Grijeh za koji do vijeka nema oproštenja

Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskim, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No, pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja do vijeka; krivac je grijeha vječnoga - čitamo u današnjem misnom Evanđelju (Mk 3,28-29). Isus, dakle, upozorava da ima i neoprostivih grijeha, premda je došao umrijeti da ljudski grijesi u njegovoj smrti umru. Ovdje kao da sam sebi postavlja granicu.

I evanđelist osjeća potrebu protumačiti pa u nastavku kaže: “Jer govorahu: ‘Duha nečistoga ima’”. No, što to zapravo znači? Ne bi valjalo zaustaviti se u raspravama o nečistom duhu, zloduhu. Isus je ovdje šire mislio. Govori slušateljima koji njegova dobra djela zlonamjerno tumače.

Pripisuju mu suradnju sa zloduhom kako mu ne bi morali povjerovati. Riječ je o protivnicima koji ne žele čuti razloge, saznati istinu s kojom bi se morali složiti. Njima nije do istine, nego do nametanja svoga stava.

Uzalud ih je uvjeravati jer ni sami ne vjeruju u ono što govore. Kakve im god očite dokaze i razloge ponudili, oni ne pokušavaju shvatiti, nego već imaju u pripravi nove isprike za svoj stav.

Oni prema svojim probicima mijenjaju istinu, ne zanima ih stvarnost kakva jest, nego žele prikazati stvarnost kakva im baš tada treba. Ne čude se dokazima koji ih tjeraju drugačije misliti, nego se ljute na vještoga protivnika koji ih razotkriva - i već imaju u pripravi novu laž.

Grijeh protiv Duha Svetoga o kojemu Isus danas govori je protivljenje očitoj istini. Takvima se spasenje ne može ponuditi, oni se ne mogu obratiti. Kao da su već u paklu iz kojega ne žele izaći. Oni u svoje razloge ne sumnjaju jer ni u njih ne vjeruju. Bog im je samo smetnja - neprihvatljiva istina.