BRISELSKI POUČAK

Govore li Trump i Macron istu stvar o NATO-u

Trump zamišlja NATO kao zaštitarsku tvrtku koju treba platiti da vas štiti, Macron pak želi ojačati obranu EU
Francuski predsjednik Emmanuel Macron i američki predsjednik Donald Trump
 REUTERS

NATO će uskoro na summitu u Londonu proslaviti sedamdesetu godišnjicu svoga postojanja. Nije slučajno što se upravo Ujedinjena Kraljevina ponudila biti domaćin tom summitu ove godine. Time London želi poslati poruku da i nakon Brexita računa na savezništvo s brojnim državama Europske unije, ali u okviru NATO-a. Gotovo sve države članice EU koje su važne u sigurnosno-obrambenom smislu su i članice NATO-a, a one koje nisu su partneri. Britanci će time nadoknaditi izlazak iz EU u pogledu suradnje u borbi protiv terorizma, razmjeni podataka i drugim za sigurnost važnim aspektima.

Međutim, NATO je na svoju 70. godišnjicu pred novim izazovima. Stavovi predsjednika dviju ključnih država članica dovode u pitanje i budućnost NATO-a, ali i svrhu postojanja. Iako taj savez nazivaju najuspješnijom vojnim savezom u povijesti, američki predsjednik Donald Trump je na početku svog mandata govorio kako je on “zastario”. Nakon toga je malo ublažio kritike prema Savezu i usmjerio ih prema europskim saveznicima, od kojih traži da više ulažu u obranu i koje optužuje da “nisu u stanju investirati u obranu svoje djece i ne mogu vječno očekivati da ih Amerikanci brane”. Nešto slično, ali vjerojatno s drugim namjerama, govori i francuski predsjednik Emmanuel Macron. On je stanje u kojem se NATO nalazi nazvao “moždanom smrti”.

U mnogome su i Trump i Macron u pravu. NATO je troma organizacija koja uglavnom vjeruje da je dovoljno postojati, ne činiti ništa, zadržati načelo kolektivne obrane putem članka 5 i time je sigurnost država članica zajamčena jer nitko se neće usuditi napasti bilo koju članicu ako bi u praksi to značio rat protiv svih članica. U organizaciji gdje se o svemu odlučuje konsenzusom teško je bilo što konkretno pokrenuti. Jedina konkretna operacija NATO-a u povijesti bila je ona oko Kosova, prije toga kratkoročna operacija protiv Mladićevih snaga u BiH nakon genocida u Srebrenici, dok su akcije u Afganistanu bile kombinacije individualnih intervencija država članica i dijelom zajedničke operacije koje nisu bile borbene.

Od kraja hladnog rata često se pojavljuje pitanje svrhe postojanja NATO-a. Intervencije izvan teritorija država članica donekle su potvrdile važnost postojanja tog saveza jer se unutarnja sigurnost ne može braniti samo iznutra ako prijetnje mogu dolaziti i izvana.

Premda se čini da Trump i Macron govore sličnu stvar o NATO-u, oni vjerojatno imaju različite ciljeve, a oba bi dodatno oslabila Savez. Trump zamišlja NATO kao neku zaštitarsku tvrtku koju morate platiti želite li da vas štiti. Zato sve vrti oko novca. Govoreći da Amerikanci neće više plaćati za obranu europskih savezinika, koji usput daju novac Rusiji za plin, a traže da ih NATO štiti od te iste Rusije, Trump dovodi u pitanje načelo kolektivne obrane. On želi da Amerika djeluje za sebe i bude angažirana samo tamo gdje vidi svoj interes.

Macron s druge strane vidi priliku ojačati obranu Europske unije, u čemu bi Francuska bila na vrhu i što bi posljedično ojačalo i francusku vojnu industriju. Njegove kritike prema NATO-u nisu zvučale konstruktivno jer ne predlaže kako popraviti NATO, već kako se više osloniti na kapacitete Europske unije. Brexit je dobra šansa za to jer su Britanci, uz Poljsku i baltičke države, bili ti koji su najviše inzistirali da bez obzira na sve reforme EU, na jačanje obrambeno-sigurnosnih kapaciteta Unije, NATO i dalje ostane glavni oslonac euro-atlantske sigurnosti i ima prioritet.

Nakon Brexita će značajno ojačati uloga Francuske u EU, pogotovo u području obrane i sigurnosti. Njemačka ima tromu vladu s Angelom Merkel u odlasku. S druge strane, Nijemaci stalno imaju rezervu što se tiče ulaganja u obranu jer i drugi uvijek na to gledaju sumnjičavo zbog povijesnih razloga. Francuska će nakon Brexita ostati jedina nuklearna sila u EU, jedina stalna članica Vijeća sigurnosti s pravom veta i najjača vojna sila Unije. U načelu, Amerikanci i NATO nemaju ništa protiv jačanja obrambenih kapaciteta Europske unije. Na kraju krajeva, radi se o nacionalnim vojnim snagama istih država članica.

Međutim, to jačanje Unije treba biti koordinirano s NATO-om kako ne bi došlo do konkurencije ili dupliciranja. A koliko će Europljani biti spremni jačati svoje obrambene snage doista će se vidjeti po tome koliko su spremni za to novca izdvojiti. A po tom pitanju Donald Trump nije jedini koji upozorava. I to će se pitanje postaviti za tri tjedna na summitu u Londonu, kada NATO bude proslavljao 70 godina postojanja.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 17:20