Prijedlog proračuna za 2016. godinu je, može se reći, spektakularan u svojoj neoriginalnosti. U tom proračunu nema velikih iznenađenja, samo onih malih, i to dosta dobro prikrivenih nemogućnošću uspoređivanja plana za 2016. s izvršenjem proračuna u 2015. godini. Ipak, dojam je da je Saboru predložen jedan pametan, možda čak održiv proračun. Poslodavci tvrde da su ključni rizici ovakvog proračuna možda preambiciozno planirani gospodarski rast te prihodi od prodaje državne imovine, no moguće je da naši biznismeni, poučeni lošim planiranjem svih ranijih vlada, samo pušu na hladno. Uostalom, ako je ovo zaista predreformski proračun, onda zaista nije važno hoćemo li nakon blagog rezanja na svim stavkama koje ne generiraju značajni rast vidjeti još jedan od hrvatskih poslovičnih rebalansa. Ljudima koji su odradili ovaj proračunski sitnorez, ako ništa drugo, mora se priznati dobar posao. U mjesecu ožujku u hrvatskim uvjetima jednostavno se ni ne mogu isporučiti veće proračunske promjene od predloženih, osim ako za sobom ne želite vući repove skrivenih dugova i tužbi.
Zapravo bi se čak moglo reći da je donošenje ovog proračuna prošlo u poprilično konstruktivnoj javnoj raspravi, u atmosferi naklonjenoj suštinskim reformama. Da javnu raspravu ovih dana nije oteo zastupnik Mosta, profesor Ivan Lovrinović, mogli bi nekako zaključiti da smo ipak možda na nekom dobrom putu prema pravom proračunu zaokreta, a koji, objektivno, možemo očekivati tek u srpnju, kad će se objaviti smjernice proračuna za 2017. godinu. Opsesivnog profesora Lovrinovića nismo spomenuli zbog njegovih uobičajeno ekstravagantnih i stoga opasnih napada na centralnu banku i hrvatske mirovinske fondove, koliko zbog činjenice da mu uloga saborskog zastupnika, koji sa svojim glasom može ucjenjivati krhku stranačku stegu Mosta, daje težinu koja je puno, puno veća nego njegov znanstveni kredibilitet. Lovrinovićevo zazivanje nekakve revolucionarne monetarne politike, tiskanja novca i otimanja 10 milijardi s računa HNB-a nisu nikakva velika novost, ali je jasno da bi posljedice po financijsku stabilnost zemlje mogle biti pogubne. Lovrinović daje prijedloge o uzimanju 10 milijardi iz HNB-a a da uopće nije dobro pročitao Zakon i bez razumijevanja kako bi uz takvu politiku lako za koju godinu porezni obeznici morali dokapitalizirati centralnu banku.
Problem je jednostavan: Lovrinović i istomišljenici djeluju organizirano i krajnje destruktivno na raspravu o proračunskom zaokretu. Organiziraju, primjerice, farsične stranačke skupove na koje dovode redom istomišljenike kako bi u potpunoj dominaciji nad 2-3 realna ekonomista izvojevali “veliku pobjedu” u ‘raspravi’ o mirovinskim fondovima. Zašto vode križarski rat protiv fondova, utočišta za mirovinsku štednju tešku više od 70 milijardi kuna, zapravo je nejasno. Nadalje, sam Lovrinović prijepodne priča da je iza njega svih 15 glasova Mosta te da će blokirati donošenje proračuna, a poslijepodne, nakon što je unio dovoljno nemira i magle, reterira. On je u kampanji, ne traži i ne želi stabilnost. Je li bolje da prijeđe odmah u Živi zid koji sve živo želi blokirati, umjesto da tavori u Mostu gdje bi ljudi, vjerujemo, ipak nešto racionalno premostili?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....