GOJKO DRLJAČA Krenimo u presudnu bitku protiv hrvatske Syrize

Ako od zadnjih 12 tekstova deset napišete o Grčkoj, onda sami sebe morate zapitati što se događa, opsesija možda? Međutim, s obzirom na to da je očigledno što se događa, u istoj sekundi odmahnete glavom jer je potpuno jasno da morate nastaviti tamo gdje ste krenuli. A to je objašnjavati i upozoravati, a ako treba vikati i galamiti. Zaista je ozbiljno. Grčka je priča o nama. Syriza je tu oko nas, u nama, baš kao i golema šteta koju može počiniti. Nalazimo se na zadnjoj točki otpora masovnim zabludama, politikanstvu i demagogijama nakon kojih uvijek najlošije prolaze oni na čijim leđima jašu ljudi koji sebe samo nazivaju političarima ili čak državnicama. Ti ‘oni’ su siromašni.

Prije mjesec, ili možda mjesec i pol, kad je već bilo jasno kuda ide priča sa Syrizom, molio sam jednu mlađu kolegicu, zapravo ozbiljnu novinarku u najboljim godinama, da prenese vijest iz britanskih medija koji su predviđali značajan udar na grčki turizam jer, jednostavno, turisti ne vole bilo kakve oblike nekomocije, a kamoli redove pred bankomatima i opći osjećaj nesigurnosti. Odbila je, ustanovivši da se ove godine neće dogoditi ništa, da turisti ne otkazuju plaćene aranžmane. Uz to je napomenula kako joj je navodno naš ministar financija rekao da Grčka sigurno ostaje u eurozoni te stoga nema i neće biti ozbiljnijih problema. Čak me upitala što ja imam protiv jadnih Grka.

Šok! Zar je zaista moguće ispasti zločest ako upozoravaš na očigledno?

Budimo konkretni: Tsiprasov povijesni eksperiment sa živim zamorcima (Grcima i nama ostalima, Europljanima) ima očigledne posljedice koje se i te kako ogledaju na najrobusnijoj grčkoj djelatnosti, turizmu. Booking grčkih hotela, prema Association of Hellenic Tourism, pada za 50 tisuća dnevno, a upravo last-minute booking čini 20 posto godišnjeg turističkog prometa. Izvještaji govore i o valu otkazivanja postojećih rezervacija. Prodaja karata za trajekte prema grčkim otocima stropoštala se 60 posto! Domaća komponenta grčkog turizma ove godine potpuno je nestala. Grci su, uzgred rečeno, prepolovili rezervacije avionskih karata, dnevna stopa otkazivanja letova eksplodirala je ovaj ponedjeljak kad je dosegnula 22 posto. S obzirom na to da je turizam najvažnija grčka djelatnost (čini 17,3 posto BDP-a te izravno ili neizravno zapošljava 19,4 posto Grka), ne treba trošiti previše riječi o tome kako i grčka proizvodnja pada po najbržoj stopi u zadnje dvije godine, još brže padaju nove narudžbe, kontrakcija traje deset mjeseci zaredom… Kataklizma po recepturi Syrize.

Najjadnija karta na koju igraju pristaše Syrize i njihova salonsko-ljevičarska internacionala je empatija, ljudska potreba za zaštitom slabijih, solidarnost. Što, recimo, reći uglednom i radišnom eruditi koji ni po čemu ne pripada primitivnom mentalnom krugu kolektivističkih apartčika Syrize, ali vas ipak upozorava kako bi nam zajednički cilj trebao biti uspješna Grčka te kako treba znati da nisu svi Grci prošli jednako dobro u godinama neodgovornog zaduživanja. Pa naravno. No, nije u tome poanta. Zar smo zločesti ako kažemo istinu: kada govorimo o grčkom dugu, govorimo o grčkom javnom (!) dugu. Ne govorimo o dugu njihovih bogataša. Bogataši su sigurno imali mnogo koristi od neodgovorne javne politike, ali javni dug je javni dug. Grci su za servisiranje svog javnog duga kroz dva dosadašnja bail-out paketa dobili 240 milijuna eura novca poreznih obveznika drugih europskih zemalja. A sada će Europa pomoći Grcima tako što će im de facto platiti sve njihove kratkoročne i srednjoročne obveze, a prepustiti one dugoročne. Nije li to dovoljno fer? Netko se morao odreći tog novca da bi ga oni dobili. Pa normalno je, oprostite na nepristojnosti, da bi ga Grci trebali vratiti.

Naravno da je prezaduženom grčkom javnom sektoru teško, da se uhvatio za noge privatnom sektoru te ga sa sobom kao utopljenik vuče na dno a pokušava, izgleda, i ostatak Europe. Isto je u Hrvatskoj. Javni sektor dosad je bio neokrznut, dok smo u privatnom izgubili 150 tisuća radnih mjesta. Kad više nećemo moći plaćati javne dugove, hrvatska Syriza će dodatno ojačati, hrvatski Tsiprasi hodat će Europom, trošiti velik novac na uzaludna i prekobrojna hitna putovanja i pričati gluposti, za sve će im biti kriva šačica hrvatskih bogataša, a davljenik (hrvatski javni sektor) vući će još grčevitije za noge živoga mrtvaca, privatni sektor.

Je li ikome u Hrvatskoj znakovito tko je prvi u Grčkoj, odmah u srijedu, najavio štrajk nakon što je i službeno Tsipras ispao grčki bog hohštapleraja? Unija javnih službenika najavila je seriju demonstracija na Syntagmi, a unija službenika lokalnih jedinica, Poe-Ota, proglasila 24-satni nerad. Sindikati javnog sektora svugdje i uvijek svjesni su koliko koštaju i bore se da to dobiju, bez obzira na to kakve će biti posljedice po cjelokupnu ekonomiju. Isto je u Hrvatskoj.

Inače, ima jedna zemlja u kojoj godinama ministruje izvjesni gordi Marasijus. U osnovi zadaća njegovog gordstva je podvikivati na oporbu te dijeliti novac poreznih obveznika malim i srednjim poduzetnicima, kao i goniti jednu državnu banku da što lakomislenije dijeli novac posuđen od svjetskih razvojnih banaka istoj populaciji koja, gle čuda, i uz svu tu Marasijusovu blagonaklonost nikako ne može doći sebi. Bilo je zanimljivo kad je jedan drugi ministar u toj zemlji izjavio kako bi želio ukinuti drakonsku 40-postotnu stopu poreza na dohodak koja je postavljena na ridikulozno nisku osnovicu. Odmah je skočio naš Marasijus i poručio: “Ne, nećeš!” I obećao je puku dodatnu kaznu za ‘bogate’; dizanje najviše stope poreza na dohodak na 50 posto!

Možete li pretpostaviti kako će završiti ova balkanska tragikomedija u zemlji u kojoj si ‘bogati’ iz priče gordog ministra ne mogu priuštiti hotel sa četiri zvjezdice?