FOTO: NAJVEĆA SENZACIJA SP-a Kostarika srušila i Italiju, izborila osminu finala i poslala Engleze kući!

Kostarika šest bodova, Engleska nula. To je epilog skupine D nakon dva kola, epilog koji definitivno nitko nije mogao prognozirati. Te dvije momčadi odigrat će gotovo nebitno utakmicu u trećem kolu dok će se u isto vrijeme Italija i Urugvaj “potući” za drugi krug. Eto što je Svjetsko prvenstvo...

Azzurri su imali dvostruku podršku. Osim Apenina, u jedra im je puhala čitava Engleska. Odnosno, onaj dio koji želi da reprezentacija ima za što igrati u trećem kolu. Jer, bez brige, ima i onih drugih, manje dobronamjernih, pogotovo na Otoku. Uglavnom, svaki rezultat osim talijanska tri boda značio je reviju u preostalom kolu. S remijem bi oba takmaca pobjegla na nedostižna četiri boda, a ni pobjeda Kostarike nije valjala jer međusobno tek moraju igrati Azzurri s Urugvajem. Engleske šanse uoči utakmice bile su jako tanke, trebaju im obje talijanske pobjede te ‘nabijanje’ gol razlike protiv Kostarike, ako se sve ‘poklopi’. U studiju BBC-a Gary Lineker ‘skinuo’ se zakratko s Twittera ne bi li obukao - talijansku majicu. Stoga, nije ni čudno da je Balotelli tražio ‘protuuslugu’, poljubac od - ni manje ni više - kraljice Elizabete. U obraz, naravno...

Cesare Prandelli i Jorge Luis Pinto nisu iznenadili, sastavi su bili manje-više očekivani, za one koji su pratili najave. ‘Ticosi’ nemaju što ni mijenjati nakon fantastične izvedbe u prvom kolu, Joel Campbell nadao se novoj povrdi svoje vrijednosti kao jedina isturena špica, a ispred Levanteovog Navasa opet su se poredala petorica braniča. U talijanski dres vratili su se Buffon i Abate, Barzaglija je osposobila liječnička služba, a u Recifeu, gdje će i Vatreni na Meksiko, zaigrao je Thiago Motta umjesto Marca Verrattija u sredini. Ipak, čini se kako je Prandelli pogriješio mijenjajući pobjednički sastav, obzirom na negledljivu igru u prvom poluvremenu.

Nakon prvih 45 minuta slobodno su svi na stadionu mogli sebi u bradu promrmljati: Ima Boga. Jer je čileanski sudac Osses oštetio Kostariku za vrlo vjerojatni kazneni udarac na Campbellu, no Ruiz je samo nekoliko trenutaka kasnije glavom pospremio ubačaj Diaza iza gol-linije (sva sreća da je uvedena tehnologija, možda bi i to poništio) te tako kaznio očajno talijansko izdanje po velikoj vrućini u Recifeu.

Nije to bio nogomet dostojan SP-a. Doduše, Kostarika je igrala na razini svojih mogućnosti, s gustim linijama, kompaktno, čekajući sporadične protuudare kojih je bilo poprilično s obzirom na nesigurno izdanje obrane Azzurra. Vezna linija je neobjašnjivo griješila u osnovnim predajama lopte, Candreva i Marchisio nisu se pridodavali napadu gdje je Balotelli čekao loptu (i pomoć) kao vodu usred pustinje. I ono što je dobio je upropastio (čisti zicer u 31. minuti) ili mu je Navas obranio (udarac sa 17-18 metara u 33-oj).

Kako je utakmica odmicala, Pinto je shvatio da se njegovi momci nemaju koga bojati. Pa su krenuli prijetiti Bolanos (36), Ruiz (39) te Duarte (42), sve to prije već opisane sporne situacije te pogotka. U oba navrata Talijani mogu pitati Chiellinija gdje je bio i što je radio...

Ulaskom Cassana te Insigne promijenila se talijanska formacija, ali i odnos prema lopti. Igra se u 4-4-2, pa kasnije 4-3-1-2 ubrzala za tri nivoa, međutim, Navas nije popustio ni nakon ‘slobodnjaka’ Pirla. Kostarika se potpuno povukla na svoju polovicu, pustila Azzurima blagodat probijanja dvostrukog bloka. Nije išlo, morao se povući i posljednji potez, Alessio Cerci umjesto blijedog Marchisija.

Izgledalo je to mnogo bolje nego u prvom dijelu, ali lopta zna kazniti loš pristup, pa posljednja linija Kostarike nije poklanjala ništa, a Talijanima kreacija ionako nije pretjerano bliska. Krenulo se u potpuni ‘van banque’, ali neuspješno, Cercijevi driblinzi ni Insigneovi udarci nisu “radili”. Onaj BBC-jev “Talijan” sve je rekao s dvije riječi: - Mamma mia!