GRANICA IZMEĐU POLITIKE I RATA SVE JE FLUIDNIJA #MacronLeaks je novi primjer hibridnog rata protiv demokracije

Operacija #MacronLeaks, hakiranje devet gigabajta elektronske pošte iz Macronova izbornog stožera, njezino plasiranje uoči izborne šutnje, te pažljivo probiranje detalja prikladnih za izazivanje indignacije spram kandidata, bez obzira na to jesu li ti detalji dekontekstualizirani ili naprosto izmišljeni - samo je posljednji, ali jamačno ne i zadnji slučaj korištenja tehnike specijalnog ratovanja u svrhu izvrtanja očekivanih rezultata demokratskog izjašnjavanja.

Granica između politike i metoda ratovanja doima se veoma fluidnom, možda više nego prijašnjih desetljeća, ali njihova veza već odavna nije tajna. General Eugen Savojski je prije tristotinjak godina potvrdio vezu ratovanja i ekonomije (ne samo kroz svrhu ratovanja, nego i kroz katkad presudnu ulogu logistike, koja na dulju stazu prevlada nad strategijom i taktikom). General Carl von Clausewitz je još prije dvjestotinjak godina upozorio na dijalektički odnos ratovanja s psihologijom i politikom, daleko artikuliranije nego bi se dalo zaključiti iz njegove dosjetke da je "rat nastavak politike drugim sredstvima". Uostalom, kako me ovih dana upozorio sugovornik iz susjedne i prijateljske Bosne i Hercegovine, ondje se utemeljeno smatra da je politika nastavak rata drugim sredstvima (u Hrvatskoj, na sreću, politika ne nastavlja rat iz 1991-1995, kao u BiH, nego postiže zapažene rezultate u izmjeni ishoda rata 1941-1945, ali to samo djelomice koincidira s našom današnjom temom).

Hillary Clinton - koja je na predsjedničkim izborima dobila tri milijuna glasova više od Donalda Trumpa, ali je pobijeđena u glasanju po saveznim državama - ponovo je ocijenila da bi bila predsjednica da nije bilo hakiranja njezine elektronske pošte i da ravnatelj Saveznoga istražiteljskog ureda (FBI) James Comey nije 28 listopada - u trenutku kada su ankete tvrdile da je u izrazitom vodstvu - objavio da je ponovo otvorena istraga o njezinoj e-pošti (njezina ocjena ne mora biti pouzdana, analitičari kažu da je podcijenila nezadovoljstvo nezaposlenih bijelaca i da je to presudilo što su je ukopale države Michigan, Wisconsin i Pennsylvania). Naknadne analize kazuju da je "curenje" pošte utjecalo na dio nesigurnih birača da se ustegnu od izlaska na glasanje.

U operaciji #MacronLeaks odjek je dobila tvrdnja neonacističkog portala Diversity Macht Frei (drske parafraze parole nad ulazom u Auschwitz) da je u hakiranoj pošti "tajni plan islamizacije Francuske i sve Evrope". Pođi sad onima koji su to načuli objašnjavati, jednome po jednome, da je posrijedi bio prijedlog izvan kampanje, dostavljen Macronu, da podrži inicijativu za izradu priručnika o povijesti sjeverne i južne mediteranske obale (što bi rekli: suočavanje s prošlošću) te da taj prijedlog Macron nije ni uzeo u obzir. Kampanja Marine Le Pen se uhvatila tog detalja, kao i tvrdnji da Macron ima tajne račune na Bahamima i Kajmanima (demantirano dokumentima), odnosno da ga je u debati s protukandidatkinjom teledirigirala supruga preko slušalice u uhu (evidentna neistina).

Zanimljivo je pak tko je plasirao dokumente, ciljano i tempirano. Postoje tragovi da je to učinila ruska hakerska centrala, poznata pod alternativnim nazivima: Pawn Storm, Fancy Bear, odnosno APT 28 - ista koja se bavila i napadima na Hillary Clinton, koja je podržavala Brexit, te koja već podvaljuje Angeli Merkel. Nema dokaza za tu tvrdnju, ali ima indicija, kao što su ruske riječi ili ruska imena u metapodacima fajlova (i to je netko mogao krivotvoriti, ali nije baš vjerojatno).

Dokumente su rado prihvatili profili na Twitteru koji se odlikuju podrškom stavovima Nacionalne fronte, npr. @Messsmer ili @KimJongUnique (poštena osoba nema razloga skrivati svoje ime na Twitteru, Facebooku ili inim društvenim mrežama, ali ni etika "nickova" nije danas tema).

U Sjedinjenim Državama pokrenuta je istraga, François Hollande najavljuje istragu i u Francuskoj (još je na vlasti, do primopredaje dužnosti) - ali šteta je nekome nanesena, nema povratka na završene izbore, samo bi još to trebalo.

Kada nije (još) jasno tko podvaljuje, valja se latiti rimske metodološke pravne maksime "cui prodest?" (kome koristi?). Doduše, to je i prečica ka skliskom terenu teorija urote, kojih se bolje kloniti. Ali kada nema druge i kada indicije vabe (i Alice se u Gorjanskome utopila zbog indicija, ne čekajući dokaze)…

Putinova Rusija ima rezona slabiti NATO, pa je imala rezona jačati Trumpa koji je u kampanji najavljivao američki dezangažman u Evropi i čiji članovi obitelji (pa i angažirani u njegovoj administraciji) imaju unosne poslovne veze s Rusijom. Ima razloga slabiti EU, koja joj je nametnula sankcije poslije otimanja Krima. S ruske točke gledišta, odmicanje Sjevernoatlantskog pakta od zapadnih ruskih granica, a na jugozapadnoj odmicanje Turske od Zapada - imaju jasne strateške razloge.

Korištenje kybernetskih diverzija i subverzija za slabljenje strateškog protivnika logična je posljedica razvitka informatičke tehnologije. Metode specijalnog ratovanja rabe se i među saveznicima, kako ne bi protiv inih. Hoćemo li to nazivati hibridnim ratovanjem ili naprosto hvatanjem pozicija, jačanjem svojih i slabljenjem tuđih - samo je terminološko gombanje.

Uočavali mi treći svjetski rat na rate, kako ga zove papa Frane, ili novi hladni rat, ili "samo" povećanje napetosti - svodi se na isto: granica između rata i politike sve je fluidnija, stradaju prvenstveno slabiji, a i demokracija je među njima.