FOTO Veliki biznis nizozemske tvrtke: Iz krematorija po Europi godišnje recikliraju oko 200 tona metala

Nizozemska tvrtka OrthoMetal, koja se bavi recikliranjem metala, godišnje od krematorija diljem Europe prikupi oko 200 tona tog materijala u obliku umjetnih kukova ili zglobova i raznih drugih implantata koje su pokojnici imali u svom tijelu. Kako piše agencija AP, ova aktivnost na prvi pogled može izgledati jezivo, ali koristi zaštiti okoliša i olakšanje je za obitelji preminulih i uprave krematorija.

“Kada pitamo obitelj o tome, doslovno se nitko ne buni da pregledamo pepeo pokojnika i uzmemo obnovljive metalne materijale”, objasnio je direktor OrthoMetala Ruud Verberne dodajući da bi bez njih taj metal, koji je nekada bio u tijelima pokojnika, završio na smetištu.

Tvrtka ima svoje skladište u nizozemskom gradu Zwolleu , 115 kilometara istočno od Amsterdama. Tamo se metali prikupljeni iz 450 krematorija iz ukupno 15 europskih država. Razvrstavaju se na željezo, titan, nehrđajući čelik, kobalt i druge metale, a potom prodaju tvrtkama za recikliranje metala.

Poštovanje prema um

Tvrtka je neprofitna - nakon što od prihoda prodaje (preuzimanje ne naplaćuju krematorijima) plate troškove transporta te plaće svojih šest zaposlenika, sav profit vraćaju krematorijama ili nacionalnim pogrebnim službama koje taj novac moraju donirati humanitarnim organizacijama. Najčešće su to udruge za borbu protiv raka, objašnjava Verberne.

- Nikada to nismo htjeli raditi komercijalno. Ovo je veoma osjetljiva stvar. Skupljate metale koji su nekada bili u tijelu preminule osobe. To nije naše - objasnio je direktor OrthoMetala. Verberne ističe da implantati, bez obzira na to u kako dobrom stanju bili, nikada nisu ponovno iskorišteni u prvotne svrhe iz poštovanja prema pokojnicima.

Zastarjeli implantati

Njegova tvrtke često od proizvođača dobiva i zalihe neprodanih ili zastarjelih implantata.

OrthoMetal ima svoje centre i u Australiji, SAD-u i Kanadi, gdje ponekad krematoriji šalju metalne implantate preko svojih kurirskih službi, a s radom je počeo 1997. Verberen je već radio u industriji za recikliranje, a ideju za ovaj posao dobio je od Jana Gabrielsa, ortopeda koji je liječio njegovu djevojčicu koja je imala probleme s kukovima. Gabriels je nekoliko tjedana ranije ugradio umjetni kuk 84-godišnjakinji koja je umrla nedugo nakon toga i njih dvojica su počeli razmišljati što bi se moglo učiniti s tim metalom koji bi inače završio na smetištu.