GORANKA JUREŠKO Lako je za plinove, u splitskoj bolnici nema volje za popravak

Ima plinova, nema plinova, ima anesteziologa, nema anesteziologa, radi se po zakonu, radi se nezakonito... Poput trakavice, još od proljeća vode se polemike, poglavito o problemu anesteziologije u splitskom KBC-u između liječničkih udruga i čelnih ljudi bolnice, a ne manjka ni drugih “škandala”.

Dok jedni tvrde da su, što zbog nedostatka specijalista, što zbog neprimjernog odvoda anestezioloških plinova iz operacijskih dvorana ugroženi i pacijenti i liječnici, vodstvo bolnice i zdravstvena administracija sve relativizira i tvrdi da se prašina diže ni oko čega. Dakako, javnost je u nedoumici jer ne zna kome vjerovati u žestokoj borbi koja ne prestaje.

Ipak, povijest hrvatskog zdravstva uči nas da su jedino u što se može vjerovati brojke, a one su za sad na strani liječnika. Nakon što su čekali vodstvo bolnice da sredi ono što godinama nije, imaju puno pravo upozoriti na propuste, a ne čekati, kako se od njih traži, da vrijeme pokaže da su anesteziološki plinovi koji ostaju u dvorani tijekom operacije “naštetili zdravlju liječnika ili pacijenta”. Propisi su jasni, plinovi moraju “izaći” i to ne tako da se otvore prozori i napravi propuh. Budući da se unatoč upozorenju liječnika u Splitu ni poslije nekoliko mjeseci ništa nije promijenilo, ne čudi što polovica anesteziologa odbija raditi u spornim dvoranama dok se ono što je napravljeno još daleke 1977. ne prilagodi traženjima 21. stoljeća.

Dodatni splitski problem je i nedostatak barem osam anesteziologa pa je prekovremena satnica puno veća od onog što dopuštaju europski, ali i hrvatski propisi. Samo u jednom mjesecu 43 splitska anesteziologa odradila su više od 2000 prekovremenih sati ili 45 u prosjeku, premda je zakonom dopušteno 15 sati “viška” rada mjesečno. Splitski anesteziolozi ističu da u dežurstvima uglavnom rade specijalizanti koji ne smiju raditi samostalno, a osobito ne odlučivati u nekoj kriznoj i kompliciranoj situaciji pa su tako nedvojbeno ugroženi pacijenti.

No, sve to još nije dovoljno da stožerna dalmatinska bolnica prestane biti bolnica slučaj i napravi nužan “propuh” u svom vodstvu, za što srećom nisu potrebna dodatna sredstva, nego samo volja nadležnih koje, očito, i dalje nema.