je osnovna ideja prije dvije godine bila da strateške investicije - ubrza. Međutim, po donesenom propisu ništa se još nije ozbiljno ni pokrenulo, pa se nije imalo što ni ubrzati. Vlada je jučer opet mijenjala taj zakon ukinuvši odredbu prema kojoj investitor mora imati financijski zatvorenu cijelu konstrukciju za svoj projekt dozvolivši da novac ima osiguran samo za 10 posto investicije. To bi, vjeruju sada političari, moglo pokrenuti pet mogućih strateških investicija, ali trebalo je dvije godine da se dođe do te spoznaje. Dok shvate što bi trebali činiti da investicije za koje će jamčiti EU povuku prema Hrvatskoj, i jamstveni bi fond mogao završiti karijeru.
U šumi hrvatskih investitorskih neprilika uvijek nešto prijeti zaustavljanjem investicija. Ako ništa drugo, sporo pravosuđe. Unija, međutim, za svoje veliko tržište treba brzo rješenje i želi ulaganja za koja obećava jamstva usmjeriti tamo gdje već postoji potencijal stvaranja novih radnih mjesta. U Hrvatskoj EU potencijal za investicije vidi u mrežnoj infrastrukturi (optika), modernizaciji željezničkog sustava i energetskom sektoru. Na domaćem terenu u donošenju hrvatske industrijske strategije okosnica spora pak bilo je uključivanje među prioritetne - prehrambene industrije. Sve uvijek - ukrivo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....