Glavaševa odličja za šaku dolara

Ako tvrdnja iz Glavaševa priopćenja da je za 100 tisuća kuna prodao svoja ratna i poratna odličja nije samo još jedna u nizu provokacija kojima se ruga hrvatskoj državi i ponižava njene institucije, radi se o sramnom, nezabilježenom skandalu kakav si do sada nije priuštio niti jedan hrvatski časnik, a kamo li onaj s generalskim činom.

Glavaš tvrdi da ga je “hrvatski iseljenik i domoljub” posjetio u njegovoj kući u Drinovcima, u Hercegovini, i ponudio da mu “financijskom pomoći olakša život u egzilu nakon političkog progona i montiranog procesa”, što je odbio. Ali je, kaže, prihvatio da kao “indirektni model pomoći” za 100.000 kuna proda odličja.

Tako su se Spomenica Domovinskog rata, Spomenica domovinske zahvalnosti, Red hrvatskog trolista, Red Ante Starčevića, Red bana Jelačića, Red kneza Domagoja s ogrlicom i Red kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom s junačkih prsa umirovljenoga hrvatskog generala preselili u ruke “hrvatskog iseljenika iz Australije, koji želi ostati anoniman”.

Ako je 7 Glavaševih odličja “za šaku dolara” uistinu promijenilo vlasnika, on je preduhitrio hrvatskog predsjednika Ivu Josipovića, koji je najavio da će mu ih oduzeti čim dobije tekst pravomoćne presude. Tako je još jednom izigrao zakone i demonstrirao svoj bezgranični cinizam.

No, najciničniji dio u njegovu priopćenju je onaj u kojem zahvaljuje “građanima iz Domovine i iseljeništva” koji su mu u proteklom razdoblju nesebično financijski pomagali kako bi njegovoj obitelji i njemu olakšali život u egzilu.

Država plaća - odmetnika

Glavaš je vrlo bogat čovjek, a od obitelji ima samo sina, 19-godišnjeg studenta prava. Njemu nije bila potrebna financijska pomoć jer je za sve vrijeme bijega i boravka u Hercegovini - otkako je Hrvatsku napustio u svibnja prošle godine, pred izricanje nepravomoćne sudske presude zbog utvrđene krivnje za počinjene ratne zločine u Osijeku - primao saborsku plaću, veću od 20.000 kuna. Hrvatska država, čije zakone ne priznaje i koristi svaku priliku da joj se naruga, uredno mu je slala mjesečnu apanažu - mada ni sekunde nije proveo na radnom mjestu u Hrvatskom saboru - u iznosu o kojem prosječni hrvatski građanin može samo sanjariti. Na zgražanje građana kako je nevjerojatno da država šalje plaću odmetniku od zakona odgovarano je da tako mora biti jer se mandat, i plaća, zastupniku može oduzeti tek nakon pravomoćne sudske presude.

Tako je Glavaš dulje od godine primao svoju “plaćicu” i, začudo, činio je to bez osjećaja gađenja, njemu inače toliko svojstvenog kad su u pitanju hrvatski zakoni, državne institucije i sudske presude.

Da Glavašu u “egzilu” nije bila potrebna financijska pomoć, svjedoče i iznimno vrijedne nekretnine koje je posjedovao, a prije lanjske presude prepisao svom sinu.

Osigurao si i budućnost

Uz milijun kuna ušteđevine, darovao mu je stan u Osijeku veličine 208 četvornih metara, vrijedan bar 350 tisuća eura, te ljetnikovac u Lukoranu na Ugljanu, uz morsku obalu, veličine 145 četvornih metara. Da je prodao jedno od toga ili grickao ušteđeni milijun kuna, mogao je živjeti godinama bez ičije financijske pomoći.

Ni ostatak Glavaševe obitelji - njegov sin Filip - nije osjetio oskudicu. Još prije Glavaš je svom sinu kupio stan u Osijeku, od 50 metara četvornih, a nedavno i deset uredskih prostorija u središtu grada, veličine 188,52 kvadrata. Samo od rentanja tih prostora može se solidno živjeti, no Glavaš junior odnedavno je zaposlen na lokalnoj, Slavonskoj televiziji kao realizator programa i iako mu je tek 19 godina, već je i u nadzornom odboru te kuće.

Glavaševa vidljiva i poznata imovina impresivna je i na duge staze omogućava bezbrižan i lagodan život. Ne mora brinuti ni o budućnosti: već je najavio da će, jer mu to omogućava onaj dio hrvatskih zakona koje priznaje, u saborsku, a ne generalsku mirovinu jer je prva veća od potonje.

Pravomoćno presuđen ratni zločinac nikada i nikome nije objasnio kojim je novcem u godini “egzila” uspio sagraditi ogromnu kuću nalik na hacijende odbjeglih diktatora po Južnoj Americi. Ta impresivna katnica, osigurana nadzornim kamerama, izronila je iz hercegovačkog kamenjara brzinom kakvom niču gljive.

Darovi obavezni, najbolje keš

Osijek je pun priča o haraču koji se za to skupljao po gradskim i županijskim tvrtkama i firmama koje posluju s vlašću, koju ondje obnaša Glavašev HDSSB. Donatorske kolone koje su iz Osijeka hrlile u Drinovce natjecale su se koja će donijeti izdašnije darove. Preferirao se keš, no i umjetničke slike, antikviteti i elektronika su primani sa zahvalnošću.

S nekoliko mobitela koji su mu uvijek na stolu, Glavaš još upravlja Osijekom i županijom, povlačeći kadrovske poteze, i do najnižih razina. Za sve ga se pita, sve odlučuje, a gradonačelnik Krešimir Bubalo i župan Vladimir Šišljagić su marionete koje nevješto glume vlast. Na svaki, i najmanji Glavašev mig, jure u Drinovce da čuju nove upute koje se ne mogu prenijeti telefonski.

Glavaš je nedavno - nakon što su lutke na njegovu koncu napravile onaj sramotni ispad u Dalju, ponizivši ne samo ministra Karamarka i premijerku Kosor nego i obitelji žrtava kojima se odavala počast - još jednom, šeretski se smijuljeći, demonstrirao tko je ustvari šef u Slavoniji. Kad se zaletio s najavom konferencije za novinare na kojoj je, kako je obećao, namjeravao iznijeti javnosti nepoznate činjenice o ratnim zločinima za koje je sada i pravomoćno osuđen, pozvao je Šišljagića da novinarima kaže kako se vrh HDSSB-a tome protivi i kako će Glavaš ubuduće koordinirati svoje poteze i odluke sa stranačkim vrhom.

Kako stekao, tako prodao

Kad su novinari Glavaša upitali za komentar, rekao je, uz smijuljenje koje je govorilo više od bilo kakvih riječi, da bi njegov istup nakon onoga što je rekao Šišljagić bilo isto kao da ministar Karamarko govori poslije premijerke Kosor.

Njegov cinizam opet je sada demonstriran prodajom ratnih odličja. Moglo bi se dosta reći o načinima na koje ih je dobio, no najviše je rekao sam. Odličja zaslužena junaštvom, hrabrošću na bojišnici i ranama zadobivenim u bitkama ne prodaju se ni za veće svote od one po kojoj ih je on utržio.