Gospodarstvo moramo uključiti u transformaciju visokih učilišta

Izgleda da se kao društvo i dalje ne znamo veseliti uspjesima (osim sportskim). Svi drugi uspjesi (otkrića i patenti, znanstveni dosezi, poslovni i proizvodni uspjesi) produciraju izrazito mali ili nikakav javni interes. Kao društvo smo postali hipersenzibilni na negativne sadržaje i u komunikaciji se usredotočujemo u pravilu na one sadržaje koji su češće negativne orijentacije. Ovakav javni diskurs je u dugoročnom smislu opasan i neodrživ, potiče negativne emocije i društveni pesimizam, koji onda imaju učinka na opće "zdravlje" nacije, u političkom, ekonomskom i demografskom smislu. Hrvatskoj je potreban optimizam, potrebne su nam pozitivne teme i sadržaji kojima se kao zajednica i država mijenjamo prema boljem društvu.

Evo jedne velike teme koja je upravo takva, s velikim potencijalom, koji je za sada nedovoljno ili nikako iskorištena. Radi se obrazovanju i znanosti, ulaganjima u istraživanje i razvoj. Sadržaji po kojima se razlikuju napredna od ostalih društava, diskursu modernih ekonomija. Ovim se sadržajima može pristupiti na brojne i različite načine, opisivati i uspoređivati, s više ili manje optimizma, s više ili manje pozitivne energije. O njima se može pisati različite studije, ogledi i traktati, polemizirati i argumentirati. Za ovu priliku sam odabrao jednu vrlo važnu temu iz područja visokog obrazovanja. Upravo je u tijeku javna rasprava o jednom elementu iz ove grupe tema po kojem se možemo približiti naprednim društvima, konkurentnim ekonomijama, kompetitivnim obrazovnim sustavima.

Premda će većina vas čitatelja pomisliti da se radi o tzv. kurikularnoj reformi, ipak se ne radi o njoj, što nikako ne znači da je ona nevažna ili da je zaboravljena. Naprotiv, ona zaslužuje hitan dovršetak i implementaciju već od ove jeseni. U ovom se slučaju radi o jednoj drugoj temi, Hrvatskom kvalifikacijskom okviru, kojim se definiraju stupnjevi obrazovanja u našoj zemlji, po kojim se naši završeni studenti mogu uspoređivati s drugima u Europskoj uniji, po kojemu se vidi je li tzv. Bolonjski proces kod nas zaživio ili je punom snagom tresnuo o pod hrvatske visokoobrazovne realnosti. Iz do sada javno obznanjenih stajališta, koja su u javni prostor došla iz tzv. javnih visokih učilišta (i sveučilišta), uključujući i Nacionalno vijeće za znanost i visoko obrazovanje (kojim ponovo dominiraju predstavnici tzv. javnih visokih učilišta, najviše iz Zagreba), čini se da gledamo posljednju epizodu rušenja Bolonjskog procesa.

Iz obznanjenih stajališta dijela obrazovne vertikale kojima dominira Zagrebačko sveučilište (pa i u Nacionalnom vijeću) vidljivo je da se odustaje od "Bolonje", odnosno da se naše obrazovanje vraća 15 godina unatrag. Nama poslodavcima i poduzetnicima, gospodarstvu općenito, stalo je do toga kakvo je obrazovanje. U interesu nam je da imamo kvalitetno obrazovanje, dobra sveučilišta i visoka učilišta, koja su konkurentna u svijetu, koja se mogu uspoređivati s najboljima. Nama je stalo da nam u poslovni sektor dolaze kvalitetni i obrazovani mladi ljudi, s kvalitetnim, suvremenim i kompetitivnim znanjima. Stalo nam je da imamo najmodernije visoko obrazovanje. Zatvaranje visokoškolskih ustanova u debele zidove je prošlost. Sadašnjost je bitno drugačija, s puno digitalnih sadržaja i znanja koja se stječu s puno praktičnog rada i stručnih sadržaja (i na sveučilišnim i na stručnim studijima). Tu visokoškolsku sadašnjost prakticiraju i neka naša domaća visoka učilišta (u državnom i privatnom vlasništvu).

Kao društvu i gospodarstvu mora nam biti važno da se proces modernizacije odvija sada i nama pred očima. Gospodarstvo mora biti uključeno u taj proces transformacije visokih učilišta, mora sudjelovati u kreiranju i potreba i programa, i kvota i kvalifikacijskog okvira. Jer se radi i o nama, o našim poslovnim ciljevima, strategiji razvoja naših poduzeća. Zato je važno uvažiti naše mišljenje i primijeniti naša stajališta u kreiranju promjena. Upravo zato dižemo glas radi budućnosti i naših poduzeća da se ne rade promjene koje nas vraćaju nazad, da se ne narušava sustav binarnog obrazovanja u predloženom kvalifikacijskom okviru.

Visoka zapošljivost diplomanata stručnih studija te rast broja upisanih na ove studije u posljednjih desetak godina govore u prilog njihovoj važnosti i nužnosti da ih se ovakvim invazivnim zakonodavnim promjenama ne uništava. Dodatno, takve bi promjene dovele do urušavanja binarnog sustava te posljedično do uništenja ideje o policentričnom razvoju Hrvatske, jer bi studenti zainteresiran za nastavak razvoja svoje karijere na diplomskoj razini s pravom izbjegavali i preddiplomsku razinu stručnih studija i svoju bi budućnost tražili isključivo na sveučilištima.

Hrvatska se, pa i u obrazovanju, mora mijenjati prema boljem, prema budućnosti, a nikako vraćati u prošlost i uvažavati stajališta samo onog dijela obrazovne vertikale kojima je u interesu da se ništa ne mijenja, odnosno vrlo malo toga mijenja. Zato i poruka ministru znanosti i obrazovanja, koji je i najodgovorniji za ovakvu buduću odluku s velikim potencijalom, budite ministar obrazovanja koji gleda u budućnost, budite ministar koji će slušati glas poduzetnika kojima je stalo do budućnosti obrazovanja i znanosti, jer to je i naša budućnost. Optimizam koji trebamo gradi se i kroz hrabrost donošenja odluka koje će značiti tri koraka naprijed. A ovo je takva prilika.

*autor je glavni direktor HUP-a